Psiholozi_ginje i psihoterapeuti_kinje imaju veliki uticaj na osobe koje im se obrate, pogotovo ako su to osobe koje imaju problema sa svojim identitetom. Također mogu imati veliki uticaj na stvaranje javnog mnijenja, jer ako psiholozi_ginje i psihoterapeuti_kinje potvrde da je homoseksualnost prirodna varijacija ljudske seksualnosti javnost će to prije prihvatiti. U tom smislu, za njih je veoma važno da dobiju dobro i kvalitetno obrazovanje o homoseksualnosti i transeksualnosti. Da bismo saznali više o načinu obrađivanja ove teme, razgovarali smo sa studenticom druge godine master studija Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, odsjek psihologija.
B.V: Da li ste u toku svog školovanja obrađivali LGBT teme i koliko vremena im je posvećeno?
R.D: Obrađivali nismo, u razgovorima na predavanjima/vježbama smo je spominjali, ali joj je posvećeno premalo vremena.
B.V: Na koji način su obrađivanje?
R.D: U okviru jednog od predmeta pripremali smo kratko poglavlje o homoseksualnosti iz udžbenika u kojem se to još uvijek naziva poremećajem. Pitanje o homoseksualnosti, naravno, nije bilo na ispitu. Na trećoj godini čitali smo Freudovu knjigu „Tri rasprave o teoriji seksualnosti“ u kojoj se spominje i homoseksualnost i biseksualnost. Prilikom razgovora o knjizi, na vježbama, kratko smo raspravljali o Freudovom viđenju svih oblika seksualnosti.
B.V: Da li su udžbenici zastarjeli? Ako jesu da li su vam predavači_ce na to skretali pozornost, te kako su oni pristupali LGBT temama prilikom obrađivanja?
R.D: Udžbenici su zastarjeli, a predavači_ce se konstantno žale na tu činjenicu, ali niko ne radi ništa po pitanju promjene literature. Što se tiče njihovog pristupa LGBT temama, kao što sam rekla, nismo ih obrađivali. Treba još spomenuti da prema „Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje“ homoseksualnost nije poremećaj (još od njegovog izdanja 1973.) i da bi, prema tome, psiholozi trebali pristupati homoseksualnosti kao nečemu sasvim normalnom.
B.V: Da li ste posebno učili kako pristupiti pacijetu_ici/osobi čiji se lični stavovi razlikuju od vaših? Ili osobama čije određene karakteristike i ponašanje ne odobravate?
R.D: U okviru predmeta Uvod u savjetovanje i psihoterapiju smo učili da svoje stavove i vrijednosti nikad ne namećemo pacijentu_ici i ako nam njihove različitosti smetaju toliko da ne možemo zadržati objektivnost i profesionalni odnos, onda se trebamo povući i proslijediti ga drugom psihoterapeutu_kinji.
Razgovarala Bojana Vasić
Tekst nastao u okviru Škole o pravima LGBT osoba za studentice i studente novinarstva i komunikologije iz BiH
