Prošlo je desetak dana nakon zabrane i (ne)održavanja Parade Ponosa u Beogradu, nakon što su članovi_ce Organizacionog odbora ovogodišnje Parade Ponosa poručili da će se šetnja pripadnika_ca LGBT osoba zakazana za subotu 28. septembra održati bez obzira kakva je sigurnosna procjena, i nakon što je sama Parada i održana.
Nakon što je Biro za koordinaciju službi bezbednosti, poslije višesatne sjednice odlučio da nisu isunjeni bezbjednosni uslovi za održavanje Parade i o svojoj odluci obavijestio Organizacioni odbor Parade Ponosa, LGBT osobe te javnost općenito, probudio se bunt LGBT aktivista_ica koji su unatoč takvoj odluci ipak se odlučili na protesnu šetnju s povicima Imamo pride, ovo je pride!
I imali su pride! Ovogodišnja odluka da se zabrani održavanje Parade Ponosa, potom održane ponoćne, protesne šetnje unatoč svemu ovih dana postavlja niz pitanja, traži sasvim nove odgovore i akcije.
Pobornici diskriminacije LGBT osoba se po ko zna koji put brane istim argumentima, od onih nemamo ni mi paradu, šta će njima; nek rade šta god hoće, ali u svoja četiri zida, pa do onih koje koriste visoki državni dužnosnici kako situacija u zemlji nije sigurna da bi se odražala parada, iskazujući svoju zabrinutost da bi mogli da izbiju neredi i da bude ljudskih žrtava. S druge strane LGBT osobe, aktivisti_kinje i osobe koje podržavaju LGBT osobe, ukazuju na nepravdu i nemogućnosti ostvarivanja osnovnih ljudskih prava.
Ovakva odluka Vlade Srbije je dovela u pitanje državni sistem i neuspjeh predstavnika vlasti. Država već treću godinu za redom ne uspjeva da nasilne grupe ne realiziraju svoje prijetnje, što rezultirala zahtjevom za podnošenje ostavke premijera Srbije i ministra unutarnjih poslova Ivice Dačića. Jedan od razloga za njihovu ostavku je svakako i dikriminatorni govor prema LGBT osobama i činjenica da se tokom mandata Ivice Dačića već četvrti put0 zabranjuje Parada ponosa.
Svoje odgovore povodom ove odluke dao je i Presjednik Srbije Tomislav Nikolić, koji smatra da Srbiji ne treba da se preoštro sudi jer nije dopustila da se održi Parada ponosa u Beogradu, pozivajući se na prijetnje nasilnih i ekstemističkih skupina koje su proteklih dana upućene LGBT osobama, te izražavajući svoju spremnost na izmjene Zakona o zabrani diskriminacije, uvođenja strožijih kazni za sve one koji se tih zakona ne budu pridržavali, te rad sa aktivističkim i nevladinim organizacijama, medijima i LGBT osobama, a sve kako bi se ispunili standardi za ulazak Srbije u EU. U spomenutom govoru Presjednik je obećao da će se potrudtiti da se ovakvo nešto ne dogodi i iduće godine, te se nada da će pripremiti i javnost i državu za jedan normalan dan kada će pripadnici_e marginiliziranih grupa, u ovom slučaju LGBT osobe, slobodno izaći na ulice, kao što je to slučaj diljem svijeta, te da da neće biti tretirani drugačije zbog svojih različitosti.
Ova Parada Ponosa, pored burnih reakcija LGBT osoba i aktivista_kinja koje su rezultirale šetnjom, je za sobom povukla i neke nove smjernice za Organizatore Parade Ponosa, nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjima. Smatraju da se treba više bazirati na promjene zakona i zakonskih okvira, jer pojedini smatraju da je prije svega potrebno promijeniti položaj LGBT osoba u Srbiji fokusirajući se na pravne akte, mijenjanje svijesti medija i novinara_ki o ovim pitanjima, a nakon toga da se radi na organizaciji Parade ponosa, te ih pozivaju na veću solidarnost prema ostalim pripadnicima_ama mariniliziranih grupa.
Nakon ove (ne)održane Parade ponosa, proteklih dana tim za odnose s javnošću Beograd Prajda je dao saopštenje u kojem je obavijestio javnost da će iduća Parada ponosa biti održana 31. maja 2013. godine.
Do najavljene Parade nam ostaje da vidimo da li će i koliko čelni ljudi Srbije ostati dosljedni svojim obećanjima, koliko će se promijeniti javni nastupi tih istih ljudi, na koji način će mediji pripremiti i izvještavati javnost o ovom događaju, te da li će Prada ponosa biti održana onako kako i pristaje LGBT osobama – usred bijela dana, ili u znaku protesta pod okriljem noći, tajno.
Piše Emina Velagić
