Izvor: Slobodna Evropa
Marija je trans osoba koja je prošla period tranzicije, a da to nikome u firmi u kojoj je radila nije smjela da kaže. Svi su smatrali da je gej, a pošto je radila u trgovini, imala je traumatična iskustva i sa kolegama i sa mušterijama. Onda je firma propala i krenula je da traži posao u vrijeme kada su joj dokumenta još bila na muško ime, a tijelo pod dejstvom terapije, postajalo žensko.
“Tada je diskriminacija došla do punog izražaja. Ja sam smatrala da je ispravno da u CV-u naglasim ko sam, šta sam, da ne bude iznenađenje ako nekada dođem na razgovor. Naravno, nikada nisam pozvana na razgovor u tom periodu tranzicije, nikada nisam bila niti obaviještena, nikada, nikada…”, priča svoje iskustvo naša sagovornica koristeći pseudonim “Marija”, jer ni ona ne želi da javno otkrije svoj pravi identitet.
Istraživanje o položaju LGBT populacije u Srbiji na radu i prilikom zapošljavanja pokazuje da 92,6 posto ispitanika smatra da Srbija nema dobre mehanizme za zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu i da većina njih (77 posto) krije svoju seksualnu orijentaciju na poslu. Prvo istraživanje ove vrste nedavno je u Srbiji obavio Centar za istraživanje društva IDEAS i Gej lezbejski info centar XY Sprektrum u okviru projekta „Dostojanstvo rada“, uz podršku Ambasade Holandije.
Za razliku od Marije, prilikom zapošljavanja, za većinu LGBT osoba je najvažnije da uspješno sakriju seksualnu orijentaciju, kaže Mladen Antonijević Priljeva, programski direktor IDEAS-a.
„Ukoliko osoba adaptira svoje ponašanje da ne može da se prepozna da je LGBT osoba, onda ona neće naići na problem. Najveći broj ispitanika smatra da bi, ukoliko bi na intervjuu otvoreno rekli da su LGBT osoba, to po njih djelovalo negativno“, navodi on.
Koliki je problem pripadnika LGBT populacije pokazuje i činjenica da osobe koje su dobile otkaz zbog seksaulnog opredjeljenja nisu htjele ni pod pseudonimom da govore za Radio Slobodna Evropa. Osjećaju se nezaštićeno, kaže Mladen Antonijević Priljeva, što je pokazalo i istraživanje.
„Ono što je bilo najveće iznenađenje jeste da 77 odsto ispitanika krije svoju seksualnu orijentaciju na poslu, što znači da se rad obavlja u strahu. To je poražavajuće da čak 92 odsto ispitanika smatra da Srbija nema dobre mehanizme za zaštitu od diskriminacije i da im uopšte ne pada na pamet da bi se upustili u proces zaštite prava pred nadležnim organima. I to je nešto što je alarmantno u svakom smislu“, kaže programski direktor IDEAS-a.
Posebno je, priča Marija, traumatično bilo njeno iskustvo na šalterima socijalnih službi gde je odlazila nakon gubitka posla.
”Tek tamo je strašno, službenica u šalter sali pita ko ste, čita muško ime, a ispred sebe percipira ženu. Onda se ona domunđava sa koleginicom, pa se smiju, pa me gledaju”, kaže Marija.
Rezultati istraživanja pokazuju da 38 odsto ispitanika smatra da je bilo diskriminisano na radnom mjestu u prethodnih pet godina, da je 46 odsto njih doživjelo verbalno nasilje, 19 odsto prijetnje otkazom, 18 odsto prijetnje fizičkim nasiljem, devet odsto je doživjelo fizičko nasilje, dok je 15 odsto seksualno uznemiravano zbog stvarne ili pretpostavljene seksualne orijentacije.
Ovi rezultati su dramatični i zabrinjavajući, ocjenjuju pripadnici LGBT populacije, kaže Mladen Antonijević Priljeva.
Rezultati istraživanja su prikazani velikim kompanijama sa oko 40 hiljada zaposlenih, među njima su i Majkrosoft, IKEA, IBM, NIS i drugi. Zavisno od tipa kompanija, njihova politika se dramatično razlikuje, pokazuje istraživanje. Neke od njih, svjedoče LGBT aktivisti, imaju jasnu politiku zaštite od diskriminacije, druge tek uvode generalne standarde zabrane dikriminacije.
Tim UN u Srbiji i ERA – Savez za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, u saradnji sa Globalnim dogovorom UN u Srbiji i Povjerenikom za zaštitu ravnopravnosti saopštili su da su na skupu u četvrtak 11. oktobra predstavili Standarde ponašanja za preduzeća za borbi protiv diskriminacije LGBTI osoba. Standardi su zasnovani na primjerima dobre prakse iz cijelog svijeta i definišu mjere koje preduzeća treba da preduzmu da bi zaštitila prava LGBTI osoba: da ukinu diskriminaciju na radnom mjestu, da svojim poslovanjem ne doprinose diskriminaciji potrošača, dobavljača i građana i građanki uopšte, kao i da, zajedno sa poslovnim partnerima, rade na ukidanju diskriminatornih postupaka u cjelokupnom lancu snabdijevanja. Pored toga, Standardi pozivaju preduzeća da se zauzmu za prava LGBTI osoba u zemljama u kojima posluju, između ostalog i kroz zagovaranje i pružanje podrške lokalnim organizacijama.
U Srbiji, Hemofarm AD, Ernst & Young DOO i Erste Bank AD, inače članice mreže Globalnog dogovora UN u Srbiji, priključili su se sve većoj grupi kompanija koje su se već obavezale na primjenu Standarda.
U međuvremenu, naša sagovornica Marija je uspješno okončala period tranzicije i uspjela da nađe honorarni kancelarijski posao koji nije u gradu gdje je do sada živjela, u kome je ne poznaju, pa nisu upoznati sa njenom životnom pričom.
Naša sagovornica skuplja snagu da ponovo počne da traži sigurniji, stalni posao. Njeno tijelo i papiri su sad usklađeni, pa se nada da je za njom prethodni život u kome je bila obilježena kao osoba koju su pratili izrugivanja, podsmijesi, strah od gubitka posla. Ali, iskustvo kako je živjeti život kad si drugačiji ostaće u njoj kao trajna trauma.
