Piše: Selma Kešetović
Iako bi danas brak između dvoje odraslih ljudi neheteroseksualne orijentacije već trebao biti osnovno pravo, on je i dalje zapaljivo polje preko kojeg se kupe politički poeni i sprovode konzervativne agende. Razlog je uglavnom neprihvatanje bilo kojeg oblika egzistiranja doli patrijarhalno-hetenormativnog u kojem su rodne uloge unaprijed podijeljene i zabetonirane. Te uloge se nastoje nametnuti kao prirodne, a drugačiji rodni i seksualni identiteti kao nepoželjna devijacija. Konzervativci često ističu da bi istospolni brakovi umanjili vrijednost njihovih brakova zasnovanih na patrijarhalnim obiteljskim načelima, kao i pružili negativan primjer njihovoj djeci. Ističe se da djetetu trebaju mama i tata, da bi obitelji sa dva muškarca ili dvije žene bili toksična okolina za isto, dok nijedno istraživanje ne podržava tu tvrdnju, što je i logično – prijetnja postoji samo u njihovom krutom poimanju rodova i seksualnosti. Istraživanja pokazuju da je za dijete važan topao dom pun ljubavi, a to mu/joj mogu pružiti osobe nevezano za rod i seksualnu orijentaciju.
Zakon naše zemlje još uvijek ne tretira istospolne zajednice kao validne, i to je, po svemu sudeći, jedna borba koja nam predstoji kako bi imali/e ravnopravne građane/ke. Ovo su razlozi zašto bi istospolni brakovi trebali biti legalni.
1. Društvena legitimnost
Nijedna veza nikada ne podrazumijeva samo dvoje ljudi daleko od očiju društva. Od malih nogu, dječak i djevojčica se pripremaju za romantično-seksualni odnos i on će biti bitan dio njegovog/njezinog identiteta. Prva simpatija, poruke, poljupci, seks, raskid – sve je to bitan dio života kojeg dijelimo sa svojim bližnjima. I neheteroseksualne, kao i heteroseksualne osobe, trebaju treće oko društva, a ne izolirani odnos koji moraju prećutati svima i nositi u sebi. “Kad niko ne zna za našu vezu”, rekao nam je Edin, “osjećam se kao da sam sve izmislio u svojoj glavi.”
2. LGBT osobe imaju iste želje i htijenja kao i heteroseksualne
Određeni broj osoba bez obzira na seksualni identitet ne želi monogamiju iz različitih razloga. Netko ne vjeruje u instituciju braka, nekome odgovara više solo život i više partnera/ica. I to je sasvim uredu. No LGBT osobe nisu živjele u vakuumu. One su dio našeg društvenog konteksta i utjecaja, te je logično da žele iste stvari kao i heteroseksualne osobe kada su pitanju seksualno-romantični odnosi. Žele pronaći “pravu” osobu i sa njom ostvariti monogamnu vezu sa kojom planiraju budućnost.
3. Vjenčanje
Iako neke osobe samu ceremoniju smatraju bespotrebnom, konzervativnom ili glupom, mnoge osobe sanjaju o svom vjenčanju sa voljenom osobom. “Želim da imam beneficije koje imaju strejt parovi, želim da svoju partnericu mogu posjetiti kada je u bolnici, želim da dignemo skupa kredit, da kupimo stan, da joj ostavim svoju imovinu kada preminem, a i iskreno želim tu haljinu, svečanost, slavlje, prsten… Ko bi rekao da sam pomalo i patrijarhalna ispod ovog silnog feminizma. Ako je to moja mana, neka tako bude”, rekla nam je Marija.
4. Zakonske privilegije
Najveći razlog zašto je potrebno što prije ozakoniti istospolne brakove je upravo zakonska neravnopravnost koja utječe na svakodnevnicu i u određenim situacijama otvoreno diskriminira istospolne partnere/ice. Zamislite da provedete život sa voljenom osobom, a ne možete naslijediti njegovu/njezinu imovinu? Ili u slučaju da vam je partner/ica u bolnici, nemate pravo posjete jer niste član/ica obitelji? Zamislite da imate puno povjerenje u voljenu osobu, ona vas najbolje poznaje i zna vaše želje, ali u slučaju nesvijesti, kritične medicinske odluke donosi za vas netko za koga to nipošto ne želite?
Tu su i pitanja poreznih olakšica, zdravstvenog osiguranja i brojnih privilegija koje uživaju heteroseksualni brakovi.
5. Pozitivan primjer
Ne možemo govoriti o ravnopravnosti građana i građanki ako su neki/e od njih strukturalno diskriminirani/e na osnovu seksualne orijentacije. “Ironija je da u državi u kojoj postoji zakon koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, brak bude uskraćen partnerima/cama istoga spola”, kaže Amar. Ukoliko želimo narednoj generaciji ostaviti u naslijeđe ravnopravnost i inkluziju, moramo odmah mijenjati diskriminatorne zakone kako bi ona sutra imala pozitivan primjer i rasla u boljem društvu. Zato ovo nije samo borba seksualnih manjina, nego borba svih koji/e žele živjeti u ravnopravnom društvu.
Za homofobne osobe nikada nije dobar trenutak za ozakonjenje istospolnih brakova, a za neheteroseksualne osobe ovakav vid društvene neravnopravnosti ostavlja posljedice svakog dana. Zato je danas jednako dobar dan za to kao i bilo koji drugi.
