Izvor: Oslobođenje
Piše: Alena Beširević
Foto: Martina Salov
Više od tri hiljade građana šetalo je osmog septembra u prvoj Bh. povorci ponosa zahtijevajući jednakost za sve koji su diskriminisani u našem društvu. Glavni grad Bosne i Hercegovine je tog dana pokazao da je, kako to sjajno u kolumni reče glavna i odgovorna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović, “ono Das ist Walter Sarajevo koje s gnušanjem odbija svaku silu, represiju, Sarajevo koje ne trpi ničiji zulum i nepravdu. To je ono Sarajevo koje se i tokom posljednjeg rata zvalo Grad”.
Promjene su počele
– Prva Bh. povorka ponosa je pokazala da svi mi, građani i građanke BiH, možemo pružiti otpor. Činjenica da je bilo više od 3.000 ljudi na prvoj povorci potvrđuje našu tezu da povorka ponosa ima moć da pokrene ljude i da skrene pažnju na probleme i potrebe, ne samo LGBTIQ osoba već svih ljudi koji su na bilo koji način ugroženi u društvu. Još sumiram utiske koje nosim sa same povorke ponosa, ali se osjećam presretno i zaista zadovoljno kako je izgledala povorka ponosa i koliku smo podršku dobili, navodi jedna od organizatorica Bh. povorke ponosa, Lejla Huremović.
Inače, o govoru koji je održala na Trgu BiH, u sklopu povorke, čulo se mnoštvo pohvala što od kolega novinara, ali i od onih “bitnijih” – obične raje.
Ona navodi da je organizacija povorke zahtijevala mnogo rada i da je nosila mnoštvo izazova i pritiska sa kojima se nije bilo lako nositi.
– Ja duboko vjerujem da ovaj protestni čin ima ogromnu moć da prodrma društvo i da se promjene počnu dešavati. Napravili smo jedinstven protestni skup u BiH kroz koji su se u toku jednosatne šetnje mogle čuti riječi otpora, ljubavi i snage. Riječi i pjesme koje pozivaju na ujedinjenje, na solidarnost i antifašizam. Skrenuli smo pažnju na svakodnevno nasilje koje LGBTIQ osobe doživljavaju, podigli vidljivost našeg postojanja u ovom društvu i jasno i glasno poručili da naši životi nisu samo naša seksualna orijentacija ili rodni identitet već da smo mi i radnici/e, nezaposlene osobe, osobe sa invaliditetom, izbjeglice, Romi/kinje i da se i nas itekako tiče socioekonomska situacija u državi, kazala je Huremović.
Od povorke je prošlo nešto više od dvije sedmice, utisci se još sabiru, a o tome da li je povorka uticala na poboljšanje stanja ljudskih prava teško je govoriti, jer se na poboljšanju statusa diskriminisanih mora raditi kontinuirano.
– Kao što sam rekla i u svom govoru, povorka neće preko noći promijeniti stanje prava i svakodnevnog života LGBTIQ osoba, ali definitivno hoće ojačati LGBTIQ osobe da se jače i hrabrije bore za svoje živote. Prošlo je manje od 15 dana otkako se povorka desila, a ja sam dobila na stotine poruka iz LGBTIQ zajednice, od ljudi koji nisu aut, a koji se već samim našim činom izlaska na ulicu osjećaju osnaženo. Neke meni jako bliske osobe, koje nisu bile aut, su se autovale upravo zahvaljujući povorci. Povorka mijenja i način na koji nas predstavnici/e državnih institucija vide i način na koji će raditi, jer postaju svjesni da ćemo mi biti sve glasniji i glasniji. Naprosto, povorka poručuje da nas više niko ne smije i ne može ignorisati. A to znači validaciju našeg postojanja i našeg otpora, ističe Huremović.
Slike poslane iz Titove ulice u Sarajevu pokazuju da naš grad ne trpi represiju, da je otpor jači od sistema koji pogoduje diskriminaciji, seksizmu, šovinizmu, homofobiji i u krajnjoj liniji fašizmu. Ozarena lica i poruke mira, ljubavi i tolerancije dokaz su da građani ove zemlje žele bolje društvo. I Huremović vjeruje da je slika koja je poslana iz Sarajeva veoma značajna.
– Ali, nemojmo se zavarati činjenicom da sa povorke ne nosimo niti jedan nasilnički čin jer, nažalost, u tom istom gradu gdje smo održali savršenu povorku ponosa svakodnevno se vrši nasilje nad nama. U nedjelju je većina ljudi koji žive u ovoj državi poručila da jeste na strani nenasilja i da želi da gradi državu oslobođenu od predrasuda, gdje svako ima pravo da postoji i da voli. Ali, na tome svi i sve moramo svakodnevno da nastavimo raditi. Ja sam ubijeđena da mi češće možemo da šaljemo ponosne slike iz Sarajeva i drugih gradova BiH. Samo je potrebno da se ujedinimo i pružamo konstantno otpor vladajućim, profašističkim i kapitalističkim strukturama koje nam svima uništavaju živote, mišljenja je Huremović.
Povorka je prošla bez incidenta, a za to velike zasluge pripadaju izvrsnoj koordinaciji policijskih snaga u ovom gradu.
Pravo na okupljanje
– MUP Kantona Sarajevo je pokazao da može profesionalno obavljati svoj posao i to je minimum koji se traži od ljudi koji rade u državnim institucijama. Nadam se da će to postati pravilo, pa da se nećemo morati čuditi kada neko radi svoj posao, smatra Huremović.
Podvlači da su sa MUP-om KS-a imali profesionalnu i otvorenu saradnju, ali da “postoji tu mnogo stvari koje su problematične u kontekstu javnog okupljanja i stavljanja tereta na organizatore/ice”.
– Naš rad, kada je u pitanju sloboda javnog okupljanja, neće završiti povorkom, već nastavljamo raditi na tome da sloboda okupljanja bude zagarantovana i provedena u praksi, zaključuje Huremović.
