Diskriminisan_a si? Pravac na sud! Kod prvog “dobrog” advokata (ili advokatice), za par sati je gotova savršena tužba, a sutra smo već na sudu. Nakon srceparajućeg završnog govora o pravdi prelazimo u čekaonicu. Dramatična scena iščekivanja odluke porote, dobili smo presudu i uskoro će nam na račun leći skromnih milion američkih dolara.
PIŠE: Amila Husić
Gledajući holivudske filmove i prateći američke medije, možemo steći utisak da su sudski postupci laki za pokrenuti i da brzo završavaju. Realnost je daleko od toga, a posebno u Bosni i Hercegovini koja dugo vodi bitku pretrpanošću i tromošću pravosudnog sistema. Također nemamo porote pa će sudija, odnosno sutkinja sve sam_a da analizira i napiše presudu od desetak stranica (uz pomoć stučnih saradnika_ca, eventualno pripravnika_ce).
Ako zanemarimo filmsku dramaturgiju i stilsko pretjerivanje, postoji neke istine u holivudskoj formuli. Prije svega, trebaće vam advokat_ica sa kvalifikacijama, znanjem i vještinama da napiše tužbu protiv osobe ili institucije koja vas je diskriminasala, ali i da vas adekvatno i kvalitetno zastupa pred sudom. Možete i sami sebe zastupati, mada je to nepreporučljivo, čak i da ste objektivno kompetentni da to činiti, prosto zbog vaše subjektivne uključenosti u slučaj. Međutim, advokati umiju biti skupi, što može predstavljati problem LGBTI zajednici koja je generalno diskriminisana i nailazi na poteškoće sa zaposlenjem, posebno mlade i autovane osobe.
Srećom, postoje državne institucije i nevladine organizacije koje pružaju besplatnu pravnu pomoć. U Federaciji dostupni su zavodi za pružanje pravne pomoći i to u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Bihaću, Širokom Brijegu, Orašju, Odžaku, Livnu i Goraždu. U Republici Srpskoj se možete se obratiti Centru za pružanje besplatne pravne pomoći sa kancelarijama u Banjoj Luci, Doboju, Trebinju, Istočnom Sarajevu i Bijeljini, te Kancelariji za pravnu pomoć u Brčko Distriktu. Što se tiče nevladinog sektora, postoje brojne organizacije koje daju neku vrstu pravne podrške u ovisnosti od svoje ciljne grupe – u slučaju LGBTI zajednice, pravnu pomoć pruža Sarajevski otvoreni centar, te Vaša prava koja nemaju određenu ciljnu kategoriju.
Uprkos tome što ćete imati stručnu osobu ili tim koji će sastaviti tužbu i obavljati pravne poslove koje su vam potrebno, uvijek je dobro biti informisan_a o postupku, kako biste znali šta vas očekuje u ovom procesu. Ne samo što ćete biti uvjereniji u sebe i vaša prava, olakšaćete posao za vaše pravnike_ce jer će vam biti poznato i bolje ćete razumjeti njihove pravne savjete. Prije svega, treba razlikovati materijalno od procesnog prava.
Materijalno pravo jeste pravo, odnosno zakon koji definiše vaša prava, utvrđuje pravila ponašanja drugih lica u odnosu na vaše pravo, nadležnosti institucija zaštite i slične stvari. U slučajevima diskriminacije je to Zakon o zabrani diskrminacije BiH koji generalno definiše diskriminaciju i njene pojavne oblike, osnove diskriminacije, u kojim oblastima života se posebno štiti, odgovornost onih koje je čine, te obaveze i nadležnost institucija koje trebaju da štite. U suštini, svrha ovog zakona jeste da zabrani diskriminatorna postupanja te da omogući zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje prema svim građanima_kama Bosne i Hercegovine. Osim toga, ukoliko je došlo do diskriminacije u vezi sa radnim mjestom ili u procesu zapošljavanja, također su primjenjivi i entitetski zakoni o radu. Iz navedenih zakona se u tužbi navodi osnova tužbe, odnosno nepravda koja vam je učinjena se vezuje za zakonske osnove.
S druge strane, procesno pravo predstavlja zakone koji regulišu pitanja vezano za sami postupak, nadležnost suda, aktivna i pasivna legitimacija (ko može tužiti i ko može biti tužen), rokove podnošenje tužbe, odgovora na nju i slične stvari vezano za tok i trajanje postupka. Aktivno legitimisane su diskriminisana osoba, grupa osoba ili NVO koja se u svojoj registrovanoj djelatnosti bavim zaštitom prava grupe koja je u datom slučaju diskriminisana. Zbog toga je Sarajevski otvoreni centar mogao podnijeti tužbu za diskriminaciju zbog izjave bivše zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo. Pasivno legitimisane su osoba ili grupa osoba, institucija, firma i slično, koje su diskriminisali podnositelja_icu tužbe. U kontekstu građanskog/parničnog postupka, primjenjuju se entitetski zakoni o parničnom postupku. O ovim stvarima su advokati_ce i drugi pravni stručnjaci dobro upoznati i ne morate biti dobro upoznati sa tim. Kao osobi koja tuži, najbitniji su rokovi kako biste znali kada možete očekivati pomak u vašem predmetu.
Tužba sadržava osnovu diskriminacije, opis djela diskriminacije, posljedice koje su nastupile te dokaze koje potkrijepljuju navode tužbe. Također sadržava prijedlog odluke, odnosno zahtjev kakvu odluku želite da sud donese uz prijedlog sankcije. Pored toga, navodi se i novčani iznos za nadoknadu štete materijalnog i/ili nematerijalnog karaktera koje su nastale zbog diskriminacije. Drugim riječima, materijalna šteta predstavlja novac ili fizičke stvari koje ste izgubili ili su oštećeni, pa i izgubljena dobit (stvari koje mogli dobiti ili novac koji ste mogli zaraditi). Nematerijalna šteta su povrede vašeg tijela i duha, odnosno šteta koju ste pretrpjeli, a koja se ne može direktno pretvoriti u novačnu svotu. Postoji ustaljena praksa računanja visine nematerijalne štete u novcu koji sud ili vještak_inja (tj. stručnjak_inja za taj vid štete npr. psihijatar) procjenjuju, te se u tužbi navodi puna suma za svu štetu uz obrazloženje kako je diskriminacija doprinijela ili prouzrokovala štetu.
Nakon podnošenja tužbe, sud obavještava tuženu stranu, koja ima rok od 30 dana da odgovori na tužbu. Nakon isteka roka, sud pokreće usmenu raspravu u vidu sudskih ročišta gdje obe strane imaju priliku da prezentiraju svoje argumente. Prije glavne rasprave se u pravilu zakazuje pripremno ročište na kojem se izlaže ukratko tužba i odgovor na tužbu, rasprvlja o eventualnim smetnjama za dalji tok postupka i sud odlučuje o čemu će se raspravljati i koji dokazi će se izvoditi na glavnoj raspravi. Bitno je napomenuti da u slučajevima diskriminacije teret leži na tuženoj strani. Dakle, tužitelj_ica mora učiniti vjerovatnim da je došlo diskriminacije. Laički rečeno, sam opis situacije koje se uklapa u zakonsku definiciju diskriminacije je dovoljna da se prihvati tužba, a dokazi su samo “bonus” kojim ćete olakšati sudsko odlučivanje. Nerijetko tužitelj_ica nema dokaze, osim svog svjedočenja, zbog same prirode situacije. Teret dokazivanja da nije došlo do diskriminacije pada na tuženu stranu. Ovim se uveliko olakšava proces za samog tužitelja_icu jer ne mora dokazivati nešto što je ponekad nedokazivo. Vaše prisustvo nije nužno tokom cijelog ročišta, samo ste dužni se pojaviti kada to naloži sud zbog svjedočenja, na početku spora ili na donošenju odluke.
Nakon rasprave, sud završava sa ročištima i piše odluku bez prisustva stranaka. Sud određuje dan kada će biti donesena presuda i koja se zatim preuzima u prostorijama suda, samo izuzetno se šalje poštom. Strana koja nije zadovoljna odlukom, odnosno čiji zahtjevi nisu udovoljeni, može uložiti žalbu. U prvostepenom postupku nadležan je općinski sud u FBIH, u RS-u je osnovni sud. Drugostepeni organ, odnosno sud koji odlučuje po žalbi, jeste kantonalni, odnosno okružni sud, što predstavlja tzv. redovni pravni lijek. Dalje se može ići i na više sudske instance tj. na vrhovne, ustavne sudove, pa čak i na Evropski sud za ljudska prava, no to su tzv. vanredni pravni lijekovi, koji su izuzetno dešavaju, u slučaju kršenja ljudskih ili procesnih prava u toku samog postupka. U konačnici, kada se donese konačna i pravosnažna odluka, strana čiji su navodi potvđeni dobija naknadu štete i potvrdu da je došlo ili da nije došlo do diskrminacije, a gubitnička strana dobija sankciju te je dužna nadoknaditi štetu i troškove spora.
Sudske bitke su duge i komplikovane, ali nisu uzalud. Svaka dobijena presuda za diskriminaciju je i lekcija i opomena za one koje vrše diskrminaciju, ali i društvo u cjelini. Ohrabrujem svakoga ko se suočio_la sa diskriminacijom da se posavjetuje sa pravnim stručnjakom_injom i potraži moguće opcije za pravnu zaštitu svojih prava. Borba protiv heteronormativnog sistema je moguća i kroz sami sistem. Vrijeme je da tražimo zaštitu i poštivanje naših prava jer zbog toga i postoji država i pravo.
U međuvremenu, ukoliko ste bili izloženi diskrminaciji zbog vašeg rodnog ili seksualnog identiteta, na raspolaganju Vam je pravni tim SOC-a, koji pruža pravnu podršku, savjetovanje i zastupanje LGBTI osobama. Možete se obratiti na broj telefona 033/551-000, broj mobitela 062/123-561 ili na e-mail: [email protected].
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
