PIŠE: Bojan R.
Hronika jednog haotičnog dana
06:30 – Buđenje (ili pokušaj istog)
Alarm zvoni. Ja ga ignorišem. Moj muž ga ignoriše. On zapravo više. Šuki, naša čivava, ne ignoriše – skače mi na glavu kao da je dobila hitan poziv od NASA-e da spasi svijet. Igor, naš mješanac, rasteže se preko pola kreveta kao da je upravo završio maraton u snu. Mačke? Mila i Foksi nas gledaju s ormara s onim izrazom lica koji jasno poručuje: “Vi ste nam sluge, ustanite i poslužite nas.”
07:00 – Jutarnja rutina (više-manje)
Kafa. Prva kafa je svetinja. U teoriji, popili bismo je mirno, kao u reklami za premium kafu, s blagim osmijehom i pogledom ka horizontu. U praksi, Šuki zahtjeva doručak, Igor traži doručak, a Mila pokušava da mi ukrade kašičicu iz šolje jer, iz nekog razloga, mačke uvijek moraju da otimaju stvari. Ne znam gdje je Foksi.
08:00 – Šetnja pasa, ili preciznije, cirkus na otvorenom
Izlazimo u šetnju. Šuki se ponaša kao da mora istražiti svaki centimetar kvarta jer joj je to posljednja misija u životu. Igor, s druge strane, demonstrira kako pas od 10 kg može komandovati cijelim svijetom – laje na list koji pada s drveta, auto u prolazu i, iz nekog razloga, na svoje sopstvene sjenke.
09:30 – Radno vrijeme (ili pokušaj da radimo dok imamo ZOO vrt u kući)
Obojica pokušavamo da radimo od kuće. Ja sjednem za računar, ali Mila odlučuje da mi tastatura zapravo nije potrebna – idealna je kao njeno nova ležaljka. Foksi testira gravitaciju tako što gura hemijske olovke sa stola. Igor leži ispod mog stola, a Šuki skače na kauč pa na mene, pa na pod, pa ponovo na kauč, jer valjda testira svoju atletsku spremnost. Moj muž gleda sve ovo i pita: “Zašto nismo uzeli kornjaču?” Odgovaram:„Jer ne volimo kornjače. Doduše, nismo ni mačke voljeli pa ih evo sada na sve strane.“
12:00 – Pauza za ručak, ili “Kako preživjeti pod budnim očima proždrljive publike”
Dok kuham, imam četiri para očiju uprtih u mene. Psi su profesionalni prosjaci, a mačke su samo tihe, pasivno-agresivne prijetnje koje signaliziraju da, ako ne podijelim hranu, možda me noću obore s kreveta. Na kraju, svi dobiju neku nagradu – ne zato što sam popustio, već zato što ne želim da živim u strahu od mačje odmazde.
15:00 – Kućni haos eskalira
Foksi juri Milu. Mila juri moju čarapu. Igor juri Šuki jer je ova ukrala njegovu igračku. Ja jurim sve njih jer pokušavam da spasim ostatke svog dostojanstva. Moj muž samo sjedi i gleda, procjenjujući da li bi se preselio na pusti otok – bez kućnih ljubimaca, ali s puno mira. Ja maštam o istom.
18:00 Noćna šetnja – nastavak pakla
Idemo u šetnju. Igor zapinje za sve redom, Šuki trči tamo amo kao puštena s lanca. Zalijeću se na staforda u parku, ali bježe od mini čivave koja se zove Ines. Crvenimo se od sramote i pitamo se zašto nemamo samo mačke.
21:00 – Večernja drama: Ko će spavati gdje?
Vrijeme je za spavanje, a to znači jedno: pregovaranje. Igor zauzima sredinu kreveta. Šuki pokušava da mi se uvuče pod pokrivač. Mačke spavaju na jastucima – moj muž i ja spavamo na nekim rubovima madraca kao gosti u sopstvenom krevetu.
23:30 – Konačno spavanje? Možda.
Moj muž uzdiše: “Sutra ćemo ih vaspitati.” Ja se smijem. Sutra ćemo isto ovako, i to je ono što nas čini porodicom. Najljepšom.
P.S. Stvarno volimo mačke, šalili smo se.
