„Posao koji se radi s ljubavlju nije opterećujući!“ – riječi su Nine Zupan i Dajane Stajić te temeljna misao vodilja u njihovom zvanju, a upravo je njihov posao pomagati drugima onda kada je to potrebno. Ova dva imena i lica poznata su mnogima na području šireg tuzlanskog kraja, a sama lokalna LGBTI zajednica prepoznala ih je kao svoje saveznice kojima se mogu obratiti za brigu o vlastitom mentalnom zdravlju i očuvanju duševnog blagostanja.
PIŠE: Matej Vrebac
Vremenom se tako stvorila mreža LGBTI osoba koje su u Dajani i Nini prepoznale povjerenje i siguran prostor za dijeljenje svojih osjećaja, briga, bojazni te potrebe za podrškom, slušanjem i razumijevanjem. Dajana Stajić magistrica je psihologije, gestalt psihoterapeutkinja te EMDR praktičarka pod supervizijom, a njena kolegica Nina Zupan je diplomirana psihologinja-pedagoginja te gestalt psihoterapeutkinja pod supervizijom. Uz podršku organizacija Tuzlanskog otvorenog centra (TOC) i Amica Educe obje pružaju usluge psihoterapije, savjetovanja te psihosocijalne podrške te su pravi kontakt za prevladavanje teških životnih trenutaka, ali jednako tako podrška te pomagačice pri učvršćivanju vlastitih potencijala.
Dosadašnji Dajanin i Ninin rad s osobama iz manjinskih skupina nikada nije iziskivao drugačiji tretman i profesionalne principe od drugih klijenata/ica. Svjesne su da je jedina razlika u tome što je ponekada u radu potrebno malo više pokazati razumijevanja jer se mnogi/e od njih susreću s dosta predrasuda, diskriminacije, odbacivanja u društvu te je potrebno vrijeme da se pokaže da s njihove strane, terapeutske, takvo nešto ne postoji. Dajana Stajić se prisjeća kako je na početcima u Amica Educi krenula u rad s LGBTI osobama: „Pažljivo su me upitali: Da li radiš sa klijentima iz LGBTI populacije? Znaš nisu svi terapeuti spremni… Meni je to nekako bio prije svega rad s ljudskim bićem. Onda se ispostavilo da to ide lijepo, već sada se stvorila mreža klijenata i klijentica koji/e prvenstveno dolaze kroz Tuzlanski otvoreni centar, ali i po preporukama izvan njega jer mnogi korisnici dijele informacije da im je tretman pomogao.“ Nije začuđujuće pitanje koje je postavljeno Dajani budući da su Nina i ona u svom profesionalnom iskustvu sretale zatvorene stručnjake/inje iz oblasti mentalnog zdravlja koji se vode negativnim predrasudama te ličnim uvjerenjima. Imale su priliku raditi s osobama koje su prošle strašno traumatičan i bolan put konverzivne „terapije“, ali uz njihovu podršku pomagale su povratiti ugroženi dignitet ljudskog bića.
Važno je znati kada se obratiti za pomoć i zaštititi mentalno zdravlje, naročito u trenutcima kada osoba osjeća anksioznost, ima opsesivne misli, probleme sa snom te nema odgovore na neka pitanja, što joj stvara konfuziju. „Nema pravog trenutka kada potražiti pomoć i zatražiti terapiju, svaki je pravi. Kada osoba osjeti potrebu da s nekim razgovara, to je trenutak njegove/njene spremnosti da radi na sebi, prva stepenica ka rastu i svojoj autentičnosti. Ne znamo nikada kada se može desiti, možda nam je potreban razgovor od povjerenja da bismo dobili to nešto šta ne dobivamo inače“, kazuje Nina Zupan. Veliki broj LGBTI osoba, a naročito mladih, u bosanskohercegovačkom društvu se i dalje osjeća izolirano, marginalizirano te nepodržano, što vodi do niskog samopouzdanja i slabe slike o sebi, odnosno niskog samopoštovanja. Mnogi mladi osjećaju strah od nepripadanja, prije svega u primarnoj porodici, pa onda s vršnjačkom skupinom te širom zajednicom. Nažalost, mnogo njih doživjelo je i doživljavaju dugogodišnji, kontinuirani vršnjački bullying što predstavlja izrazito kritičnu tačku u nivoima razvoja pretpuberteta i puberteta.
Premda naše društvo očekuje još dosta rada na senzibiliziranoj i prilagođenoj psihosocijalnoj podršci za LGBTI osobe, one same pronalaze dodatne načine kako ojačati svoje ličnosti i unutrašnje potencijale. Za mnoge je ulazak u aktivizam prvi korak u prihvatanju sebe, a naša sagovornica Nina Zupan dodaje: „Veoma bitan faktor je aktivistička nota kod LGBTI osoba. Dosta se kroz različite aktivnosti nevladinih organizacija, kulturne manifestacije i generalno aktivizam doprinosi u napredovanju pojedinaca i pojedinki. Ne bih izostavila momenat uključivanja u rad određenih organizacija gdje imaju dodatnu podršku, osnaže se i svoje samopouzdanje dosta jačaju.“ Aktivizam, i sve ono što nosi sa sobom, podaruje LGBTI osobama osjećaj pripadnosti određenoj skupini, ali i širem građanstvu, budući da na javne događaje dolaze saveznici/ce u njihovoj borbi koji/e ih podržavaju. „Meni se čini da se oni svojim angažmanom te vrste nađu u situaciji da su percipirani kao cjelovite ličnosti i to im da boost takav da porastu i da im izrastu krila tako da to bude prelijepo“, dodaje Dajana Stajić.
Nina i Dajana bi voljele kada bi što više ljudi iz zajednice znalo da postoje mjesta te stručne osobe i grupe koje će ih rado saslušati i pomoći. Naglašavaju da je LGBTI osobe potrebno informirati o postojanju sistema podrške za njih, ali i da se još puno može uraditi na povećanju kapaciteta tog sistema. Najbitnije je da je njihov rad prepoznat i vrednovan od strane samih krajnjih korisnika/ca njihovih usluga. „Jako bitan trenutak u terapiji jeste kada se klijent osjeća tako da ga neko čuje i vidi onakvim kakav on autentično jeste, a da pri tome ne mora da se zaustavlja. To je osjećaj koji svi mi kao ljudska bića u dubini duše priželjkujemo da nam se desi. I to je najljepši osjećaj,“ smatra Dajana Stajić. Nini i Dajani je važno da neprestano rade na sebi i povećanju vlastitih mogućnosti kako bi što više pomogle onima koji se nalaze nasuprot njih, a u tome im pomažu organizacije civilnog društva. „SOC i TOC rade fantastične stvari, umrežavanjem s drugim organizacijama i institucijama dolazi se lakše do krajnjih korisnika/ca, odnosno svih ostalih građana/ki. Sve aktivističke akcije i zagovaračke aktivnosti itekako doprinose da se društvo više informiše, ali i prihvata i razumije drugog/u i drugačije,“ govori Nina Zupan.
Projekt kao što je Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini je od iznimne važnosti za samu LGBTI zajednicu, ali i širi mentalni okvir našeg društva, smatraju ove dvije sjajne psihoterapeutkinje. Bitno je informirati, educirati i raditi sa stručnjacima/injama iz oblasti mentalnog zdravlja kako bi došli/e do nivoa senzibiliziranosti za rad s onima iz ranjivih skupina našeg društva. Rezultati takvog rada osjetit će se najprije kroz samu zajednicu, odnosno kada zajednica prepozna osobe od povjerenja u sistemina mentalnog zdravlja, kao što su Nina Zupan i Dajana Stajić.
„Moj lični i osnovni motiv u radu s ljudima koji žive svoje duševne boli je da svako ljudsko biće zaslužuje da se ostvari na neki način te da bude sretno i zadovoljno. Bez obzira odakle dolazi, kako se zove, koliko mu je godina, to je apsolutno nebitno“, zaključuje za kraj Dajana i poentira jedan od rijetkih životnih imperativa kojeg bismo se trebali/e držati: da na sebi svojstven način tragamo za ličnim ostvarenjem, koje nam može donijeti sretniji i ispunjeniji život.
Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.
