Ovo je dio serije intervjua o cyber queer feminizmu u regionu. Sajberfeminizam je dio feminističke teorije, aktivizma i prakse čija su polja djelovanja sajber prostor, internet i nove tehnologije.
Cilj je predstaviti dionice sajber prostora u našem okruženju koje koriste internet platformu i alate, koji su im besplatno dostupni, kako bi mijenjale svijet oko sebe. Zaključak koji su donijele u ovoj seriji intervjua je da sajber svijet ruši barijere fizičke udaljenosti, i da u isto vrijeme postoji ogroman potencijal, ali i nedovoljno korištenje istog, za mijenjanje ustaljenih obrazaca stereotipnih prikazivanja različitih identiteta. Međutim, optimistične su da će do promjena doći, daljom edukacijom o novim medijima i radom na pokretanju kampanja i sadržaja koji promovišu različitost.
Leila Šeper je jedna od osnivačica portala ženskaposla.ba, feministica i aktivistica. U ovom intervjuu će biti predstavljen samo dio njenog aktivizma vezan uz sajber prostor i pripadajuće strategije feminističkih pomjeranja. Pričale smo o prvom feminističkom portalu u BIH, kampanjama protiv nasilja nad ženama, građanskom online novinarstvu, digitalnim pričama, slobodnom pristupu informacijama, sajberfeminizmu u BIH i dr.
Jedna si od osnivačica prvog feminističkog portala u BIH, ženskaposla.ba, koji ima zanimljiv logo – žene s brkovima? Zašto taj logo i ime? Kome se obraćate i koje su vaše vrijednosti?
Leila Šeper: Logo je djelo naše drage prijateljice Hane Kevilj, koja je od samog osnivanja s nama. Zapravo, kada smo započele tu priču, pričale smo o stereotipima koji vrijede u ovom društvu. Tako smo se odlučile za sarkazam kao jedan od načina našeg izražavanja. Odatle ženska posla, u koja mi ubrajamo razmišljanje, pisanje, odavanje počasti našim pretkinjama, solidarnost… Za logo ne bih da dužim (vjerovatno je dovoljno pogledati sva ta bezdlaka ženska tijela i zapitat se zašto i kako), dlaka na ženskom tijelu je SKANDAL! Iako, većina nas prešućuje sve ”torture” na koje svjesno pristajemo iz razloga da bi svojim izgledom bile društveno prihvatljive… Licemjerno, ali evo, koristim ovu priliku da pozovem na REVIZIJU postojećih društvenih vrijednosti!
Kako online novinarstvo može biti etički odgovorno i aktivističko? Na koji način nam tu pomažu internet tehnologije i dostupni alati?
Leila Šeper: Online novinarstvo može biti etički odgovorno i aktivističko u istoj mjeri kao i tradicionalno. Napravila bih i razliku između profesionalnog i građanskog novinarstva. Za profesionalno online novinarstvo stoji da je jednako podložno manipulacijama kao i tradicionalno, dok građansko teško da bi zaživjelo u ovolikoj mjeri da ne postoji internet i online alati, obzirom da njihovo korištenje utiče na smanjenje troškova. Za sistem u kojem živimo to je ključni faktor za razvoj i opstanak građanskog novinarstva. S druge strane i samo novinarstvo prolazi kroz svojevrsnu evoluciju, i približava se prosječnom/oj konzumentu/ici informacija…
U okviru vašeg angažmana prilagodile ste dvije world wide kampanje našim prostorima – Take Back The Tech i One Billion Rissing? Kako je to prošlo?
Leila Šeper: Prošlo je super! Obje kampanje se fokusiraju na pitanje nasilja, bilo u realnom (One Billion Rissing) ili virtuelnom svijetu (Take Back The Tech) i u trenucima kada su bile na svom vrhuncu, jako mnogo se pričalo o pitanjima koje smo otvorile. To se prvenstveno odnosi na pitanje nasilja nad ženama i djevojčicama koje je društveno prihvaćen fenomen do te mjere, da se jedino najbrutalniji slučajevi javno osuđuju. S druge strane stoji činjenice da svaka treća ženska osoba pretrpi neki vid brutalnog nasilja i sva ta šutnja počevši od komšija, porodice, institucija… Takvo stanje se može mjenjati tek kada svaka individua postane svjesna da žene koje trpe nasilje možemo biti mi, naše majke, sestre, prijateljice… Zato je bitno sprovoditi ovakve aktivnosti.
U okviru Take Back the tech kampanje napravile ste online platformu Mapiraj nasilje i za tu potrebu prevele Ushahidi platformu. Možeš li nam reći nešto više o tome? Koliko je prijavljenog nasilja na osnovu spolne orijentacije i/ili rodnog izražavanja?
Leila Šeper: Kao što sam već navela, nasilje nad ženama je društveno prihvaćen fenomen. Opet, situacija je znatno komplikovanija kada se mora razgovarati o nasilju koje se dešava kroz korištenje novih medija i koje nužno ne podrazumjeva fizičko nasilje. Nažalost, takvo iskustvo rijetko ostane sankcionisano jer tradicionalno shvatanje nasilja ne poznaje nove medije. Ono što je sigurno jeste, da će nam trebati reforma kompletnog zakonodavnog sistema i senzibilizacija službenica/ka koji/e rade direktno sa preživjelim. Za sada nema mnogo prijavljenih slučajeva, ali obzirom da se tek počelo pričati o ovoj formi nasilja, interesovanje je na zadovoljavajućem nivou.
Jedna od formi koju koristiš su i digitalne priče. Kako se one mogu koristiti od strane manjinskih skupine da ispričaju svoja iskustva?
Leila Šeper: Digitalne priče su jedna posebna forma koja ima za cilj dati glas onima čiji glas se ne čuje. Prosječno trajanje jedne takve priče je dvije do tri minute, i ono što je najbitnije, to je priča iz JA perspektive. Iznenadilo me je koliko je teško pričati o sebi, izolovati sebe, “svoj lik i djelo” i ispričati priču. Ono što smatram najvećim potencijalom ove forme jeste, da utiče na samoosnaživanje jer radeći na vlastitoj priči, ustvari radimo na sebi.
Ti si zagovornica Creative commons-a i Open source pristupa. Kako svatko od nas može učestvovati u stvaranju svijeta slobodnog protoka informacija?
Leila Šeper: Sada ne bih da ulazimo šta je to CC ili Open source, ja bih to malo drugačije postavila. Zagovornica sam vrijednosti koje u prvi plan ne stavljaju profit ili materijalnu korist. Smatram i da pristup znanju i informacijama treba biti bezuslovan i dostupan svima. Nejednake mogućnosti i isključenost uvjek će biti izvor frustracija i nasilja. Ako želimo mijenjati svijet, prvo moramo promijeniti sebe i svoje navike. Ne moramo se odreći svojih temeljnih prava, ali možemo razmišljati o drugačijem životnom stilu, sprovesti u djelo lično je političko, bojkotovati glavne uzročnike nepravde, podržati male lokalne proizvođače/ice…
Svako od nas može, za početak izbrisati operativni sistem pod vlasničkom licencom i instalirati neki koji razvijaju zajednice, kao npr. Linux, za uzvrat uplatiti donaciju (u skladu sa vlastitim mogućnostima), dalje promovisati među prijateljskim svijetom, učiti, osposobljavati se, pomagati, dijeliti svoja znanja…
Kako vidiš sajberfeminizam u BIH i odnos žena spram novih medija uopće?
Leila Šeper: Ne mogu reći da se u potpunosti koristi potencijal koji dolazi sa pojavom novih medija. Internet je alat čije korištenje se bazira na postojećim temeljima i odnosima moći. Dakle, “činjenice” koje su vrijedile i prije pojave interneta, tek treba korigovati. To iziskuje mnogo energije i truda, ali koliko vidim radi se na tome ;). Raduje me činjenica da nas fizička udaljenost ne spriječava da se družimo, podržavamo jedna drugu, da se solidarišemo, i ne vidim poentu da Internet ograničavamo na područje jedne zemlje! Solidarno do pobjede, bez cenzure, bez granica.
Razgovarala Jadranka Ćuzulan
Na ovim linkovima možete pročitati druga dva intervjua: Cyber Wanderlust: Na Internetu je sajberpatrijahalno, binarno, opozitno rodno i polno stereotipiziranje sveprisutna Hipster Dyke: Cyberprostor je sjajan jer otvara prostor za dijalog, a ujedno tako i pomiče granice same lezbijske samopercepcije
