Mi se ne nadamo da će biti povorka ponosa 2020. godine, mi to znamo!

Piše: Aida K.

U okviru programa Međunarodnog festivala queer filma Merlinka, u subotu, 08.02.2020. godine, u sarajevskom kinu Meeting Point, održana je javna diskusija pod nazivom „I Bi(H) Povorka“. Učesnici diskusije Belma Žiga, psihoterapeutkinja koja već duže vrijeme radi sa LGBTI osobama, Branko Ćulibrk, član Organizacionog odbora prve Bh. povorke ponosa, Srđan Puhalo, psiholog, kolumnista i analitičar, Mesiha Beširević, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, Nikola Simić, jedan od učesnika prve Bh. povorke ponosa, ali i svi/e prisutni/e, imali/e su priliku razgovarati o prvoj Bh. povorci ponosa, njenom značaju, očekivanjima i ostvarenim rezultatima, strahu i prelaženju granica vlastite hrabrosti, ali i mnogim drugim temama.

Na samom početku, Branko Ćulibrk podsjetio se optimizma koji je osjećao dan prije održavanja Povorke ponosa. „Bilo nam je bitno da kroz kompletan angažman, i naš kompletan rad na organizovanju Povorke ponosa, iznesemo sve one principe i vrijednosti koje smo zadali na samom početku“, rekao je, te dodao da je Povorka ponosa i dalje protest. „Mi se i dalje borimo za neka osnovna prava koja su nam uskraćena svakodnevno. Čekat ćemo još dugo godina da se u BiH čestita dan organizovanja Povorke ponosa.“ Danas, pet mjeseci kasnije, prema njegovim riječima, nisu napravljeni neki ogromni koraci. „Mi smo još uvijek na početku. Prvi put smo izašli u javnost, osvajajući javni prostor, osvajajući ulice, prvenstveno Sarajeva.“ Iako je ovo Povorka BiH, dodao je, u Republici Srpskoj, odakle on dolazi, i dalje je potpuni mrak i održavanje Povorke nije mnogo značilo. Međutim, istakao je da su mali pomaci ipak vidljivi. „Ono što jeste vidljivo je da je pitanje nasilja nad LGBT osobama otvorenije, odnosno dosta se više priča o tome“, naveo je Ćulibrk, dodajući da je u posljednjih nekoliko mjeseci povećan broj prijava slučajeva nasilja nad LGBT osobama, i broj slučajeva koji se procesuira. Formiranje radne grupe za analizu propisa u vezi sa pravima istospolnih
parova u životnim zajednicama, kao i formiranje radne grupe za kreiranje akcionog plana za ravnopravnost LGBTI osoba, također, vidi kao pozitivne pomake u borbi za prava LGBTI osoba koji su uslijedili nakon održavanja Povorke.

„Mi ovdje ne branimo LGBT populaciju, mi branimo ljudska prava“, rekao je Srđan Puhalo na pitanje o važnosti podrške događaja kao što je Povorka ponosa od strane javnih ličnosti. „Ja na to gledam kao na binarni sistem. Ili ih ima za sve, ili ih nema ni za kog. Meni kao psihologu, heteroseksualcu, je važno da podržim ljude koji su na margini. Javnim angažmanom i zalaganjem za Povorku ponosa, janbranim i svoj profesionalizam, svoju profesiju, i položaj, jer će i meni sutra možda trebati pomoć. I to je ta solidarnost koju jedna većina mora da pokaže prema manjini“, istakao je Puhalo.

Podrška koju je Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH pružio Povorci ponosa, bila je jedna od rijetkih koje su došle od javnih institucija i organizacija. Mesiha Beširević je istakla da je mnogo razloga zbog kojih su se odlučili na taj korak. „Mi kao jedna od organizacija koja sebi za misiju stavlja borbu za slobodu, imamo obavezu podržati sve one koji su na tom putu, bez obzira na vrstu slobode i oblik borbe koji su u pitanju“, navela je kao primarni razlog za podršku, te dodala da su oni kao organizacija koja se svakodnevno suočava sa kršenjem radničkih prava, svjedoci da su slučajevi mobinga i diskriminacije posebno specifični kad se dešavaju LGBTI osobama. „Ono što je specifično jeste da su te osobe uvijek dvostruke žrtve diskriminacije i mobinga.“, kazala je, objašnjavajući da su u slučajevima diskriminacija i mobinga po osnovu seksualne orijentacije, te osobe uvijek izložene i vertikalnom i horizontalnom mobingu i diskriminaciji, što je posebno teško jer to znači da su oni ugnjetavani ne samo od strane poslovođe, nego i od radnih kolega.

Brojni negativni komentari koji su bili prisutni u periodu od najave prve Bh. povorke ponosa do njenog održavanja, utjecali su na mnoge članove LGBTI zajednice u procesu donošenja odluke o vlastitom učešću na Povorci. Nikola Simić, koji živi u Višegradu, kazao je da kod njega nije bilo tog procesa donošenja odluke o dolasku u Sarajevo, 8. septembra, i učešću na Povorci. „Kad se 1. aprila objavila vijest da će biti Povorka ponosa, za mene je bilo skoro pa sigurno da idem.“ Kao razloge za to, između ostalog, naveo je to da želi, kada se za deset godina okrene unazad, da može da kaže „Bio sam na prvoj Bh. povorci ponosa, jer me se tiče!“, ali i činjenica da podršku Povorci osjeća kao
vlastitu dužnost, kao aktiviste i individue. „Osjećaj koji Prajd pruža kada vidiš ljude oko sebe koji šire samo ljubav i želju da pokažu da su tu, da postoje, je fenomenalan osjećaj koji sam želio da doživim i u svojoj zemlji“, naveo je kao dodatni razlog.

Međutim, prisutnost straha u nekim ljudima iz LGBTI zajednice, onemogućila je njihov dolazak na Povorku. Belma Žiga, terapeutkinja koja je već više od decenije fokusirana na rad sa mladim LGBT osobama, kazala je da je u nekim ljudima s pravom postojao strah ukoliko izađu na Povorku, koja je bila vrlo dobro medijski praćena, da će njihov identitet biti svima otkriven.

„Ima jedna pravo dobra, dirljiva, fotografija osobe koja je u dukserici sa kapuljačom i maramom na licu, i meni je to možda najdraža fotografija, iako ima divnih. Meni je ona bitna jer nam pokazuje koliko je ustvari bitno pokušavati naći svoj prostor u tom javnom prostoru“, kazala je Žiga. „Povorka je u biti tražila da mi svi izađemo, da se otvorimo toj ideji, budemo hrabriji nego što smo inače hrabri, pomjerimo neke granice unutar svojih porodica, svojih prijatelja. Mislim da Povorka ponosa predstavlja neku prekretnicu za dalje u našim životima“, istakla je, te dodala da je Povorka, pored svih negativnih komentara i priča, pokazala jednu ogromnu podršku, na koju svim mi možemo računati u budućnosti.

„Sa svim svojim važnim ljudima, i iz privatnog života, ali i profesionalnog rada sa zajednicom, konačno sam mogla da dijelim prostor slobode“, istakla je Žiga.

Svi/e učesnici/e diskusije su se složili da je pitanje solidarnosti i podrške bilo ključno u organizaciji prve Bh. povorke ponosa. Njihov izostanak od strane većine javnih institucija i organizacija, čelnika i članova vladajućih političkih stranaka, ali i nekih udruženja građana i neformalnih grupa, utjecao je na stvaranje negativne atmosfere, straha od osuđivanja i stigmatizacije, ne samo među LGBTI zajednicom, nego i među njihovim roditeljima, članovima porodice, ali i svima koji su javno podržali Povorku. S druge strane, podrška koju su organizatori/ce Povorke dobili od svih ostalih, rezultirala je stvaranjem sigurnog prostora u kojem, barem jedan dan, barem dva kilometra šetnje, mogu da
ponosno žive svoje identitete. Stvoreno je sigurno mjesto za ljubav, ali i solidarnost i podršku, što je, kako je zaključeno na diskusiji, ključno u organizaciji događaja koji imaju za cilj borbu za ljudska prava, bez obzira na to o kojim ljudskim pravima se radi.

Svjesni toga, kako je istakao Branko Ćulibrk, ove godine će nastojati doći do što većeg broja ljudi, organizacija, sindikata i drugih formalnih i neformalnih grupa, kako bi se ostvario dijalog i međusobna podrška, a borbe za prava svih ujedinile.

Iako je, prema Puhalovom mišljenu, organizacija prve Bh. povorke ponosa bila perfektna, naročito kada je riječ o strategiji komuniciranja, istakao je mogućnost da će još izazovnije biti organizovati drugu Povorku ponosa, te da će se tek tada pokazati sva ozbiljnost i kreativnost koncepta i rada Organizacionog odbora.

Vrijeme će pokazati da li će druga Povorka ponosa biti manje ili više uspješna od prve. Međutim, ono što je sigurno jeste da se borba za prava LGBTI osoba u BiH nastavlja, i da je prva Bh. povorka ponosa samo jedna u nizu dobijenih bitki. Kako je Ćulibrk rekao: „Mi se ne nadamo da će biti Povorka ponosa 2020., mi znamo da će biti Povorka 2020. godine“, a svi oni koji žele biti dio pozitivnih društvenih promjena i borbe za jednaka ljudska prava, bez obzira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet, mogu se prijaviti na poziv za priključenje Organizacionom odboru druge Bh. povorke ponosa koji je otvoren do 24. 02. 2020. godine.

Komentari

komentara