Ona je direktorica Fondacije Cure, organizacije koja već 15. godinu za redom organizuje Festival ženske umjetnosti i aktivizma Pitchwise. O tome kako se festival razvijao kroz vrijeme, šta je značilo otvarati LGBTI teme ranih 2000-ih, kako opstati, te kako ideju aktivizma aktivno prenositi na mlađe naraštaje govorimo sa Jadrankom.
Piše: Mirza Halilčević
Jadranka Miličević, ime je poznato u aktivističkim krugovima širom Bosne i Hercegovine, ali i regije. Ona je dugogodišnja bosanskohercegovačka mirovna aktivistkinja i feministkinja koja posljednih 25 godina aktivno radi na građenju solidarnijeg, savjesnijeg i ravnopravnijeg bh. društva. Svako ko je ikada pokušao, putem bilo kakve inicijative, napraviti promjenu u društvu ili osnažiti marginalizovane članove_ice zajednice, zna koliko taj posao ponekad može biti izazovan i iscrpljujući. Osoba poput Jadranke, koja je ideju za solidarnošću, ali i volju i entuzijazam održavala tokom rata, neposredno nakon, ali i 20 godina poslije zaslužuje u najmanju ruku poštovanje.
LGBTI.ba: Festivalska kultura kakvu podupire i gradi PitchWise je prostor za sve one koji su spremni živjeti ideju solidarnosti i ravnopravnosti. To je prostor međusobnog ohrabrivanja, razmjene iskustava i građenja novih prilika i prostora. Kakvu poruku ovakav festival šalje društvu koje nas svakodnevno pokušava homogenizirati svojim patrijarhalnim, nacionalističko-moćničkim strategijama?
Miličević: PitchWise festival ženske umjetnosti i aktivizma je kreiran kao siguran prostor za sve druge i drugačije, koji žele da prelaze granice u svakom pogledu. U današnjem društvu je neznanje i patrijarhat najveći problem sa kojim se susrećemo, a to ide u prilog liderima (i političkim strankama) koji već preko 25 godina vrše manipulaciju sa svim građanim/kama u BiH bez obzira na njihove različite identitete. PitchWise šalje poruku da svi trebamo da budemo svjesni/e svih svojih identiteta i da ne prihvatamo nametnute kolektivne identitete, nego da insistiramo i ne odustajemo od onih identiteta koji su nama važni. Svake godine imamo podnaslov moto/poruku festivala inspirisan problemima (socijalnim temama i ljudskim pravima – posebno ženskim i kvir) koji su bili glavni u toj određenoj godini izdanja u BiH i regiji.
LGBTI.ba: Šta je prije 15 godina značilo organizovati Festival ženske umjetnosti i aktivizma PitchWise, a šta danas? Da li se poslije 15 godina rada ipak lakše diše i progovara na ove teme ili su neki izazovi i dalje prilično univerzalni?
Miličević: Prije petnaest godina organizovati festival PitchWise značilo je dati mogućnost svima onima koji su na marginama društva da imaju svoj festival i prostor gdje će predstaviti ono što dobro rade, podjeliti svoje životno iskustvo i javno progovoriti o nekim tabu temama u bh društvu. Sam naziv je izazivao nevjerovatne komentare i situacije. Šta znači riječ PitchWise – to je sramotan naziv, nemoralna riječ, izazivanje podsmjeha i gurkanja, pokušaj prevođenja, pa još i ženske umjetnosti i aktivizma – kako možemo da dijelimo umjetnost na mušku i žensku. Ali mi se nismo dale pokolebati – jer u to vrijeme ni jedna umjetnica u Sarajevu nije imala atelje (prostor za rad) ustupljen od grada. Nakon 15 godina nije se mnogo promjenila situacija u odnosu grada/države prema novoj generaciji umjetnica i mi zato ne odustajemo od festivala i predstavljanja nove generacije umjetnica, profesorica, spisateljica, pjevačica, DJ, glumica… A teme o kojima mi govorimo sve ove godine su za nas od životne važnosti i žao nam je što zbog neznanja većina građana/ki ne žele ni da saznaju ili nauče nešto novo.
LGBTI:ba Da li biste mogli reći da su PitchWise i ekipa okupljena oko ovog festivala, godinama unazad – tokom svog rasta i razvoja pravili strateške korake kako bi izgradili imidž festivala koji podržava i ohrabruje i razgovore na kvir teme? Jesu li se ove ideje razvijale konzistentno?
Miličević: Da, mi smo od samog početka imale teme na festivalu o kojima se nije mnogo javno govorilo (od straha, zbog nerazumjevanja, zbog neznanja, zbog predrasuda…).
LGBTI.ba: Zašto je iz feminističke, a poslije i queer perspektive, važno da imamo siguran festivalski prostor?
Miličević: Što nema mnogo mjesta gdje možemo da javno predstavimo svoj rad, svoje znanje, svoje snove, svoje pjesme… Nemamo javne prostore dostupne svima (pozorišta, domove kultura, muzeje, trgove, ulice). Predstavnici vlasti ukidaju finansiranja institucija kulture, ili daju podršku samo onima kojima su na rukovodećim pozicijama članovi/ce njihovih političkih partija. Vlasti nas ograničavaju zabranama za djelovanje.
LGBTI:ba Zanimljivo je vidjeti kako je PitchWise ove godine, kroz svoje aktivnosti okupio, pa možemo reći i udružio najrazličitije profile žena. Romkinje, lezbejke, žene iz različitih dijelova BiH i regiona, različite dobne, ali klasne kategorije. Je li nekada dovoljno ljude samo okupiti na jednom mjestu ili je važno strateški raditi na međusobnom uvezivanju, slušanju i udruživanju?
Miličević: Mi već petnaest godina strateški radimo na uvezivanju/povezivanju različitih osoba koje žele da čuju one “druge”. Specifičnost Festivala je otvorenost – pojedinke iz bh i regiona imaju mogućnost da učestvuju u kreiranju programa. Kroz pozorišne predstave, filmske projekcije, radionice i panele – otvaraju se pitanja važna za ženski pokret, propituje se ženska solidarnost, afirmiše žensko stvaralaštvo, aktivnosti queer pokreta, dekonstruiše odnos malih, patrijarhalnih sredina prema ženskom delovanju na pitanjima suočavanja sa prošlošću.
LGBTI.ba: Feminizam, pa i solidarnost, nisu vrijednosti koje se po automatizmu prihvaćaju samo bivanjem dijelom LGBTI zajednice. No, htio bih znati, šta u odnosu na to očekujete ili biste voljeli vidjeti – u političkom, ali i društvenom smislu od bh. queer pokreta, ali i LGBTI zajednice – kakv odnos i oblik podrške?
Miličević: Queer se odnosi na aktivizam, pokret, teorijski pravac kao i na samo osobu i njene identitete i na taj način podrazumijeva nepristajanje na “samorazumljivo” slijeđenje društvenih pravila. Queer se odnosi na propitivanje i/ili odbijanje nametnutih normi patrijarhalne tradicije; kreiranje prostora, kulture i izražaja koji nadilaze zadane koncepte roda i seksualnosti; omogućavanje samodefiniranja; predstavljanje radikalne politike koja uviđa povezanost svih vidova opresije. Kako je feminizam naziv za skupinu ideologija i političkih pokreta kojima je cilj poboljšanje položaja žene u društvu, odnosno izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca i u posljednje vrijeme javlja se i kao svojevrsna odbrambena reakcija na porast neo-konzervativizma i vjerskog fundamentalizma, kojima je cilj vratiti tradicionalne institucije kao i tradicionalni položaj žene u društvu. Samom činjenicom da se i feministički i queer pokret susreću sa predrasudama bh. društva, sa svakodnevnim problemima, sa lošim postojećim zakonima, trebamo da imamo zajedničku strategiju u ostvarivanju osnovnih prava na život bez straha, slobodu odabira životnih partnera, pravo na rad.
LGBTI.ba: Nastavno djelomično i na prethodno pitanje, želim znati – i vjerujete li da je važno uopće imati udružene queer i feminističke pokrete, agende, pa i festivale na prostoru Bosne i Hercegovine?
Miličević: Da, važna je podrška svih nas – jedni drugima trebamo da vjerujemo i da podržimo aktivnosti koje sprovodimo. Nekada je lakše ostvariti planirane ciljeve ako idemo zajedno u kampanji i možemo imati veći uticaj.
LGBTI.ba: Ako nije predaleko gledanje u budućnost, volio bih znati – kakve sadržaje želite da PitchWise proizvodi u sljedećih 15 godina?
Miličević: Bojim se da će biti potreba za iste sadržaje, jer mislim da bh društvu treba još mnogo vremena da prevaziđu svoje predrasude i prihvati “drugost” kao normalu. Položaj i pozicija žena u bh. društvu je težak i dalje nas nema na mjestima odlučivanja. Vizija PitchWisa je stvoriti društvo temeljeno na feminističkim vrijednostima kroz umjetnost i kulturu u regiji zapadnog Balkana i izgraditi kulturnu moć žena i mladih kako bi postali katalizatori društvenih promjena.
LGBTI.ba: Petnaest godina djelovanja i opstanka aktivističko umjetničkog festivala nije malo. Kada pogledate retrospektivno, šta je to sjećanje koje vas veseli i raduje, ali i motiviše – možete li izdvojiti jedan događaj?
Miličević: Zaista je teško izdvojiti jedan događaj – nemoguća misija.Možda je važno napomenuti da nakon pokretanja PitchWise festivala u regiji je pokrenuto nekoliko sličnih festivala:
Beograd – Befem feministički kulturni centar koji od 2009. godine kroz programe medijske produkcije i kreiranja novih medijskih politika, obrazovanja, umrežavanja i festivalskih sadržaja preispituje i promoviše feminističku politiku, kulturu i umjetnost osnažuje.
U organizaciji Centra za djevojke Niš pokrenut je 2014. Festival ArtFemine. Posebno važan aspekt u okviru ArtFemine festivala je povezivanje i osnaživanje feminističkog podmladaka u zemlji i regionu.
U organizaciji Impulsa iz Tutina pokrenut je Festival ženskog prijateljstva 2013. koji okuplja feministkinje iz regiona – Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Republike Srbije i Kosova. Festival je mesto gde slavimo sebe, feminizam i sestrinstvo!
ARTPOLIS iz Prištine pokrenuo je 2013. FemArt – Međunarodni festival umjetnica i aktivistica.Počelo je kao ambicija i želja da se nastavi kao potreba za društvom u našoj zemlji i u regiji, a nastavilo se proširivati samo kako bi se dalo prostora umjetnosti, solidarnosti, humanosti, miru, slobodi, zabavi, radosti, empatiji, i osnaživanje. Festival je i dalje platforma za pokretanje i predstavljanje ideja i kreacija koje donose feminističke koncepte i njihov razvoj na Kosovu i u regiji.
