U zemlji gdje se nacionalna i etnička pripadnost mijenja od izbornog ciklusa do radnog mjesta i drugih situacija gdje se krvna zrnca broje, poprilično sam iznenađena negativnim stajalištem prema rodnom identitetu transrodnih i rodno nebinarnih osoba. Ako mi, navodno, nećeš zaključivati jesam li B, H, S ili O na osnovu imena, što ne bismo istu logiku primjenjivali i za rodove?
Piše: Amila Husić
Šta zapravo znači riječ misgendering?
Misgendering, doslovno prevedno bi bilo “nerodovanje”. U našem jeziku nema adekvatnog prevoda za ovu riječ, pa koristimo engleski izraz koja tvorena od sufiksa mis- koja predstavlja negaciju, grešku ili nepravilnost, a gender znači rod, i na kraju -ing kao glagolska odrednica u infinitvu. Čisto gramatički, misgendering je čin pogrešnog rodnog određivanja osobe s kojom, ili o kojoj, pričamo ili negiranje njegovog, odnosno njenog roda.
Misgendering se može javiti u različitim oblicima, posebno u našem jeziku gdje se i glagoli mijenjaju u skladu sa rodom. Osobama se obično obraćamo u pretpostavljenom rodu, na osnovu fizičkog izgleda ili imena. Primjera radi, kada se transrodnoj ženi obratimo u muškom rodu, mi nju misgender-ujemo:
“Ćao Milane, kako si se proveo na godišnjem? Jesil’ bio na moru?”
“E, ćao. Jesam, bilo mi je super. Nego, ja sam Milena.”
Zašto je problematično?
Naš rod čini jako bitan dio našeg ličnog identiteta, bez obzira da li se uklapa ili ne uklapa sa binarnim rodnim i društvenim normama. Naši identiteti nose nepisane posljedice u društvenim i privatnim odnosima. Prosto čini naše biće, ono što smatramo da jesmo, naše “ja”. Ako te, kao ženskom djetetu, ikada nerviralo ono narodski “sine” iako si kćerka, jako je poznat osjećaj nelagode i frustracije, posebno kada se na našu ispravku samo odmahne rukom. Kada se radi o trans osobama, taj osjećaj je još intenzivniji, jer dira u njihov identitet i šalje poruku da njihov rodni identitet nije poštovan.
Negiranjem nečijeg roda, negiramo njihov identitet, indirektno njihovo postojanje i slobodu da žive svojim životom po svojim osjećanjima i uvjerenjima. Ne poštujemo ih i vrijeđamo. Zanemarujemo njihova osjećanja zarad naše lagodnosti, istovremenu osporavajući im njihovu. Ne priznajemo njihovu ličnost i oduzimamo njihovu sposobnost samoupravljanja i samodređivanja, svodeći ih na puki objekat unutar datog društvenog konteksta. Ukratko, na vrlo bezobziran način im oduzimamo ljudskost.
Kako da prilagodim svoj govor i obraćanje da bi bilo inkluzivnije?
Dok u drugim jezicima postoji gramatički srednji rod, kao na primjer u engleskom jezik se they/them koristi kao neutralna zamjena, naš jezik samo poznaje muški i ženski rod. Srećom, kada se nekome obraćamo u drugom licu, možemo prilagoditi jezik da bude isključivo u drugom licu gdje (najčešće) glagole ne moramo koristiti rodne glagolske odrednice. Također, treće lice množine je uglavnom rodno neutralno, pa time možemo izbjeći nepotrebno rodovanje.
Kada se ne može izbjeći, najbolje je jednostavno pitati sagovornika_cu kojim rodom da im se obratimo. Naravno, na kulturan način – nećemo pitati “Šta si ti? Jesil’ muško il’ žensko?” nego reći nešto u smislu “Izvini, nisam siguran_a u kojem rodu da ti se obratim, ne bih volio/voljela da te nesvjesno uvrijedim.” Također, ako slušate u kojem rodu se izražava osoba s kojom razgovarate, možete zaključiti koje zamjenice on_a koristi. U najgorem slučaju, ako slučajno nekoga misgender-ujete i neko vas ispravi, nećete pogriješiti ako se izvinite i ispravite u daljoj konverzaciji. Ljudski je griješiti, pa i praštati, sve dok se i potrudimo da te iste greške ne ponavljamo.
Rod, kao i nacionalnost ili etnicitet, je društveni, dakle apstraktni konstrukt koji čine naše osnovne lične identitete. Slobodni smo da se samoodređujemo kako se izjašnjavamo i osjećamo jer mi odlučujemo ko smo i šta smo. Međutim, ta naša sloboda nije uvijek poštovana od društva i pojedinaca, pa smo na osnovu imena smješteni u razne torove i donose se mnogobrojni zaključci o nama bez da se sa nama ijedna riječ progovorila. Smatram ličnom odgovornošću da se preispitujemo i propitujemo društvene normative, ali i da prilagođavamo naš govor i ponašanje da svima bude prijatan, a ne samo nama.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
