Mateo Čovčić je mladi Mostarac koji od drugog mjeseca ove godine radi kao vršnjački savjetnik za LGBTIQ osobe u Sarajevskom otvorenom centru. Od diplome psihologa dijeli ga samo termin obrane završnog rada, naslova Neke osobne i interpersonalne odrednice seksualnog zadovoljstva. Ništa ljudsko nije mu strano i spreman je aktivno slušati, odgovoriti na pitanja i dijeliti vlastita iskustva. Bilo da se osjećate obeshrabreno i bačeno na pod, ili želite pronaći provjerene informacije o seksu i seksualnosti, ili samo želite razgovarati s nekim ko neće osuđivati i nametati svoje mišljenje, Mateo je pravi sagovornik za vas.
Piše: Vanja Šunjić
Šta očekuješ od novog angažmana?
Izbjegavam stvarati očekivanja. Štoviše, mislim da su očekivanja opasna. Jednom kada imamo sliku u glavi kako se nešto treba odviti i najmanji pomak u realizaciji može rezultirati intenzivnim razočarenjem. Zbog prirode poziva, moja dužnost je ostaviti moja očekivanja, zamišljanja i pristranosti sa strane, kako ista ne bi ometala moj rad s osobama koje traže vršnjačku podršku. Otvoren sam iskustvu i prihvaćam neizvjesnost koju svaki novi dan donosi.
Šta je ono što će mladi ljudi koji požele razgovarati s tobom i dobiti od tebe?
Moj zadatak kao vršnjačkog savjetnika jest ponuditi sigurnu atmosferu za dijeljenje intimnih i bolnih iskustava bez osuđivanja. Osobe se mogu javiti zbog 101 razloga, nema pravila. Tim Sarajevskog otvorenog centra spreman je odgovoriti s pravnim i psihološkim savjetima. Ovo je odličan način da se osobe upoznaju s drugim članovima zajednice i da obnove svoju vezu sa zajednicom. Osim toga, zbog moje pozadine u psihologiji, osobama koje budu trebale savjetovanje ću ponuditi pouzdane informacije, strategije i resurse za nošenje sa svakodnevnim poteškoćama.
Koliko P2P savjetovanje važno i koliko je važno da se stvari dijele generacijski? Na koje sve načine ćeš biti dostupan vršnjacima?
Vršnjačko savjetovanje je metoda kojom različita društvena udruženja nastoje zaobići poteškoće s kojima se marginalizirane skupine društva suočavaju u svakodnevnom životu. Na neki način vršnjačko savjetovanje je flaster koji stavljamo kako bismo spriječili negativne životne ishode. Pregledom dostupne literature, ovakav oblik savjetovanja postiže pozitivne rezultate, kao što su povećanje psihološke otpornosti, nade i samopouzdanja, te osjećaja pripadnosti zajednici dok smanjuje simptome depresivnosti, anksioznosti i stresa. Dijeljenje bolnih iskustava, odnosno razotkrivanje stresa ima terapijski učinak na osobu. Nije presudno da se stvari dijele generacijski, ali je poželjno imati vršnjaka koji je u sličnoj poziciji kao mi, kojemu se možemo otvoriti bez straha od osuđivanja.
Osobama koje zatraže usluge vršnjačkog savjetovanja dostupan sam preko maila [email protected]. Nakon što se jave putem maila, zajedno dogovaramo termin i oblik susreta. Savjetovanje se provodi online, putem preferirane digitalne platforme. Naravno, ovisno o željama i potrebama osoba koje zatraže podršku, moguće je prilagoditi oblik izvođenja savjetovanja.
Jesu li mladi naučeni da osluškuju i osjećaju sebe? Postoji li strah od toga i je li to strah od samospoznaje, ili (ne)uklopivosti u dominantne rodne, socijalne, seksualne i druge matrice?
Nisam upućen u to koliko su mladi naučeni da osluškuju i osjećaju sebe. Također, ne mislim da se mladi po ovom pitanju razlikuju od starijih. Traženje sebe i autentičnosti je složen i nerijetko strašan proces koji traje godinama. Otežavaju ga društveni pritisci za preuzimanje dobro poznatih, stereotipnih uloga. Stoga, ako osoba osjeća strah na dobrom je putu. Svako autentično i slobodno JA jednom je bilo preplašeno JA.
Koliko mladi danas imaju priliku da uče o seksualnosti, rodu, identitetima? Šta je ono što ih najviše sputava u svemu tome?
Nemam podatke o tome kako mladi uče o seksu, rodu i seksualnosti. Koliko znam, u BiH ne postoji javni program usmjeren na poučavanje mladih o seksu i seksualnosti. U susjednim državama se vode žestoke rasprave o uvođenju seksualnog odgoja u škole, dok kod nas ta rasprava tek treba započeti. Do tada su mladi osuđeni tragati za pouzdanim informacijama na internetu. Nažalost, pretraživanje interneta i pronalazak pouzdanih i objektivnih činjenica je mukotrpan posao. Iz tog razloga mladima je potrebno pružiti što više valjanih izvora podataka kako bi u svoja četiri zida istražili svoj rod, seksualnost i druge identiteta. Jedna usluga vršnjačkog savjetovanja jest kontinuirana psiho-edukacija putem Instagra, platforme @nekaljubikokogahoce, koja za cilj ima ponuditi provjerene podatke, materijale i izvore o ljudskoj psihologiji i seksualnosti. Vjerujem da informacije u takvom obliku mogu pomoći mladima da razbistre sliku o sebi, da uoče nedostatke i zahvale sebi na vrlinama. Kao studentu psihologije, psihološka literatura mi je poslužila kao projektivni materijal. Promišljanje o uobičajenim psihološkim konceptima, uz valjana saznanja oslobađa od straha i korak je naprijed prema autentičnom ja.
Prošle godine sam predavala Sociologiju grupi brucoša i najbolji među njima je za seminarski odabrao delinkvenciju. Među svim delinkventnim ponašanjima naveo je i homoseksualnost. Jasno, pročitao je to u nekom od relevantnih izvora. Kako senzibilizirati nastavno osoblje, da radi sa mladim ljudima na ovim temama i da se svi zajedno bore protiv stereotipa, etiketiranja… ? Šta je sve izvor stereotipa i etiketa?
Kada budemo spremni prihvatiti vlastitu nesigurnost i činjenicu da život na Zemlji dolazi u različitim oblicima te da ne možemo uspostaviti apsolutnu kontrolu nad životom nego nam valja prihvatiti i neizvjesnost koju nam donosi dan, tada ćemo prestati s etiketiranjem. Naime, predrasude i stereotipi nisu ništa više nego stavovi nastali na neznanju i emocionalnoj nesigurnosti. Primjera radi, kada smo nezadovoljni kako naš malo veći nos izgleda, kronično uočavamo noseve drugih ljudi. Ponekad ih komentiramo, pravdajući se kasnije da smo samo iznijeli svoje mišljenje. Tako je i s onim koji iznose svoje homofobične i transfobične izjave i prakse. Da ne svrbi ne bi se češali.
Samostalno si proveo nekoliko istraživanja iz područja socijalne psihologije i psihologije ljudske seksualnosti, koje si imao priliku predstaviti na regionalnim znanstvenim skupovima. Do kakvih zaključaka si došao, jesi li bio iznenađen? Govori li se kod nas dovoljno o seksualnosti?
Istraživanje psihologije ljudske seksualnosti i interpersonalnih odnosa je nezahvalan pothvat, u kojemu je nemoguće zbog složenosti predmeta istraživanja ostati uvijek na istom putu dok konceptualne greške stvaraju dodatni nered. Još bih nadodao kako je predmet mojih istraživanja bilo ono nešto zatvoreno iza četiri zida, posramljeno društvenim restrikcijama i neznanjem. Sve to otežava prikupljanje valjanih podataka i donošenje preciznih zaključaka.
Zadnjim sam istraživanjem nastojao procijeniti doprinos osobnih, odnosno psiholoških faktora na seksualno zadovoljstvo. Seksualno je zadovoljstvo afektivni odgovor uslijed subjektivne procjene pozitivnih i negativnih aspekata seksualnog odnosa. Pojednostavljeno rečeno, stupanj u kojemu je osoba zadovoljna seksualnim životom s romantičnim/bračnim partnerom_icom. Sukladno rezultatima kolega i kolegica u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Americi i drugim državama, prisustvo anksioznih i depresivnih simptoma, kao i prisustvo stresa negativno doprinosi seksualnom zadovoljstvu muškaraca i žena. Osim toga, naše unutarnje reprezentacije o nama kao seksualnom biću također doprinose seksualnom životu. Primjerice, osobe koje pozitivno procjenjuju vlastitu seksualnu izvedbu općenito su zadovoljnije seksualnim životom, dok osobe koje izvještavaju o negativnim osjećajima o seksu, poput zabrinutosti i tjeskobe izvještavaju o nižem seksualnom zadovoljstvu. Jasno je kako ovi nalazi nisu prijelomni, ali njihova je primjena u psihoterapijskoj i kliničkoj praksi neprocjenjiva.
Razmišljaš li o tome na koji način će te oblikovati ovo iskustvo?
Svjestan sam da ovo je razdoblje mog osobnog rasta i razvoja. Promjena je neizbježna. Međutim, ne znam kako će to izgledati za godinu dana. Sretan sam i zahvalan što imam priliku raditi kao savjetnik, to je poziv za koji sam pripremao zadnjih pet godina i za koji sam spreman još učiti.
Šta bi poručio vršnjacima?
Don't be a drag, just be a queen.
