Piše: Noah Pintarić
Izvor: Voxfeminae
Katherine Vandam – “Kate” Bornstein je američka_i književnica_k, dramatičar_ka, performer_ica, i teoretičar_ka roda. Godine 1994. Bornstein objavljuje svoje prvo djelo Gender Outlaw: On Men, Women and the Rest of Us koje je svrstava među vodeće američke autore i autorice na području rodnog identiteta.
“Umjesto da rod označavamo kao isključivo jedno ili drugo, zašto ne bismo prihvatili da je pojam rod višeslojan? Rod je amalgam tijela, identiteta, životnih iskustava, podsvjesnih težnji, dojmova i ponašanja, od kojih se neki razviju organski dok su drugi oblikovani jezikom, društvom i kulturom. Umjesto da rod smatramo jednom ili drugom oznakom, zašto ga ne bismo počeli opisivati kao cjelovito iskustvo?”
Kate Bornstein je rođen_a 1948. godine kao Albert Bornstein u New Jerseyju u konzervativnoj židovskoj obitelji. Kazališnu umjetnost studirala_o je na Sveučilištu Brown gdje je i diplomirala_o 1969. godine. Jedno vrijeme je čak bio_la član_ica Scijentološke crkve, ali uslijed razočarenja pokretom isti napušta 1981. godine.
Bornstein se nikada nije slagala_o s idejom da su sve trans* žene “žene zarobljene u muškom tijelu”. Nije se identificirala_o kao muškarac, ali jedina druga opcija je bila da se identificira kao žena, što je smatrala_o refleksijom rodne binarnosti, koja zahtijeva da se osobe dentificiraju isključivo u okviru ove dvije kategorije. Još jedan kompleksan moment za Kate Bornstein bila je činjenica da je_ga privlače žene. Operaciji prilagodbe spola Bornstein se podvrgnula_o 1986.
Nakon operacije suočila_o se raznim vrstama diskriminacije i netrpeljivosti i to ne samo od strane hetero osoba već i od mnogih lezbijki. O tome periodu kaže: “Mnoge lezbijke prihvatile su me objeručke, ali mnoge nisu uopće htjele imati posla sa mnom. No u jednome su se sve slagale, čak i one koje su bile ljubazne i susretljive, a to je da definitivno nisam žena. Nekoliko godina kasnije došao_la sam do sličnog zaključka – da, nisam žena, ali nisam ni muškarac.
U tom razdoblju Kate se prvenstveno počinje baviti idejom da rod, kao društveni konstrukt ne treba biti ograničen na kategorije muškog i ženskog, te da u stvarnosti postoje više od dva roda. To Bornstein dovodi u nepriliku s drugim MTF trans osobama koje nisu htjele da ih se smatra nekim nedefiniranim trećim, četvrtim ili inim rodom jer su se identificirale i osjećale kao žene. Bornstein o tome kaže:
“Smatrale su da poništavam njihovo putovanje, tranziciju u željeni spol, a to mi nije bila namjera. Jedino što nisam razumjela_o je kako ljudi mogu prisvojiti određeni identitet bez puno razmišljanja o tome.”
Bornstein se ipak snašla u lezbijskoj zajednici San Francisca gdje je pisao_la članke za gej i lezbijske novine The Bay Area Reporter. Odbijanje identificiranja bilo s muškim bilo s ženskim spolom/rodom vratilo je Bornstein bavljenju performansom, osjećao_la je da je to jedini način na koji može iskomunicirati paradokse života.
Godine 1989. Bornstein postavlja kazališnu produkciju Hidden: A Gender u suradnji s kazališnom dramaturginjom i redateljicom Noreen Barnes, koja počiva na paralelama između života Kate Bornstein i tragičnog života interspolne osobe Herculine Barbin.
Godine 1994. Bornstein objavljuje vrlo utjecajno djelo o rodnom identitetu Gender Outlaw: On Men, Women and the Rest of Us, koje ju_ga smješta u sam vrh američkih autora_ica koji_e se bave rodnim identitetom.
Gender Outlaw je u svojoj formi kolažno djelo te uključuje citate, poeziju, eseje pa i dramu, jer Bornstein ovim pristupom također sugerira raznolikost rodnog izražavanja i identiteta.
“Uzevši u obzir binarnost, vrlo je zabavno tragati za skrivenim trećim. A razlog zašto je to treće skriveno govori mnogo o društvu i kulturi. Izbor između opozicija zapravo nije izbor, već je više priklanjanje vrijednosnom sustavu koji ta dva izbora smatra uzajamno isključivim alternativama. Ako učinimo taj izbor, dijelom smo sustava koji perpetuira binarnost.”
Nakon 16 godina, 2010. Bornstein, u suradnji sa S. Bear Bergmanom objavljuje uređeno i dopunjeno izdanje Gender Outlaws: The Next Generation, nagrađeno nagradama Lambda i Publishing Triangle koje se godišnje dodjeljuju najboljim djelima LGBT književnosti.
Sljedeće djelo Bornstein objavljuje 1996. godine. My Gender Workbook: How to Become a Real Man, a Real Woman, the Real You, or Something Else Entirely, na praktičan način u formi radne bilježnice gdje su i čitatelji_ice kroz razne vježbe i upitnike aktivno uključeni_e, nadalje propituje rodnu dihotomiju. Ova knjiga neizostavan je udžbenik na rodnim studijama diljem svijeta.
Hello, Cruel World: 101 Alternatives to Suicide for Teens, Freaks, and Other Outlaws Bornstein objavljuje 2006. godine s ciljem pomoganja trans osobama, pogotovo mladima, da se nose s pritiscima društva i okoline koji su vrlo često neprijateljski nastrojeni. Hello Cruel World stavlja Bornstein u vrh zagovarača protiv nasilja nad marginaliziranim skupinama mladih i donosi mu_joj odličje časti gradskog vijeća New Yorka kao i pohvale mnogih organizacija za borbu za ljudska prava diljem svijeta.
Nedugo nakon objavljivanja, knjiga je rasprodana, a Bornstein o tome kaže: “Bila_o sam prilično zabrinut_a kako će knjiga proći. Izdavači koji su me inače objavljivali tvrdili su kako nema baš puno prostora za promociju, a radio i veći časopisi nisu se uopće htjeli baviti knjigom. No ubrzo sam saznao_la da se prvo izdanje prodalo za samo šest mjeseci i zanimalo me kako se to dogodilo. Najveću ulogu je odigrao internet, posebice My Space, blogovi, mreže fanzina, LGBT mreže mladih pa LGBT mreže na fakultetima, dajk i SM mreže. Također sam vidio_djela da se knjiga prodaje u dajk tattoo studijima, taj underground je stvarno ohrabrujući.”
Upravo je underground mjesto gdje se Bornstein osjeća najugodnije iako uvijek koristi priliku iskoračiti u mainstream kako bi potaknula ljude na razmišljanje o spolu i rodu, kategorijama koje šira populacija obično uzima zdravo za gotovo.
Godine 2012. Kate objavljuje svoju autobiografiju A Queer and Pleasant Danger: A Memoir po kojoj je snimljen i dokumentarni film, premijerno prikazan ove godine na londonskom LGBT festivalu BFI.
Zadnje djelo koje Kate objavljuje je My New Gender Workbook: A Step-by-Step Guide to Achieving World Peace Through Gender Anarchy and Sex Positivity 2013. godine, izmijenjeno i dopunjeno izdanje njenog klasika rodne teorije My Gender Workbook iz 1997. godine. Zadržavajući i dalje formu radne bilježnice, Bornstein se trudi komplicirane koncepte predstaviti čitateljstvu na što jednostavniji način. Posebno naglašava dijelove o seksualnosti i preplitanju s opresijom.
Bornstein ističe da je u zadnjih 15 godina došlo do nevjerojatnog porasta rasprava o trans, rodno varijantnim i rodno nenormativnim temama što je od izuzetne važnosti ne samo za trans osobe već i za svakoga tko želi iskreno razumijevanje svog mjesta u svijetu.
“Slika koju javnost ima o trans osobama uvelike se promijenila u proteklih 20ak godina, dok je u nedavnoj prošlosti ta slika izgledala kao srednjovječni muškarac u haljini – danas je ta slika mlad i zgodan trans muškarac. Djelomično je to zbog trans mizoginije, koju je Julia Serano dokumentirala u svojoj knjizi Whipping girl, a dijelom i zato što smo umirale_i, naime tijekom 80-tih godina jako puno trans žena u sex worku, drag queens i performerica je obolilo od AIDS-a što je uzrokovalo veliku prazninu na sceni. Djelomično su tu prazninu popunile_i drag kingovi i ftm osobe. Ono što primjećujem u zadnje vrijeme je pojava snažnih, mladih trans žena. Jako je ohrabrujuće vidjeti tu cijelu generaciju mladih osoba koje izlaze u javnost i koje vraćaju prisutnost trans femininog. To je doista sjajno.”
Kate živi sa svojom partnericom Barbarom Carellas u New Yorku s tri mačke, dva psa i kornjačom. Nažalost, krajem prošle godine dijagnosticiran joj_mu je rak pluća, bolest s kojom se još uvijek bori.
U lipnju 2014. Kate je nagrađen_a s literarnom Lambda Pioneer nagradom za svoj pionirski spisateljski rad na području roda i spola te kontinuirani doprinos u borbi za LGBTI prava.
