Piše: Lamija Begagić
Jedan drugačiji pogled na godinu koju ispraćamo: šta smo radile, gdje smo bile i za šta smo se borile. I mi, i svijet oko nas!
JANUAR
Krajevi godine obično nose neki katarzični trenutak u kojem se okrećemo unatrag, gledamo iza sebe i krojimo famozne novogodišnje liste i rezolucije koje zaturimo po pretincima već tamo negdje desetog januara. Tad je već izblijedjela i katarza, opala je euforija, a tronutost od prežderavanja i izležavanja još traje. Težak je i depresivan bio i januar godine koju ispraćamo, a obilježila ga je velika tragedija koja je malo koga mogla ostaviti ravnodušnim. Počeli su se, početkom 2016, rasplitati detalji samoubistva Mahira Rakovca, dječaka koji je potkraj 2015. odlučio skončati život skokom sa osmog sprata zgrade u kojoj je živio. Detalje je javnosti iznijela očajna majka koja je u svom pismu podijelila detalje o zlostavljanju kojeg je Mahir kontinuirano trpio u školi. Nasilnici i nasilnice dječaka su, pisala je majka, zlostavljali kako psihički, tako i fizički. Slučaj nesretnog dječaka podsjetio je i na sličnu sudbinu dječaka Alekse u susjednoj Srbiji i otvorio veliku temu vršnjačkog nasilja, ali i homofobnog nasilja u školama.
Kao i obično, igračku smo brzo izgustirali, pojavila se neka nova, medijima zanimljivija. U godini koja je tek počela, obavljeno je i sudsko vještačenje, završen spor na sudu, niko nije kriv, šteta je tek jedan izgubljen mlad život. Koliko je još puta na školskim hodnicima tokom narednih dvanaest mjeseci neko nazvan “pederom” jer nosi dužu kosu, ima duge prste i radije ide u muzičku nego na nogomet, nećemo saznati jer i zlostavljani znaju da je to tabu tema i da im je bolje da – šute i trpe.
FEBRUAR
Početkom najkraćeg mjeseca u godini u kina je stiglo novo filmsko ostvarenje oko kojeg je zajednica lomila pera i tastature: Carol. Jedni su govorili da dosadnijeg filma lezbejske tematike u životu nisu gledali, da su zijevali cijelo vrijeme, čak je i seks bio urnebesna smaračina. Drugi, a među njima, eto, i potpisnica ovih redova, tvrdili su da je Carol mnogo više od lezbejske romanse i da propituje neke važne stvari, a uz sve to, krasi ga odlična glumačka postava i sjajna fotografija i kostimografija. Carol nas je podsjetio i na roman-predložak Cena soli kojeg su u regiji preveli i izdali u izdavačkoj kući Samizdat B92 u Beogradu. I fanovi i hejteri filma, o romanu će, gotovo sam sigurna, misliti dobro, stoga preporučujem čitanje u dugim zimskim noćima koje su pred vama.
MART
Kad sam u martovskoj kolumni Majka Hrabrost i njena queer djeca pisala o hrabrim majkama i očevima koji djeci daju podršku i ljubav u njihovim životnim izborima, nisam očekivala da će naići na takav odziv. U danima koji su uslijedili, dobila sam bezbroj pisama, privatnih poruka na društvenim mrežama i zahtjeva za prijateljstvo. Većina mojih novih fejs drugarica i drugara imala mi se zahvaliti na podršci, ali i podijeliti sa mnom svoja, nažalost uglavnom loša, iskustva s roditeljima. Jedan od njih danas živi u Švicarskoj, na roditeljsku podršku više i ne računa, ali je zato, koncem godine, i sam postao roditeljem. On i njegov partner dobili su sina, dječačića je rodila surogat majka u SAD, a svoje iskustvo puta do djeteta ovaj će otac ispričati za naše čitateljke i čitatelje čim maleni malo ojača i bude spreman da sa svojom porodicom otputuje kući.
APRIL
Već do aprila, lagano smo potisnuli priču o Mahiru Rakovcu i nastavili sa životima. Za to vrijeme, sredinom ovog prvog pravog proljetnog mjeseca, u srednjim školama i na fakultetima širom SAD-a održao se, kao i svakog aprila u prethodnih petnaest godina, Dan šutnje. Na taj dan učenici, učenice, studentice i studenti pohode nastavu i predavanja, ali ne govore tokom cijelog svog boravka u školi ili na fakultetu. Sve to vrijeme nose papir na kojem je napisano da danas ne govore kako bi podsjetili na šutnju svih svojih kolegica i kolega koji se plaše progovoriti o anti-LGBT nasilju: izrugivanju, nazivanju pogrdnim imenima, fizičkim napadima i drugim oblicima vršnjačkog bullyinga. Think about the voices you ARE NOT hearing today (Razmislite o glasovima koje danas ne čujete) – glasio je slogan ovogodišnjeg Dana šutnje.
MAJ
Maj je veliki mjesec za zajednicu (i najljepši mjesec u godini, da se ne lažemo). I ovog smo maja obilježili IDAHOT – Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije. I ove godine niz dešavanja u nekoliko bh. gradova. Ono po čemu se sarajevsko okupljanje ispred Parlamenta Federacije BiH pomalo izdvojilo je iskakanje iz planirane procedure: nakon što smo prenijele_i poruke parlamentarkama i parlamentarcima, krenule_i smo u spontanu šetnju Obalom. Šetnja, vidljivost, ulica – ono je što nam svima treba, a to koliko nam nedostaje, govorila je količina adrenalina koja je šetačice držala još satima potom. Sunčani majski dan, bašte kafića na Vilsonovom, serotonin u porastu, i već smo osmislili niz aktivnosti, projekata i druženja. Dovoljno je samo nekoliko koraka…
Nešto više koraka, u nebrojeno većoj povorci od naše, načinili su, opet u maju, učesnice i učesnici “Hoda za život”, u susjednoj Hrvatskoj. Bili smo i tamo – ne u “Hodu za život”, već na kontraprosvjedu nazvanom “Obrani pravo na izbor”.
“Život, život!”, uzvikivala je brojno nadmoćnija povorka, “Izbor, izbor!”, vikali smo mi s druge strane njihove dobro čuvane povorke koja se kretala kroz srce hrvatske prijestolnice. Inicijativa “Obrani pravo na izbor” osnovana je zbog očuvanja prava na legalan, siguran i dostupan pobačaj, a u nju su se, suočene s agresivnim ugrožavanjem reproduktivnih prava žena, udružile feminističke aktivistkinje, inicijative i organizacije. Bile smo tamo jer vjerujemo u devizu: Jedan svijet – jedna borba.
JUNI
Na ulicama smo bili i u junu, još jednom divnom mjesecu, a povod okupljanja bio je daleko od divnog. Izašli smo odati počast žrtvama stravičnog pokolja u gay baru u Orlandu na Floridi, SAD. Uz transparente “Ljubav je ljubav, zločin je zločin”, stali smo uz partnerice, partnere, porodice i prijatelje ubijenih.
U istom su mjesecu naši susjedi šetali u još jednoj, petnaestoj zagrebačkoj Paradi ponosa pod sloganom Još Hrvatska ni propala, poslavši jasne političke poruke protiv sve većih zaokreta udesno na političkoj sceni koji su se ticali ne samo prava LGBT osoba, već i nezavisnog kulturnog sektora, prava žena i mnogih ugroženih kategorija.
JULI
Nakon burnih mjeseci na ulici, prvi pravi ljetni mjesec proveo se u najboljem društvu: uz knjige, serije i filmove. Obnovili smo gradivo i opet pogledali odlična filmska ostvarenja: Dankinja i maestralni Pride. Pročitali smo zbirku priča Zovite me Esteban Lejle Kalamujić i o njoj pisali kao o sjajnom ostvarenju što su prepoznali mnogi i prije i poslije nas, te je knjiga dosad objavljena u BiH i Srbiji, a uskoro će biti objavljena i u Hrvatskoj i Makedoniji.
AUGUST
Nakon julskog uljuljkavanja u film i literaturu, stvarnost nas je, po običaju, opet prenula i udarila nam šamar. U Istanbulu je brutalno ubijena i spaljena Hande Kader, turska transaktivistkinja. Imala je samo 22 godine. Odmah nakon pronalaska njenog tijela, na ulice Istanbula izašlo je nekoliko stotina prosvjednika da oda počast žrtvi, ali i da traži da se ovaj stravični zločin iz mržnje procesuira i najstrožije kazni.
SEPTEMBAR
Predstavnica i predstavnik Istanbul Pridea, zabranjenog ove godine, bili su specijalni gosti ovogodišnje Parade ponosa u Beogradu. Oni su, obrativši se učesnicima parade, kritikovali aktuelni režim Taipa Erdogana koji ograničava ljudska prava i slobode i podsjetili, također, na zločine iz mržnje, posvetivši na neki način beogradski pride uspomeni na Hande Kader. Povorku je čuvao nevjerovatan broj pripadnika specijalne policije, a slogan pod kojim je održana bio je Ljubav menja svet.
Koncem augusta završeno je i meni važno istraživanje o diskriminaciji po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u udžbenicima za srednju školu O čemu šutimo kada šutimo o LGBTI pravima u udžbenicima. Na brojnim primjerima iz udžbenika sociologije, psihologije, biologije, stručnih medicinskih predmeta, analiza je pokazala ono što ekipa okupljena oko magazina Školegijum godinama p(r)okazuje: u školi koju sistematski oslobađamo svih onih nastavnih sadržaja koji bi mogli ugroziti principe na kojima počiva vladajuća oligarhija, nema mjesta priči o pravima LGBTI osoba! U njoj nećete naći precizne definicije, niti relevantna istraživanja, u njoj se ne potiče na razgovor, razmjenu mišljenja, ne govori se o borbi za ostvarenje prava, rodnim identitetima i ulogama. O ovim se temama, zaključak je istraživanja, ili šuti ili se one uvode tek kao otklon heteronormativu, baš kao što neki seksistički rječnici definiraju ženu kao odraslu osobu suprotnu muškarcu.
OKTOBAR
Sjajnim performansom ispred BBI centra u Sarajevu poručilo se da ulice pripadaju svima! Povod okupljanja bio je Međunarodni dan coming outa. Okupljene aktivistkinje i aktivisti poslali su svoje poruke sugrađankama i sugrađanima, držeći u rukama kartonske ormare na kojima su ispisali svoje lične priče i poruke.
Bio je to odličan kraj jednog izuzetno toplog jesenjeg mjeseca kojeg smo započeli čitanjem queer poezije i proze na događaju Pisati sebe, pisati Druge.
Književnost i ulični aktivizam, sasvim solidan koktelić za početak jeseni.
NOVEMBAR
U novembru su LGBTI, ali i svi drugi mediji, vrištali o izborima za predsjednicu / predsjednika SAD-a, a Trumpova pobjeda izazvala je strah i zabrinutost, mada ne i iznenađenje. Više nas je iznenadio izuzetno topao i ugodan novembar i sasvim malo maglovitih dana u Sarajevu.
U novembru smo obilježili i Dan sjećanja na interspolne osobe, a u Sarajevu se promovisala publikacija posvećena interspolnim osobama i njihovim pravima.
DECEMBAR
Mada je u trenutku pisanja ovog osvrta decembar tek počeo, donio nam je odmah i jednu sjajnu vijest: priča naše Lejle Kalamujić dobila je prvu nagradu na konkursu Queer Montenegra za najbolju queer priču!
Dobro je dobrim vijestima privoditi godinu kraju. A da bi nam dobre bile i sve one koje dolazi nakon nje, pozivamo vas da nam se 10. decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava, pridružite na protestnoj šetnji Sarajevom pod sloganom: Ljudska prava na agendu! Okupljanje počinje u 11:30 ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Šetanja nikad dosta, ali na ovu šetnju LGBTI dvije hiljade i šesnaestom ovdje ćemo polako staviti tačku.
Sretna Vam i ponosna Nova 2017!
