Piše: Aida K.
Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH (STBIH) je bio jedini sindikat u BiH koji je pružio javnu podršku održavanju prve Bh. povorke ponosa, 08. septembra 2019. godine. O razlozima zbog kojih su se odlučili na taj korak, reakcijama njihovih kolega iz drugih sindikata, o važnosti protesta kao što je povorka ponosa, njihovoj podršci narednim povorkama, ali i drugim temama, razgovarali smo sa Mersihom Beširović, predsjednicom STBIH.
LGBTI.BA: Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH je pružio javnu podršku prvoj Bh. povorci ponosa. Koji je bio glavni razlog zbog kojeg ste odlučili javno podržati održavanje prve Bh. povorke ponosa? Zašto ste smatrali da je to bilo važno?
BEŠIROVIĆ: Glavni razlog smo i naveli u našem saopštenju vezano za podršku koju smo dali Povorci. Naime, STBIH je organizacija čija je osnovna misija borba za slobodu, i stoga smatramo da je naša obaveza podržati sve one koji su na tom putu, bez obzira o kojoj slobodi je riječ, i o kojem obliku borbe. Itekako smo svjesni da je ugled sindikata generalno jako loš u bh. društvu. To je dijelom i zbog toga što sindikati nikad nisu izašli iz svojih, sad već stereotipnih, okvira borbe za radnička prava, kao da ta prava nisu ujedno ljudska prava i kao da nije naša obaveza boriti se za sva druga prava koje bi radnici trebali imati danas u BiH, a nemaju. Uoči Povorke bilo je sindikata koji su se potpuno apsurdno stavili na stranu onih koji bi „zabranili“ Povorku. Mi za sebe volimo reći da smo ponosni što smo drukčiji od drugih sindikata, tako da je i to bio jedan od motiva za našu podršku. I na kraju, ali svakako ne najmanje bitno, moje kolege i kolegica i ja smo se susretali sa slučajevima kršenja radničkih prava pripadnika LGBT populacije i, ne jednom, bili duboko razočarani činjenicom da ovi radnici, pored borbe za osnovna radnička prava, nose i dodatni teret stigmatiziranosti od svojih radnih kolega, a vrlo često su i dodatno diskriminirani samo zbog svoje seksualne orijentacije.
LGBTI.BA: Na koji način je donesena ta odluka? Da li je bila jednoglasna?
BEŠIROVIĆ: Odluku, kao i sve druge u STBIH, je donio Upravni odbor. Moja uloga je bila da svojim kolegama i kolegicama probam približiti zašto je ovo pitanje bitno i za sindikat. Ja sam općenito jako sretna načinom na koji članovi UO STBIH, koji broji 10 članova koji dolaze iz svih dijelova BiH, donose odluke. Ako je samo jedan među nama protiv neke odluke, i za to ima argumente, odluka neće biti donesena. Tako da mogu reći jeste, odluka je bila jednoglasna.
LGBTI.BA: Kakve su bile reakcije vaših radnih kolega/ica iz drugih sindikata?
BEŠIROVIĆ: Jako mi je bitno što nakon što smo ovu odluku objavili na našoj facebook stranici, koja je jako aktivna, i ima jako puno sljedbenika, reakcije su bile jako pozitivne. Bilo je naravno onih i koji su kritikovali istu, ali riječ je o jednoj zaista masovnoj podršci koju smo dobili od našeg članstva što je za nas najbitnije. Kad su u pitanju drugi sindikati mi u STBIH, kako sam već rekla, nosimo za nas jedan jako dobar epitet „drukčijih“, koji drugi sindikati
doživljavaju nimalo pozitivnim pa je i ovaj potez pripisan našoj „ekstravangaciji“. Bilo je i podsmijeha, ali i prozivki od onih koji su bili organizatori i sudionici protestnog okupljanja, koje je navodno trebalo promovirati „tradicionalne vrijednosti“, ali mi se zaista ne obaziremo na poteze sindikata koji ne shvataju da je Povorka ponosa borba samo i isključivo za slobodu i jednak tretman svih.
LGBTI.BA: Šta je, prema vašem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg drugi sindikati, ali i javne institucije, nisu dale svoju podršku borbi za prava LGBTI osoba?
BEŠIROVIĆ: Strah od osude i posljedica, ja bih rekla, ali i nedostatak kapaciteta da se prepoznaju zajedničke vrijednosti koje moramo braniti zajednički i bez predrasuda. S druge strane u ovoj zemlji ima jako malo onih koji se odvaže biti prvi u bilo čemu. A neko mora biti prvi!
LGBTI.BA: Da li smatrate da povorka ponosa, i slični protesti, mogu doprinijeti razbijanju predrasuda prema LGBTI osobama?
BEŠIROVIĆ: Naravno, pogotovo kad su dostojanstveni kakva je bila ova prva povorka, po meni. S druge strane mi moramo naći načina da mobiliziramo građane i građanke, radnike i radnice i sve one koji su nezadovoljni svojim statusom i načinom života danas u BiH. A ne mogu da vjerujem da ima onih koji su zadovoljni. Mi živimo u zemlji koja sve svoje građane tretira kao maćeha, i jedini način da to probamo promjeniti je da govorimo o tome, bez straha i na svaki mogući način.
LGBTI.BA: Kako ste doživjeli prvu Bh. povorku ponosa? Kakvu je poruku poslala građanima/kama naše države?
BEŠIROVIĆ: Za mene je to bila zaista jedna dostojanstvena manifestacija borbe za jednaka prava za sve. Mislim da i ubuduće treba održati upravo to dostojanstvo kako bi podrška bila sve veća iz godine u godinu. Ono što je jako bitna je mislim upravo ta poruka koja je poslana, a to je poziv na hrabrost. Strah je danas ja mislim univerzalni osjećaj za sve one koji žive u BiH. On je glavni razlog što nas nema na ulicama, glavni razlog što saginjemo glave i trpimo. Povorka je bila promocija hrabrosti po svaku cijenu, i sa te strane sam ponosna što smo mi kao sindikat dali podršku i stavili se na stranu onih hrabrih kojih baš i nema mnogo.
LGBTI.BA: Da li ćete i ove godine na neki način javno podržati održavanje Bh. povorke ponosa? Ako da, vjerujete li da je moguće da vam se u toj podršci pridruže i vaše kolege/ice, te potencijalno i drugi sindikati u Sarajevu, ali i šire?
BEŠIROVIĆ: Za druge sindikate ne znam, i nisam baš optimista da mnogi razumiju da je naša uloga kao organizacije, ali i individualno kao straight osoba, izuzetno bitna. Što se STBIH tiče mi ćemo, naravno, i ove godine podržati Povorku i imamo namjeru i fizički biti dio iste.
LGBTI.BA: LGBTI osobe u BiH se svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom, kako od strane uže društvene zajednice, tako i od strane radnih kolega/ica. S obzirom da ste dio STBIH, da li ste imali situacije u kojima su radnici/e u trgovini i uslužnim djelatnostima bile izložene diskriminaciji, mobingu, ili nekom trećem problemu, samo zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta? Da li vam se neko obraćao za pomoć, i ako da, na koji način su ti slučajevi riješeni?
BEŠIROVIĆ: Imali smo slučajeve diskriminacije i mobinga na radnom mjestu koji su posebno vezani, pa i uzrokovani seksualnom orjentacijom. Takvih slučajva nema mnogo jer, bojim se da se ovi radnici jako teško odlučuju da prijave ovakva iskustva, jer se na taj način dodatno izlažu maltretiranju i uznemiravanju. STBIH već godinama ima projekat Para Pravne mreže u kojem 15 naših povjerenika i povjerenica širom BiH pružaju 24/7 besplatnu pravnu pomoć i savjetovanje svim radnicima, bez obzira jesu li oni članovi sindikata ili ne. Ovim radnicima se garantuje anonimnost, a svi podaci su kodirani i strogo čuvani kako bismo zaista zaštitili identitet onih koji nam ukažu svoje povjerenje. Ono što je, po meni, vrlo ilustrativno npr. jeste da, recimo, u svim slučajevima mobinga kojima se STBIH bavio, na sceni je prisutan vertikalni mobing, pri čemu je osoba koja vrši mobing najčešće direktni pretpostavljeni. Kad je u pitanju mobing među LGBT populacijom, to po pravilu uvijek nalazimo i horizontalni mobing, pri čemu su oni kojivrše mobing upravo radne kolege i kolegice. Dakle ove osobe su dodatno žrtve i horizontalnog mobinga. Oni se ne odlučuju na procesuiranje svojih slučajeva jer se, naravno, plaše posljedica, ali u ovih nekoliko slučajeva koje smo mi imali, rješenje smo pronašli u dogovoru sa generalnim menadžementom kompanije, i u premještaju na druga radna mjesta. Mislim da smo kao društvo, ali posebno i kao tržište rada, jako daleko od sistemskih rješenja zaštite radničkih prava LGBT populacije.
To bi trebalo biti fokus nekih zajedničkih projekata STBIH i organizacija koje se bore za promociju prava ove populacije. LGBT osobe su radnici i radnice koje kao i svi drugi moraju osigurati svoju egzistenciju, a naš zadatak je da im pomognemo da to rade jednako dostojanstveno kao i svi drugi. Dostojanstven rad u BiH zvuči kao misaona imenica, ali smatram da je on za pripadnike LGBT populacije dodatno otežan.
LGBTI.BA: Kako LGBTIQ osobe (ali i sve ostale) mogu prijaviti vama slučajeve kršenja zakona u sferi trgovine i uslužnih djelatnosti?
BEŠIROVIĆ: STBIH je otvoren za pomoć svima koji rade u sektoru u kojem mi djelujemo bez obzira jesu li članovi sindikata ili ne. Naša facebook stranica je vrlo posjećena, a trudimo se na dnevnoj bazi odgovarati na sve upite i potrebe. Tako da je to možda najlakši način uspostavljanja kontakta. Nakon toga STBIH ima svoje povjerenike širom BIH koji su spremni, također na dnevnoj bazi, doći do radnika i radnica kojima je neophodna naša pomoć i savjet.
