Sjedim ja neki dan, čitam Vogue, digla noge u zrak, biram neku dramatičnu haljinu za izlaske ili neke svatove kad odjednom na vijestima izjava nekog predstavnika neke vjere i neke zemlje kako su pedofilija i homoseksualnost isto. Odložim Vogue na stolić, popijem do kraja piće i naspem novo s dosta leda, malo tonika i do vrha gina. Vrijeme je za tekst.
Nisam nadrkana na takve izjave, ni razočarana, ni ljuta. Štoviše meni je potpuno svejedno šta netko izjavljuje za LGBT osobe. Izjava sama po sebi je značajna samo ako ju je dala osoba koja ima moć, kontrolu i vlast. A izjava nekog anonimnog svećenika koji je dobio pet minuta na malom ekranu – beznačajna. Ništavna. Šta se promijenilo nakon te izjave? Ništa. Ja sam živa, zdrava, pijem, jedem, nazvala sam nekoliko ljudi da vidim jesu li bolesni – kažu da kucnem u drvo ne boli ih ništa. U redu. Nije bolest sve što boli, znam ja najbolje. Najviše sam zapravo bila bolesna iznutra. Bol se dijeli na fizičku i psihičku. Fizička ima dimenzije, dijagnoze i prognoze. Ali psihička… Jao, ne daj Bože nikome! I evo sad ću se vratiti na izjavu tog čovjeka punog mudrosti i završene medicine očito, psihologije, neuropsihijatrije i svega ostalog što ga čini kompetentnim da daje dijagnozu LGBT osobama da su jednaki pedofilima. Koliko sam upućena, pedofiliju zapravo svećenici najviše prakticiraju, zar ne? Mislim ako ćemo o predrasudama ide ovako: Svećenik-pedofil, musliman-kamikaza, ateista-prokletnik, židov-iluminat itd…Ako ćemo tako. A ja neću tako. Ne zanima me. Nije me dodirnulo kako sam rekla ni najmanje. Ono o čemu pišem je značaj izjave u datom trenutku vremena i prostora. Ako ja, recimo, kažem da su svi crnci šugavi -to nikoga ne bi nešto posebno zabrinulo. Ako Oprah kaže da su svi bijelci šugavi – o tome bi čitava planeta brzinom svjetlosti raspalila vijest. A ovaj maleni čovjek je imao tih pet minuta i prošao kao da nikad nije bilo. Značaj jedne izjave nije i težina jedne izjave, a ni težina izjave nije mjerilo istinitosti izjave. Pa nekad je planeta bila ravna. Danas je okrugla, a možda otkrijemo da uopće nismo na planeti već u dječjoj sobi nekih ogromnih vanzemaljaca.
Pedofilija je bolest. Ona će zauvijek ostati bolest. Ona je poremećaj. Dijete je svetinja, ono je nevino. Djeca i životinje su nevina stvorenja. Homoseksualnost ne može biti bolest. Ona je pojava koja se ne liječi, ne mijenja, i koja je prisutna otkad je i čovjeka i svih sklonosti u seksualnoj i ljubavnoj sferi. Izbor dvoje ljudi da budu zajedno je čin razuma, ljubavi, zabave ili poriva. Pedofilija je nešto potpuno deseto i ne treba mnogo o njoj pisati jer mi je tema odvratna. Nisam shvatila kako je moguće spojiti homoseksualnost sa pedofilijom? Onda idemo spojiti alkoholičare sa ubojicama? Pušače sa lopovima? Idemo malo spajati ljudske oblike ponašanja, ukuse i afinitete sa svim i svačim. Ajmo se igrati spajanja!!! Ooo nije bolest sve što boli… Ne, ne. Ne boli homoseksualnost. Ali boli kada dijete bude u raljama prljavih ruku bolesne osobe vođene bolešću.
Uzela sam podatke tog čovjeka – hvala Bogu na internetu. Spojili su me prvo sa uredom, pa onda prespojili, pa opet stavili na čekanje i konačno sam dočekala dotičnog gospodina koji je izjavio da je pedofilija jednaka homoseksualnosti. Predstavio se, ja sam tankim glasom rekla ime i prezime i zamolila ga da mi posveti samo minutu svog vremena. Rekao je da zovnem za pola sata. I zvala sam. Opet isto i konačno njegov glas, rekla sam da pišem jedan tekst i da sam čula za njegovu izjavu kako je homoseksualnost jednaka pedofiliji. Kako ste došli do tog zaključka? Pa čujte, gospođo Hainisa, to je neprirodno i samim tim je to bolest, veoma jednostavno. A oprostite – vi kao svećenik i jedan muškarac ne smijete spavati sa ženom nije li to neprirodno za muškarca? To je stvar izbora, gospođo Hainisa! A znači tu smo – pa i homoseksualnost može biti stvar izbora ili jednostavno Bog stvori čovjeka da bude gej ali pedofilija je ipak poremećaj niste li se malo zbunili u svojoj izjavi? Moja izjava je data od Boga i potvrđena. Bog ne pravi greške ljudi to biraju ili jednostavno obole! Ali sad ste mi rekli da ste vi odabrali da ne spavate sa ženama a neki bi rekli da je to upravo bolest, da jedan muškarac ne radi ono najprirodnije sa ženom! Slušajte Hainsija, malo me zbunjujete mislim da i vas nešto muči, osjetim neku gorčinu i bol u vašem glasu kao da patite od nečega. U pravu ste i mene boli. Biseksualka sam. Eto vidite, Hainsia, znao sam! Ali ne boli me to, svećeniče! Nego šta vas boli, Hainsia, slobodno recite? Ma boli me dupe za Vas i za Vaše mišljenje, izjavu i stavove.
Piše Hainsia Olindi
