Piše Renata G.
Sarajevo je od 6. do. 8. februara po osmi put ugostio Međunarodni festival queer filma Merlinka sa idejom promocije filmova koji se bave LGBTIQ+ temama.
Tema ovogodišnje sarajevske Merlinke „Slobodna prati hrabre“ objedinila je kvir umjetnike/ce i aktiviste/kinje iz nekoliko zemalja regiona koji su svojim prisustvom i društvenom aktivnošću upotpunili ovo već tradicionalno trodnevno druženje različitim načinom predstavljanja značenja „slobode“ za queer osobe.
To je bila jedna od tema i diskusije koja je održana u petak o lokalnoj queer kulturi i načinima pristupanja slobodnom izražavanju putem umjetnosti. Panelisti i panelistkinja ove diskusije bili su Aleksandar Crnogorac (Srbija), Jovan Ilić /DJ jovijah (Srbija), Adnan Bajramović i Asja Kunto (BiH) koji su o svom umjetničkom izražavanju govorili pod moderatorskom palicom Jasmine Čaušević.
Diskusija je predstavljala savršenu priliku za bolje upoznavanje Aleksandra Crnogorca, umjetnika čijom je izložbom „TransBalkan Exhibition“ otvoren ovogodišnji festival sa 34 portreta i 34 priče transrodnih osoba ne samo iz ex-yu država, već sa cijeloga Balkana.
„Koncipirao sam projekat sa ciljem da dostignem do ljudi koji ne znaju ništa o LGBT zajednici. Ima dosta diskriminacije i u našoj samoj zajednici, ali onoga koga sam imao u vidu je neki prosečan balkanski čovek i žena koji ne znaju ništa“ objasnio je Aleksandar opisujući proces prijave na konkuris beogradskog Doma omladine, gdje je i bila izložena prva postavka u fotografija koja je trajala tri sedmice i bila najposjećenija izložba u zadnje četiri godine.
Glavni cilj izložbe je bio skrenuti pažnju na probleme trans osoba i na jedan humanistički način skrenuti pažnju na njihove potrebe.
„Ja sam koncipirao porjekat upravo tako da ne provocira, da ne izaziva. To su samo ljudske priče. Prvi dio teksta je biografski, da osoba sebe predstavi, a drugi dio je citat svake osobe zato što sam želeo da ljudi čuju direktno od trans ljudi“ pojasnio je Aleksandar dodajući kako su klasa i zdravstveno stanje pojedinaca među osnovnim razlozima rastuće diskriminacije trans osoba, pogotovo u društvu u kojima novac može kupiti zaobilaznicu birokratksih procesa u procesima tranzicije.
Panelisti su imali priliku predstaviti se publici putem pjesama koje su lično odabrali. Tako se Asja predstavila pjesmom od Borghesije „On“ jer prema njenim riječima „nema ništa više kvir od Borghesije“. Kao studentica Kulturnog menadžementa trenutno radi u organizaciji Bosanske rukotvorine koja se bavi socijalnim poduzetništvom, a kroz lični projekat Tanku radi ilustracije, dizajnira odjeću i organizuje partije.
„Tanka je davno se rodila, ja sam išla u srednju još uvijek. Na početku nas je bilo 5-6 i Tanka je nekako tad trebala da znači – Tuzlanska Ljevica Nezavisnih Kvir Aktivistikinja. Krenuli smo da radimo ulične akcije, i tu nam je SOC dosta pomogao. Mi smo se okupljali kod drugarice u stanu, bili budni do 5 ujutru, onda bismo krenuli na cestu i šta bude bit će. Razmišljali smo šta možemo da ponudimo, koje su naše snage u svemu tome. Ako nemamo kapacitet da radimo neku radionicu, nećemo je ni raditi. Onda smo skontale da svi mi nešto crtamo, nešto dizajniramo i hajmo raditi odjeću“, objasnila je Asja o samom nastanku Tanke opisujući tranziciju sa aktivizma na dizajn. Kao glavni motiv dizajnerskog rada Tanke pronašla je inspiraciju u Campu.
„Meni je Camp glamourozni treš, a sve je ovo treš. I treš i kič po definiciji jeste namijenjeno za nižu klasu, nešto sto nije elitistički namijenjeno“, kazala je Asja.
Jovan i Adnan su imali priliku predstaviti elektronsku i tehno lokalnu scenu LGBITQ+ zajednice.
Jovan je kao DJ jovijah svoju karijeru započeo na povorci ponosa u Beogradu nakon čega je uslijedila njegova saradnja sa beogradskim drag kraljicama.
„Na Beograd prajdu se svuda pominju porodične vrednosti i kako prajd narušava porodične vrednosti, i videli ste Ditu koja će nastupati zajedno sa mnom, i jos dve kraljice Vlažena Marija i Ostroga Mi. Dobili su par tužbi, možete zamisliti zašto, koje naravno nisu prošle, ali izazvali su veliku buru u javnosti baš zbog svojih imena. Ostroga Mi jer vređaju pola pravoslavnih Srba i Crnogoraca isto kao i Vlažena Marija što je igra reči na Blažena Marija, a Dita zbog narodne nošnje“, kazao je Jovan opisujući video koji je preko noći postao viralan sa preko milion pregleda, a kojim kraljice pozivaju građane na pridruženje beogradskoj povorci ponosa.
Beogradsku kulturnu scenu je opisao kao mladu ali istovremeno bogatu muzičku scenu gdje za LGBTIQ+ zajednicu već postoji nekoliko različitih brendova partija, na koje su narano svi dobro došli.
„U Novom Sadu baš se retko dešavaju stvari, i to uglavnom kad dodju ljudi iz Beograda da pustaju muziku, među kojima sam i ja. Jedino što znam je elektropop parti i naše žurke Thank you, next koje su inspirisane albumom pop pevacice Ariane Grande i to su najtreš naj pop žurke koje možete da smislite sa pesmama koje svi znaju, uz koje svi skaču i koje manje više svi vole. To radim sa četiri dreg kraljice iz House of Plastics“, objasnio je Jovan poredeći scene Beograda i Novog Sada.
Adnan je scenu u BiH opisao putem preuzimanja inspiracije iz jugo-socijalisticke estetike i kroz potrebu za ujedinjenjem subkultura.
„Čak vidimo primjere sevdaha našeg umjetničkog smjera koji koristi mnoge tematike iz naše proslosti po kojoj stvara sliku ovog industrijskog tehna. Živimo u državi u kojoj je došlo do deindustrijalizacije i ironično odatle se najviče vuče to nešto što više nežemo imati – industrija živi kroz muziku, živi kroz orijentlisticku umjetnost i kroz stvaralaštvo i nju održavamo na taj način živom“, objasnio je Adnan povezujući deindustrijalizaciju antifašizmom, borbom za ugrožene i izbjeglice.
„Čini mi se da je to je stvarnost ovih naših prostora, ne fali kvir umjetnika i kvir umjetnosti, ali fali kvir solidarnosti. Više smo fokusirani na to da guramo svoju umjetnost i svoje stvaralaštvo i imamo tu neku zajedljivost jedni prema drugima, pricam o kompletnoj zajednici jer to treba adresirati, žalimo se kako nema pokreta za LGBI osobe a uporno gledamo na to da podrivamo jedni druge umjesto da pruzamo jedni drugima ruku da se izvucemo“, kazao je objašnjavajući kako je usljed buma kultura i komercijalizacije došlo do neformalnih sukoba izmedju zajednica koje trebaju djelovati kao kao jedan kolektiv i zajednički se boriti za slobodarsku ideju.
Posjetioci su u toku prvog i drugog dana festivala mogli pogledati nekoliko filmova svjetske i domaće produkcije: Portret Dame u Plamenu (Francuska, 2019), Pravi identitet svilenih buba (Kuba- 2003), Rođak John – Dolazak (USA -2004), Vječno je dok traje (Brazil – 2014), Song Lang (Vijetnam – 2018), Peti sprat lijevo (Hrvatska – 2018) , kao i pogledati video performans Selme Selman, romkinje i Bosanke koja je u „Superpoziciji“ povezivala sve svoje identitete kroz tjelesnu manifestaciju kvantne fizike. Večernji sati druge noći festivala su bile rezervisane za zabavu uz DJ Joviah, kao i neizostavne drag kraljice Iva Farrah Durawi i Ditu Von Bill.
Danas, zadnjeg dana festivala publika će imati priliku pogledati seriju kratkih filmova u 15h, a zatim u 16h dokumentarni film “Šetamo za ljubav, bebo!” koji govori o organizaciji prve Bh. povorke, nakon koje će uslijediti diskusija.
Filmski dio programa se završavaaustrijskim filmom “Erik i Erika”, a od 22h će posjetitelji/ce imati priliku partijati uz Frqa kolektiv, te od ponoći uživati u zvucima muzike poznatog regionalnog benda Buč kesidi.
