Piše: Liam Isić
Svaka tranzicija koja se ne uklapa u cisnormativne kalupe izgleda tijela ili ponašanja smatra se nedovoljnom ili neuspjelom, i, sve u svemu, krajnje neshvatljivom. Percepcija rodnog identiteta od strane drugih itekako ovisi o izgledu tijela i stereotipnom ponašanju koje se veže za binarnost. Kada kažu “nikad se ne bi reklo da si trans”, to se shvata kao laskanje, kao dobrodošlica u svijet “muškosti” ili “ženskosti”, kao čestitanje na mimoilaženju neugodnog limba između ta dva svijeta i hrabrosti na pređenom putu od neželjene tačke A do željene tačke B. Ignorišući put između pređenih tački, postavlja se pitanje da li cisnormativnost predstavlja zonu komfora? Pripadnost cisnormativnom jeste stvar izbora i osjećaja pojedinca/ke, što u slučaju osjećaja pripadnosti cisnormativnom nužno ne predstavlja zonu komfora, ali spajanje ličnog i političkog u smislu negiranja svega onoga što ne spada u jednu od dvije ponuđene kategorije u svakom slučaju jeste pribjegavanje liniji manjeg otpora.
Korijen svih problema koje transrodne osobe imaju danas i koje su imale u prošlosti je upravo binarno shvatanje tijela i rodnog identiteta. Pomjeranje tijela i identiteta iz zadanih tački ulijeva strah društvu od potencijalnog izumiranja nečeg što je strogo određeno, a lako promjenjivo, s obzirom na to da nema uporište, odnosno jasno definisan odgovor na pitanje “zašto?”. Aktivistkinji za ljudska prava i drag kingu Rain Dove je nedavno u intervjuu za Vogue postavljeno sljedeće pitanje: “Na jednoj od tvojih fotografija nosiš majicu s natpisom ‘Rodu je došao kraj’ (eng. ‘Gender is over’, op.a.). Da li je stvarno došao kraj?”. Odgovorila je: “Na majici piše: ‘Rodu je došao kraj’, ako vi to želite. Naglasila sam da natpis na majici mora imati taj dio ‘ako vi to želite’, napisan malim slovima, jer ne želim da uznemirim ljude. Za neke ljude, taj koncept, historija ‘nje’ ili ‘njega’, znači jako puno. Ko sam ja da im kažem: Sve ono što vi jeste je laž?”
Ljudi nisu isti, razlikuju se po mnogo čemu, te cilj nije uklopiti se u standarde “istog”, nego omogućiti jednaka prava za različitost. Transrodne i cisrodne osobe se razlikuju u mnogo čemu, nezavisno od toga da li je transrodna osoba prilagodila spol ili ne. Razlike u životnim okolnostima nisu samo produkt različitih tijela, nego i većinske percepcije onog što u društvu predstavlja muško i žensko, u svim segmentima života. Ostavrivanje cilja, odnosno veličanje različitosti, se ne ostvaruje štovanjem kulta jedinica i nula, nego ustrajnošću u odvajanju lične vizije sebe i političkog djelovanja na putu ostvarivanja prava za sve. Pod “lična vizija sebe”, u ovom kontekstu, misli se na osobu koja sebe vidi u okvirima cisnormativnog, ali politički odvaja izbore koji se uklapaju ili ne uklapaju s društvenim normama.
Nametanje je jako invazivan termin, kako u jeziku, tako i u stvarnom životu. To je termin koji je stvorio osjećaj srama i nepripadnosti, normalizirao torturu i oduzeo slobodu. Jasno je da je mnogo lakše plivati nizvodno, u skladu s kretanjem mase, ali ako nizvodno nije nečiji put, jedini način je oduprijeti se masi i biti ponosan/na na to što se nisi odlučio/la krenuti dobro utabanim putem binarnosti i diskriminacije. Tvoj cilj može da bude “nikad se ne bi reklo da si trans” u ličnom, ali nikako u političkom smislu.
