Piše: Bojana Vasić
Veze na daljinu mogu same po sebi biti zahtjevne, a ako tome dodate to da vaša porodica ne zna za vašu vezu, te da svoje emocije ne možete ispoljavati u javnosti, rijetka viđanja zbog geografske daljine postaju još teža. Naše sugovornice Nataša i Hana su upravo u ovakvoj vezi. Nataša je iz Srbije, a Hana iz Bosne i Hercegovine. Upoznale su se preko Gay Serbia chata, a u vezi su već deset mjeseci. Kao i svi parovi, i one se susreću sa izazovima i problemima veze na daljinu.
“Kao i svi parovi u vezi na daljinu, imamo neke probleme, npr. nedostatk zajedničkog vremena, prilagođavanje na to da ne možemo biti zajedno u svakom trenutku u kom želimo, kao i nedostatak prisustva voljene osobe na bitnim događajima. Mi se trudimo da taj deo maksimalno promenimo, i bilo je jako teških trenutaka i po nas i po našu vezu. Međutim, isto kao što veza na daljinu ima svoje mane, ima i lepih stvari, jer ume da bude zanimljivo raditi stvari zajedno pa makar to bilo i preko telefona. Srećom, barem je tehnologija napredovala pa ne moramo samo pisma slati”, ističe Nataša.
Hana dodaje: “Pa da je najlakše – i nije. Ja sam jako svadljiva osoba, a Nataša zatvorena, pa je samim tim i malo teže. Najteže je definitivno bilo dok je ona bila u vojsci, pa se zbog njenih obaveza skoro nikako nismo mogle čuti prvi dio obuke, skoro dva mjeseca. Kasnije smo se nekako uskladile, pa je to lakše išlo. Inače se pokušavamo vidjeti barem svake dvije sedmice.”
Prijatelji_ce znaju za njihovu vezu, te im pružaju podršku. “Svi_e moji_e prijatelji_ce znaju za našu vezu i još nijednom nismo naišle na osude”, kaže Hana. Međutim, kada je riječ o porodici, situacija je drugačija. Natašini roditelji ne znaju za njenu vezu, a za njenu seksualnu orijentaciju znaju samo poneki članovi uže porodice, no ona misli da i ostali naslućuju. Što se tiče Hane, ona misli da njena mama pretpostavlja, s obzirom da je znala za njenu prošlu vezu. Ocu nikada i nije pokušavala reći jer misli da on to ne bi prihvatio.
I Hani i Nataši nedostaje podrška porodice. Nataši nedostaje momenat “ručka sa devojkom i roditeljima” koji kod nje izostaje, jer njena veza nije “društveno prihvatljiva”. Ona se nada da će se konzervativni stavovi njene okoline nekad promijeniti. Hana, iako joj nedostaje podrška porodice, u tome što oni ne znaju za njenu vezu vidi i nešto pozitivno. “Fali mi podrška porodice, u smislu da dosta toga moram promijeniti u priči i slagati da bismo se vidjele. S druge strane, mnogo je lakše dovesti ‘prijateljicu’ kući, nego dečka ili djevojku jer nema suvišnih pitanja koje roditelji vole postavljati”, objašnjava ona.
Iako nisu upoznati sa njihovom vezom, i Nataša i Hana su upoznale članove_ice uže porodice jedna druge. Nataša nije imala neku pretjeranu komunikaciju sa Haninom porodicom, samo je jednom prilikom boravila kod njih i stekla je dojam da su ljubazni i prijatni. Hana, možemo reći, ima prisniji odnos sa Natašinom porodicom. “Ja baš volim da idem kod Nataše, jer je njena porodica divna, svi su jako srdačni i gostoprimljivi. Prvi put kad sam ih upoznala, popodne sam pila kafu s njenom mamom, a navečer pila pivo i jela s njenim tatom.”
Iako se suočavaju sa problemima u vezi, kao i svi hetero parovi, njih dvije nemaju tu privilegiju razmjenjivanja nježnosti u javnosti. Nijedna od njih se ne osjeća dovoljno sigurno da bi javno ispoljavale emocije. “Ne smatram našu sredinu dovoljno sigurnom da bi se držale za ruke, grlile ili eventualno poljubile”, kaže Nataša.
Nataša je doživjela neugodne situacije, kako zbog svoje seksualne orijentacije, tako i zbog svog izgleda. “Imala sam neprijatne situacije zbog svoje seksualne orijentacije, čak više njih, možda zbog toga što nekim ljudima ličim na nekog ‘dečka’. Zaboravićemo sve batine na taj račun, nisu bile dovoljno jake da me uplaše. Možda je ponekad dobro kad ljudi pomisle da sam muško, jer samim tim se izbegne i ta situacija. Da je prijatno – nije, a bezbedno – može da bude”, objašnjava ona.
Zajedno nisu doživjele neugodnosti u javnosti. “Sjećam se samo jednom kad smo išle sa autobuske stanice kući, zagrlile smo se jer smo se poželjele, i neki taxista je dobacio ‘Nije vam ovo queer fest’. Inače vjerovatno misle da je Nataša moj dečko, čak su nam u hotelu nudili bračnu sobu, to nam je bilo smiješno”, prepričava Hana.
Hana i Nataša planiraju zajedničku budućnost, međutim još uvijek nisu odlučile gdje bi voljele da žive – da li u zemljama regiona ili pak u nekoj liberalnijoj državi. “Trenutno nam je najveći plan da skupa živimo u nekom većem gradu u regionu. Što se mene tiče, ja bih voljela da ostanemo u regionu, ali mislim da bi jednog dana bilo nemoguće imati djecu na ovim prostorima, tako da je vjerovatno neko preseljenje u inostranstvo neminovno”, objašnjava Hana.
Nataša bi voljela živjeti u regionu, ali smatra da bi konzervativna sredina, u kojoj ne može da živi svoj život kako ona to želi i u kojoj ne može da ga dijeli sa osobom koju voli, mogla biti razlog njenog odlaska u zemlju gdje bi mogla da ima život kakav želi. “Iskreno, da se samo ja pitam, otišla bih iz regiona, jer nisam baš sigurna da želim da zauvek ostanem na ovim prostorima gde vlada i gde će još dugo vladati patrijarhat. Možda to deluje kao potez kukavice, ali svako ima želju da svoj život učini lakšim po sebe. Volela bih kada bismo mogle zajedničku budućnost da ostvarimo na svim poljima kao i heteroseksualni parovi”, dodaje ona.
