Taj dan sam krenula na babine. Gomila žena, poklona, balona, kolača, slatkih pića, kafe i tračeva do besvijesti. Raj na zemlji. Htjela sam imati neki decentni stil sa velikom pundžom u haljinici boje pudera sa naglašenim očima i u vrtoglavim štiklama. Lijepa sam, rekoh sebi na izlazu držeći medu kojeg sam kupila i plavi kompletić za malenog dječaka. Prijateljica je rodila dječaka i skladno s tim kupila sam plavi maleni komplet. Plava. Muška boja. Veličanstveno ništa, tako zovu tu boju u likovnom smislu. To je hladna boja, sveprisutna, nebo, more, većina naše odjeće ima elemente plave. Plava je muška boja. Naša Zemlja se zove Plavi Planet. Plava Zvijezda. Plavi Biser u beskraju svemira. I sad nosim komad tkanine, sa cijelom tom simbolikom, jednom dječaku poput odore koja označava da je beba muško. Bebe često ne možemo razlikovati po spolu, pa je tako odora način prepoznavanja na ulicama kad majke guraju kolica i međusobno se pozdravljajući u parkovima, u šetnjama koje traju u beskraj. Kasnije bebi dajemo druge simbole. Ako je dječak igrat će se autićima, kamiončićima, malenim tenkovima, plastičnim pištoljima, umjetnim mačevima i svim ostalim rekvizitima koji govore da je on budući muškarac. Stajala sam i gledala svoj odraz u ogledalu, vrata su već bila otvorena, a moja haljinica lepšala poput nježnih krila leptira na proljetnom povjetarcu. Izvukla sam kopču i pustila dugu kosu da padne niz moja leđa i ramena. Na visokim petama sam ušetala u svoju spisateljsku sobu da zapišem ove misli i tek onda izašla i krenula na svečano obilježavanje malog dječaka.
Zašto roza? Zašto tako blaga i nježna boja za djevojčice? Žene rađaju svijet, produžuju vrstu i žive duže od muškaraca. One podnose bol na mnogo više razina nego muškarci. Ali njima se nalijepi roza i ako imaju imalo kosice, neka mašnica od svile da bude još slađa, ljepša i draža. Odmah ih uljepšavamo, pripremamo ih od početka za proces koji ih čeka na dugom životnom putu. Taj proces podrazumjeva nježne plišane igračke, meke, slatke i vesele. Roza boja. Roza je boja nevinosti, nježnosti, krhkosti, plahosti, slatkoće i lakoće… Nije prisutna u prirodi kao plava. Ne. Nije zastupljena kao plava. Nije veličanstvena kao plava. Roza je raspršena u tragovima. U malenim proljetnim cvjetovima, leptirima, oblacima u praskozorje ili u sumraku. Roza je u proljeću i tragovima cvjetova trešnje i behara koje raznese vjetar vrućeg ljeta i otjera nas u veličanstveno plavo more. Djevojčicama se poklanjaju lutke, bizarne bebe koje plaču, pišaju, kake, kolica, maleni krevetići i odjeća za te bebe. Kasnije kad malo narastu poklanjaju se porculanske lutke koje se čuvaju u ormarima kao vječni podsjetnik na to šta su one i tko su one. A prije puberteta dolaze barbike. Slika kakve moraju biti kad narastu. Vitke, izblajhane, dugokose, dugonoge i jebozovne. Poklone im i Kena koji nema onu stvar zbog moralnih razloga, ali nije problem što barbika ima sise Pamele Anderson i noge Lepe Brena uz nepostojeća rebra.
Bacila sam plavu odoru za budućeg mužjaka u smeće. Bacila sam i velikog medu. Izašla sam i u prvoj radnji kupila zelenu i narandžastu odjeću, a umjesto mede kupila sam plišanog, bijelog i ogromnog jednoroga. On ispunjava želje po legendama i neka ta malena beba bude ono što ona želi biti. Roza, plava, proljeće, ljeto, muško, žensko i neka voli koga želi. Ušla sam u stan prepun žena, balona, cike, trača i izvalila svoj poklon. Domaćica je rekla da je jednorog prekrasan i originalan, a za odjeću nije dala komentar, stavila je na hrpu indigo, plavih, ljubičastih i tamnih gegica, dekica i svih ostalih artikala. Zelena i narandžasta su djelovale kao da je netko povratio u to plavetnilo. Dijete je spavalo u susjednoj sobi, ja sam pila liker od trešnje i stigla je kafa, a uz nju poplava tračeva. Tko se razveo, prevario, umro, zaposlio, oženio, udao, a onda je stigla tema koja mene zanima kao kolumnisticu. Tko je gej? Razvalile su priču o dvije djevojke s kojima se inače družimo kako su zapravo bile ljubavnice sve vrijeme, a onda prešle na mog prijatelja koji se izjasnio prije nekoliko dana. Jedna izblajhana starija gospođa je odlučno rekla: Radije bih da je mrtav, nego da mi muško dovede u kuću! Neke su se složile, druge nisu. Domaćica je bila u kuhinji, a onda sam je upitala: A šta ako bi on radije da bude živ s muškarcem, nego da tebi bude mrtav? Nastala je tišina. A ona me pogledala prezirno znajući za moje afere i skandale koji se pričaju i nije mi odgovorila da joj ne bi zalijepim još jedno pitanje. Domaćica se vratila sa kolačima, a onda uzela svoju bebu u naručje. Izblajhana žena je imala novi udarac za mene, pa upitala domaćicu: Evo ti si sad novopečena majka, bi li, molim te lijepo, mogla podnjeti da ti dijete bude peder kad odraste? Domaćica je pogledala svoju bebu i pitala: Moje dijete da bude gej? Nemoguće! Sve su se složile a izblajhana me pogledala pobjedonosno i osjećala sam se poraženo u toj kičastoj sobi, okružena masom žena, balona, stvari koje određuju budućnost jedne malene bebe u svim poljima. – Voljela bih da bude doktor, advokat, profesor… I tad me pitala domaćica: A ti Hainsia? Šta misliš šta će biti kad odraste? Sve oči su bile uperene u mene, jer je svaka dala svoje mišljenje i komentar o potencijalnoj budućnosti bebe. Ne znam, odgovorih, i u trenutku tišine ugledah svog jednoroga i rekoh ne znam, ali voljela bi da bude živ, zdrav i sretan šta god on odabere da bude, a ne mi umjesto njega. Izblajhana me pogledala dok je domaćica dizala svoju bebu i izgovorila – Upravo tako, Hainsia, nek bude šta god želi da bude samo nek bude živ, zdrav i sretan.
Piše Hainsia Olindi
Pročitajte ostale kolumne Hainsie Olindi:
Ana Karenjina je bila lezbejka
Stranci u vozu
U potrazi za vječnošću
Pedeset nijansi šljive
A šta ako bih ja radije vidjela vašu ženu u riječi goli, druže Tito?
Kad sa Bogom piješ čaj
U prostranstvu ljubavnog odnosa pasivna strana bude tiho i nenametljivo aktivnija i jača
Parade bijesa i linča
Ljubavnički odnos
Kad zvijezde koriste LGBT osobe
