Piše: Selma Karadža
Foto: Marija Vuletić
Radnu grupu koja je radila je na pripremi Prednacrta zakona u osnovi su sačinjavali/e Boris Krešić, Fedra Idžaković, Gordan Bosanac i Natalija Petrić. Na četvrtoj panel diskusiji u okviru konferencije Izvan zakona: pravna regulacija životnih zajednica osoba istog spola, predstavnici/e radne grupe govorili/e su o konkretnim procesima koji bi bili regulirani ovim zakonom. Moderator panel diskusije Predstavljanje Prednacrta zakona o životnim zajednicama istospolnih parova za LGBT zajednicu za FBiH i RS bio je Saša Gavrić iz Sarajevskog otvorenog centra. Kroz razgovor, ispostavilo se da je radna grupa na samom početku imala za cilj da Prednacrt zakona bude napravljen za nivo države BiH, da bi se zbog podjele nadležnosti između entiteta koji su isključivo odgovorni za svoje porodične zakone – odustalo od ove ideje. Stoga će zakon na čijoj se izradi radi biti napravljen za entitete – tj. Federaciju BiH i Republiku Srpsku, a građani Brčko Distrikta imat će mogućnost da samostalno odaberu zakon koji će željeti primijeniti u procesu registracije svoje zajednice.
Gordan Bosanac govorio je o tome kako bi LGBT zajednica u BiH usvajanjem ovakvog zakona dobila korist. Na prvom nivou, osobama istog spola koje odluče živjeti zajedno bila bi olakšana svakodnevnica. “S druge strane, ovakvim zakonom se dobiva potvrda države Bosne i Hercegovine da joj je stalo do njenih sugrađana i sugrađanki. To je zapravo politička poruka. Treća razina tiče se heteroseksulanih osoba koje će kroz ovaj zakon dobiti mogućnost da smanje svoje predrasude i homofobiju – ako se složimo da je homofobija nešto što BiH ne želi”, rekao je Bosanac. Kroz smanjivanje homofobije i prihvatanje drugačijeg makar i formalno zbog zakona, ljudi će kroz vrijeme ostvariti jednu vrstu solidarnosti, a tu je društvo uvijek na dobitku.
Što se tiče onoga što bi država BiH dobila usvajanjem jednog ovakvog zakona, kao prvo izdvaja se pravna sigurnost bh. građana. Prema riječima Fedre Idžaković, ovo bi bio znak da Bosna i Hercegovina svoje zakonodavstvo zaista postavlja na noge. “To bi bilo usaglašavanje zakonodavstva kao prvo sa Ustavom i međunarodnim standardima, ali i dosljednost iskazanoj političkoj volji za Ugovorom o stablizaciji i pridruživanju EU”, rekla je Idžaković. Također, važno je postaviti obavezu i odgovornost državi, tj. dati zadatak za odgovorne da se više ne mogu pitati koja im se pitanja sviđaju, a koja ne, i da se u BiH više ne može baviti selektivnim davanjem prava – nekim građanima/kama više, a nekima manje prava. Bosna i Hercegovina u skladu sa onim kamo, čini se, želi da ide, mora nastaviti da usaglašava niže pravne akte sa demokratsko-pravnim odredbama svoje evropske budućnosti. “Ako smo odlučili da preuzmemo tu silinu konvencija koje je BiH potpisala, ako smo krenuli prema EU putu, ako smo dobili Zakon o zabrani diskriminacije ili Zakon o ravnopravnosti spolova – onda BiH mora nastaviti taj put i budućim djelovanjima na polju zakonodavstva”, kazala je Idžaković.
Postojećim Zakonom o zabrani diskriminacije regulisano je pitanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, ali on ne govori ništa o zajednicama osoba istoga spola. S druge strane, istospolnim partnerstvima se ne daju nikakva “specijalna” prava – to su prava koja imaju i bračni partneri, izuzev što se za sada Prednacrt zakona uopće ne bavi temom djece – niti usvajanjem, niti djecom koja su pod starateljstvom osoba koje ulaze u životna partnerstva. Fedra Idžaković dala je primjer konkretne praktične razlike primjene Zakona o diskriminaciji i nekog zakona koji će eventualno tretirati životno partnerstvo osoba istoga spola: “Zakon o zabrani diskriminacije može pomoći kroz parničenje, međutim, vi ako imate situaciju da ne možete posjetiti svoga partnera u bolnici – vama ne treba šestogodišnji sudski proces, nego trebate zakonom osigurano pravo da vi tu posjetu i možete obaviti”, rekla je Idžaković.
Kroz zakon se pojašnjava šta znači jednakost životnog partnerstva kroz primjere mogućnosti za ostvarivanje prava i prema riječima Fedre Idžaković, on znači rad na društvenom problemu kroz izmjene u pravnom sistemu.
Iako su članovi/ce radne grupe svjesni/e da je pretjerano ulaženje u detalje i normiranje koje se nameće kroz sinhronizaciju sa ostalim zakonima zapravo nezgodan zadatak, ipak je važno da taj zakon zaživi kroz praksu, a potom će se na njemu kontinuirano raditi, popravljati, prilagođavati. “To je jedan od onih zakona s kojima se stalno treba biti budan i na oprezu – država nikad ništa ne daje sama dok se sami za to ne izborimo”, rekla je Idžaković. “Ovo je specifičan zakon koji disciplinira ili ne disciplinira društvo u kojem se donosi; to je jedan pedagoški zakon koji će polučiti brojne polemike. Osobe koje budu donositelji/ce odluka znat će prepoznati da se nije odmah tražila puna jednakost, da i ljudi koji predlažu donošenje zakona razumiju društvo u kojem se ovaj zakon donosi i da ne treba ići ‘glavom kroz zid'”, kazao je Gordan Bosanac.
Boris Krešić rekao je kako su zakonom uređene pravne postavke kao što su bračne smetnje: ko može stupiti u ovakvu zajednicu, ko ne; tako npr. neće biti moguće biti registriran/a u dvije životne zajednice istovremeno, kao ni biti u braku i u životnoj zajednici, a objasnio je i kako je riješen prestanak postojanja životne zajednice: “Po pitanju prestanka partnerstva, apliciraju se isti uslovi kao i kod bračne zajednice: teška i trajna poremećenost bračnih odnosa. Rješava se tužbom ili sporazumnim dogovorom partnera; po zahtjevu za sporazumni raskid. Da bi ostvarila uslove za raskid, zajednica mora trajati najmanje šest mjeseci”, pojasnio je Krešić.
Između ostalog, zakonom su uređena i ona osnovna pitanja prava: pravo na porodičnu penziju, prava partnera da koriste prava iz sistema socijalne zaštite i usluga (savjetovanja, itd), prava iz zdravstvene zaštite, zaštita od diskriminacije pri pristupu tržišnim uslugama (kod osiguravajućih društava), prava prilikom zapošljavanja, prava prilikom krivičnog postupka. Riješena su i pitanja prezimena partnera/ica u zajednici, kao i mogućnost izdržavanja za partnere/ice. “Ono što nije uređeno za vanbračne zajednice heteroseksualnih parova, a što smo mi ovdje regulisali jeste primjer dobitka od lutrija na sreću, što se smatra stečevinom partnera istoga spola, kao i mogućnost izdvajanja ličnih stvari i stvari potrebnih za obavljanje profesionalnih poslova. Ovime se ne bavi porodični zakon Federacije BiH”, rekao je Krešić.
Fedra Idžaković je izdvojila tri člana koji bi zbog uređenja BiH mogla biti predmetom detaljnije diskusije: pravo državljanstva, privremenog i stalnog boravka stranaca i pravo međunarodne zaštite – nižim pravnim aktom ne može se mijenjati zakonodavstvo na nivou države BiH.
Što se tiče same procedure, tj. formalnog dijela i registracije, odlučilo se da ceremoniju obavlja matičar/ka, a kako se ne bi zalazilo u pravljenje dodatnih izdataka za nove administrativne funkcije i proračune. Ipak, postojao bi zaseban registar za parove koji pristupaju registriranju životne zajednice.
Ministarstvo unutrašnjih poslova bi trebalo da tri mjeseca po stupanju zakona na snagu donese Pravilnik o ispravama koje se izdaju za životno partnerstvo osoba istoga spola, te uslove rada i vođenja registra.
Što se tiče sljedećih koraka, Saša Gavrić iz Sarajevskog otvorenog centra rekao je kako je za sada ideja da se završi proces u kontekstu sagledavanja pravnih rješenja koja su predložena, i vjeruje kako će se to desiti uskoro. Potom slijedi jedan intenzivan proces konsultacija, razgovora unutar zajednice, donošenja strategija zagovaranja, komuniciranja sa javnostima, pregovaranja sa političkim partnerima, itd.
Ova regionalna konferencija održana je 31. 05. i 01. 06. 2015. godine u Sarajevu, a Sarajevski otvoreni centar organizovao ju je u okviru projekta “Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu sa EU standardima”. SOC implementira ovaj projekt u partnerstvu sa Mediacentrom Sarajevo, dok finansijsku podršku projektu pružaju Evropska unija i Fondacija Astraea.
