Ja sam G.M. i želim s vama da podijelim svoju priču o mom iskustvu u gay svijetu. Nikada prije nisam zamišljao da ću imati nešto s momkom i da će to biti, pa tako da kažem, duže vrijeme. Od kad znam za sebe podržavao sam LGBT populaciju i nikada nisam imao ništa protiv ljudi, jer smatram da svako ima pravo da bira sebi što mu odgovara. Sigurno vas sve zanima kako je počela i ova priča, pa ću da vam sve kažem. Bio je četvrtak (01.09.2011.) i krenuo sam u školu, završavao sam četvrti srednje. Svake godine neka nova lica viđao bih, a ovo me novo lice baš zainteresovalo. Njegov osmijeh me najviše privukao i imao sam taj neki osjećaj da se razlikuje od ostalih. Prišao sam mu i pozdravio se s njim.
Zove se S.M. i bio je jako interesantan sa svojom pričom, što me i najviše privuklo kod njega. Bili smo nešto kratko taj dan u školi, pa sam s njim krenuo kući, jer on je živio u gradu tada i ja sam krenup s njim da ne bismo išli sami. Ne, nije bilo priče na bilo kakvu temu o LGBT-u, nego sasvim obična priča o nama i životu općenito. Toliko je inteligentan i razuman i veoma interesantan dok priča. Taj dan smo se razišli i razmijenili smo već broj mobilnog telefona, Skype i Facebook. Pričali smo tako jedno dvije sedmice i izlazili smo tokom te dvije sedmice samo nas dvojica. U međuvremenu sam primijetio da se nešto čudno događa s njegove strane i da me nekako čudno gleda. Imao sam taj neki osjećaj da ima nešto u njemu specifično, ali da to duboko u sebi čuva. Kroz školu bi svaki odmor bili skupa i smijali bismo se i pričali, ali taj me osjećaj kopkao duže vrijeme. Nakon izvjesnog vremena, pred završetak prvog semestra u školi, odlučio sam da popričam s njim o svemu i da mu iznesem ono što mislim. Bili smo zaista dobri prijatelji i mislim da treba da budem iskren s njim. Sredina decembra je bila, dobro se sjećam, i to pred Novu godinu. Šetali smo se tu noć, i kada je trebao da krene kući, pitao sam ga da li on ima nešto da mi kaže, a ne smije. Pogledao me s osmijehom na licu i pitao me šta li to treba on meni da kaže ako nije dovoljno pokazao. Gledao sam u njega blijedo i nisam znao šta da mu kažem. Prošetali smo se do jednog nebodera u blizini i tu me je pitao : “Da li smijem da te poljubim?”, a ja sam gledao u njega i jednostavno mi je bilo teško izgovoriti bilo šta u tom trenutku. Nemam ništa protiv takvih ljudi, ali tada sam bio baš bez riječi i rekao sam mu da može nakon izvjesnog vremena. Prvi poljubac tu koji se desio među nama je bio nešto što je u meni pokrenulo dosta nekih čudnih osjećaja, a da stvar bude zanimljivija, kada me poljubio, počele su i prve pahulje snijega da padaju. Bilo je nevjerovatno. Tu noć ja nisam mogao da spavam i mislio sam o njemu i svemu što se desilo. Mobilni mi je zazvonio u 02:47. Bila je to poruka od njega gdje je pisalo: “Hvala ti za ovu noć jer si ti napokon neko ko me razumije u pravom smislu i da znaš da računam od prvog dana od kada smo se upoznali da smo skupa jer bio si tu za mene u svakome trenu”. Stvari su se promijenile između nas dvojice. Postali smo još bliži i bili smo u vezi. Proslavili smo skupa Novu godinu s ljudima koji su znali za nas i koji su nas prihvatili baš onakve kakvi jesmo. Ja se nisam ni nadao da će mi biti tako dobro s momkom u vezi i da će mi se desiti baš to nešto za što nikad nisam ni sanjao. Pričali smo o nama stalno.
Bližio se moj rođendan u martu mjesecu i rekao mi je da ima ne tako veliko iznenađenje za mene, ali da je to nešto što će obilježiti našu vezu. Čekao sam na taj dan i kada je došao, imao sam što i vidjeti. Sjedili smo i prvo me poljubio, a onda je izvadio dvije kutijice i pitao me da li želim da budem s njim zauvijek i da ostvarimo skupa naše planove, na što sam ja odgovorio da želim. U kutijici je bio prsten koji je je bio vjerenički, i ja prosto nisam mogao da vjerujem. Suze su krenule niz lice, kako meni tako i njemu, jer je jednostavno bilo savršeno sve to što se dešavalo u tom trenutku. Bio sam i više nego sretan taj dan. Naši roditelji ne znaju za nas, osim što znaju samo da smo jako dobri prijatelji. Njegovi su me pozvali na more s njima, i mislim da je za obojicu to bio trenutak koji nam je nabacio još veći osmijeh na lice. Na moru smo proveli vrijeme sami, samo nas dvojica, na plaži gdje nikoga nije bilo. Sjećam se kao da je jučer bilo. Tu noć smo šetali nakon kupanja i sjeli smo na jednu od klupa. Držali smo se za ruke i gledali u zvijezde. Pričali smo o nama i budućem životu. Imamo isto razmišljanje i iste interese. Tu noć su zvijezde padale i zaželio sam jednu želju, a to je da budem s njim dok nas, kako kažu, smrt ne rastavi. Na moru smo proveli mjesec i pol dana s finim sjećanjima na tu plažu na kojoj smo samo nas dvojica bili, i ta klupa i večernja šetnja i vraćanje kući ujutro. Ja sam poslije krenuo na fakultet, a on još uvijek ide u srednju. Manje smo se viđali, ali smo se često čuli preko Skypea i sl. Izašli smo jedan vikend i pričali smo o nama i šta da se desi da moji ili njegovi saznaju za nas, na što bi mi on rekao da ako njegovi saznaju da ga sačekam dok se ne odvoji od svojih roditelja nakon punoljetstva. Tačno dva dana nakon te priče desilo se nešto. Blokirao me na Skypeu. Pitao sam se čemu sve to, i na izlazu iz stana vidio sam njegove roditelje ispred svog ulaza. Rekli su mi da se ne smijem približiti njemu jer sam ja kriv što je on takav kakav jest i što je išta imao sa mnom. Tačnije, da sam ga ja natjerao na sve to što se desilo među nama. On je stajao tu i nije smio ništa da kaže, i vidio sam da su mu oči pune suza. Shvatio sam šta je bilo i zbog čega mi to sve govore, na što sam ja odgovorio da će biti onako kako oni žele. Naša veza je trajala godinu i četiri mjeseca. Noćima sam ležao i plakao. Nisam ga vidio pet mjeseci, a ni čuo. Boljelo je mnogo, a onda sam odlučio da ću da krenem dalje, ali nije bilo jednostavno. Sjedio sam kod njegove srednje škole s prijateljicom i pojavio se on! Pogledao me i stresao se, dok su se meni noge odsjekle. Znao sam da nisam smio da odem do njega da popričamo jer je imao par ljudi oko sebe koji su poznavali njegove roditelje. Boli činjenica da je tako duga veza pala u vodu tek tako, a emocije postoje i s moje i s njegove strane još uvijek. Možda nisu kao prije, ali postoje. Poznajem ga dovoljno kao što i on mene poznaje, i znamo obojica da ne možemo ništa da učinimo povodom toga, osim da ja možda čekam njega još malo da završi srednju i da budemo skupa možda nekada ponovo.
Čemu ova priča? Jednostavno jedno iskustvo dva momka od kojih možete da izvučete neku pouku i to svako na svoj način. Svi smo različitog razmišljanja, ali znam samo da je moja pouka ove priče da nije jednostavno tako se lako upustiti u nešto, a da jednom u životu ne prođe bez nekih ozbiljnih posljedica. Volim ga još uvijek i voljet ću ga ma koliko god to potrebno bilo, jer još uvijek živi u meni. S.M. je bio neko i nešto u mome životu, a znam da sam i ja to bio u njegovom.
Veliko hvala.
~ G.M. ~
Tekst preuzet iz publikacije 18+. Knjiga o nešto drugačijim muškarcima.
