U nastavku serijala ”Lica diskriminacije u BiH” predstavljamo položaj LGBT osoba u oblasti obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja, te prava na slobodu okupljanja.
Tekst preuzet sa portala diskriminacija.ba
Piše: Edina Nurikić, foto: diskriminacija.ba
Istraživanje javnog mnijenja urađeno u sklopu projekta ”Coming Out” pokazuje da 56 % ispitanika/ca smatra da se homoseksualnost treba liječiti. U prijevodu, za svaku drugu građanku/građanina BiH, homoseksualnost je – bolest.
Prema standardima organizacija koje prate položaj LGBT osoba u evropskim zemljama, BiH važi za zemlju u kojoj se (relativno dobra) zakonska regulativa u praksi slabo, ili uopće ne sprovodi. Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH ka Evropskoj uniji za 2012. godinu navodi široko rasprostranjenost diskriminacije LGBT osoba, čemu umnogome doprinosi govor mržnje u medijima, te učestali pritisci i prijetnje LGBT aktivistima.
Dva zakona na državnom nivou odnose se direktno na prava LGBT osoba. Zakon o ravnopravnosti spolova (2003.) koji izričito zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola i spolne orijentacije (Član 2, stav 3). Zakon o zabrani diskriminacije (2009.) govori o diskriminaciji na osnovu društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije (Član 2, stav 1).
Iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH koja je direktno nadležna za provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova, naglašavaju da nisu imali nikakve projekte koji su se ticali LGBT zajednice. Također, napomenuli su da se informacije o diskriminaciji mogu dobiti od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u sektoru za ljudska prava, koji vrši nadzor nad primjenom Zakona o zabrani diskriminacije.
Tamo, među više od 5.000 individualnih žalbi, izdvajaju samo dva slučaja koja upućuju na diskriminaciju LGBT osoba. Problem je, smatra Saliha Đuderija, šefica Odjela, nedostatak informacija o problemima sa kojima se svakodnevno suočavaju LGBT osobe. Prema njenom mišljenju, nije riječ o povredi ljudskih prava, već o odnosu ”javnog mnijenja ili predrasude prema ovoj populaciji.”
”Bio je jedan zahtjev o kome možemo govoriti, jedna od organizacija je tražila da se o LGBT populaciji razgovara u okviru obrazovnog sektora sistema, međutim, nije naišla na odobravanje institucija koje odlučuju o obrazovnom sektoru.”
Ministarstvo je u izvještaju navelo dva zaključka koja se odnose na prava LGBT osoba: usvajanje zakonske regulative koja će omogućiti medicinsku promjenu spola i obezbijediti opremljenost medicinskih centara za takve zahvate; i usaglašavanje odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o zabrani diskriminacije, kojim se definiraju pojmovi seksualna orijentacija i rodni identitet. ”To je, u ovom momentu, ono što smo mi našli kao neki od problema, druge nismo našli”, ističe Đuderija, dodajući da je nacrt u fazi usvajanja, te da bi ubrzo trebao ”ići na Vijeće ministara BiH i PS BiH”.
U godišnjem izvještaju za 2012., Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, navodi se da se LGBT osobe svakodnevno susreću sa stereotipima i predrasudama, ali se, u usporedbi sa ostalim ugroženim kategorijama, rijetko odlučuju za pokretanje postupka. U tom periodu, registrirano je 13 žalbi na osnovu diskriminacije po osnovu društvenog položaja, spola i seksualne orijentacije, od čega su, po službenoj dužnosti, otvorena dva predmeta.
Do danas nije procesuiran niti jedan slučaj povrede prava LGBT osoba po Zakonu o zabrani diskriminacije ili Krivičnom zakonu. U slučaju napada na organizatore/ice i učesnike/ce Queer Sarajevo Festivala 2008. godine, podignute su dvije optužnice, kojima su se dvojica napadača teretili za nasilničko ponašanje i sprečavanje službenog lica u obavljanju dužnosti. Jedan je dobio uvjetnu kaznu, drugi oslobađajuću presudu. Uslijedila je apelacija Ustavnom sudu BiH protiv države. Odluka još nije donesena.
Koliko ima registriranih fizičkih napada, u kontekstu diskriminacije LGBT osoba, tokom posljednjih godina; jesu li počinioci identificirani i kažnjeni, na koji način se takvi napadi tretiraju kroz zakonsku regulativu – pitali smo nadležne u ministarstvima unutrašnjih poslova u Federaciji, MUP-a RS-a, te Policije Brčko Distrikta.
Jedino je MUP Kantona Sarajevo imao podatke za 2012-2013. godinu, odnosno registrirana četiri napada na LGBT osobe – uglavnom su se svi napadi desili na ulici, osim jednog koji se odnosi na prijetnje koje je jedna osoba dobijala preko telefona. U ostalim ministarstvima tvrde da nema registriranih, odnosno prijavljenih slučajeva. Podsjećamo na slučaj prebijanja osobe u Mostaru, za koju su napadači mislili da je gej, koji se dogodio 2012. godine.
Problem je, između ostalog, i u tome što kada se napadi dese, uglavnom se registriraju kao ”narušavanje javnog reda i mira”. Konkretno, motiv za napad – pripadnost žrtve LGBT populaciji – se ne uzima u obzir kao otežavajuća okolnost za napadače.
U Sarajevskom otvorenom centru pojašnjavaju da su zločin iz mržnje i ispisivanje grafita poput ”Smrt pederima!” ili krivična djela poput uništavanja imovine, prijetnji, krađe identiteta i sl., motivirani time što je žrtva LGBT osoba. Upravo zbog toga, ističu da bi jedan od prioriteta trebalo biti uvođenje zločina iz mržnje u Krivični zakon FBiH. Predložene izmjene su još uvijek na čekanju u Domu naroda, barem do kraja ove godine. Za razliku od Federacije, zločin iz mržnje prepoznat je u krivičnima zakonima Republike Srpske i Brčko Distrikta od 2010. godine.
U martu 2013. godine, ispred zgrade Predsjedništva BiH, pola sata nakon ponoći verbalno i fizički su napadnuti aktivisti/ce Udruženja Okvir. Napadači: desetak mladića, u dobi između 18-25 godina. ”Još nema nijednog izvještaja, izjave, apsolutno ništa nije učinjeno, bez obzira što su i međunarodne organizacije izvršile pritisak na lokalne vlasti, od Amnesty Internationala do OHR-a…”, ogorčeni su u Udruženju.
Azra Čaušević, aktivistica Udruženja, smatra apsurdnim to što su se nakon incidenta na Filozofskom fakultetu zbog zabrane davanja krvi, na istoj ”optuženičkoj klup” našli i aktivistkinja Udruženja Okvir, njen prijatelj aktivista, kao i bibliotekarka i medicinski tehničar, koji su se teretili po istim osnovama – za remećenje javnog reda i mira, dok, s druge strane, ništa nije poduzeto u vezi sa nasiljem, kojem su bili izloženi aktivisti/ce. Tu, kako kaže, dolazi do izražaja sistem u svojoj kompleksnosti, naročito u vezi sa uređenjem države, koji uspijeva da i na prikrivene načine praktikuje diskriminaciju nad LGBTIQ osobama.
Što se tiče komentara na društvenim mrežama, oni se uglavnom tiču podsticanja na diskriminaciju i govor mržnje, tvrdi Vladana Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra.
”Mi smo prijavljivali te sve slučajeve, konkretno znam da u Tužilaštvu imaju folder sa svim tim mojim prijavama. Šta će oni uraditi po tom pitanju, stvarno ne znam. Ono na što mi pokušavamo ukazati jeste, ustvari, da govor mržnje često prerasta u zločin iz mržnje i prati zločin iz mržnje… Problem sa internetom je što kod nas još ne znaju kako da ga regulišu, ljudi se osjećaju sigurno, jer imaju neke nickove, pa niko ne zna ko je i šta on piše. Policija to može riješiti i oni imaju pravo da traže osobu preko IP adrese, i to se već jednom desilo, ali je bila u pitanju etnička mržnja i ljudi su osuđeni. Mi sad sve to uredno prijavljujemo i čekamo da vidimo šta će biti dalje. To se ne smije zanemarivati.”
U nastavku predstavljamo LGBT zajednicu i oblast obrazovanja obrazovanja u BiH.
Pročitajte više:
- RAK kaznio TV Pink
- Tradicija visokog rizika
- 4.000 BAM za govor mržnje
- 2013.: Godina obilježena mržnjom
