PIŠU: Amila Husić i Anisa Pračić Šehić
Tijana i Dijana su prijateljice još od fakultetskih dana. Odrasle su u različitim gradovima, studirale u istom gradu, a po okončanju studija ih je život odveo, ponovo u različite sredine. Spletom okolnosti kasnije će se naći ponovo u istom gradu na queer žurki. Taj jedan izlazak će pokrenuti temu sigurnosti u javnim prostorima, načinu ophođenja i ponašanja ljudi i kako queer žurke utiču na percepciju slobode. Tijana je queer, a Dijana straight žena.
“Kao queer osoba osjećala sam slobodu u samoj muzici. Kako je bilo svih žanrova na jednom mjestu, tako su i ljudi bili različiti. Osjećala sam se sigurnom i slobodnom da budem ono što jesam. Nerijetko se nešto starije generacije mogu sjetiti izlazaka u prvoj polovini 2010-tih godina, kada se u klubovima mogla čuti aktuelna muzika kako strane tako i domaće scene. Bilo je tu svih žanrova od EDM, popularni Spinnin’ records do čuvenog IDJ Videos. Nisam morala da kalkulišem gdje ću svoj noćni izlazak provesti. Mogla sam ići svugdje i sigurno, bez problema provesti noć i uživati uz pjesmu i sigurno okruženje”, govori Tijana.
Okupljali su se i metalci i rokeri, hip-hoperi i folkeri, ne osuđujući jedne druge jer glavni cilj je bilo druženje i zabava. A ponajviše bilo je sigurno izlaziti, jer je postajalo nepisano pravilo da će svako uskočiti za svakoga ako dođe do “smaranja” od strane nekih lica u izlasku.
Dijana ističe da je ključni momenat promjene samog stila noćnih izlazaka bila pandemija koja nas je na jedno izvjesno vrijeme prvenstveno zatvorila u četiri zida, a poslije ograničila na jedan period gdje, kada i kako možemo izaći i provesti nekoliko sati u kafiću, parku, klubu.
“Preokret u stilu noćnog života dokrajčila je pandemija COVID-19. Nije više bilo spontanih izlazaka, birajući mjesta po raji i muzici. Bilo je pitanje da li mjesto uopšte radi i da li ima slobodnih rezervacija. Nikada nisam bila neka partijanerka, tako da mi je mikroplaniranje ubilo i ono malo želje za provodom vani. Radije bih sjedila s već poznatom ekipom u nečijem stanu, gdje je ambijent već unaprijed poznat.”
Kultni lokali su promijenili vibe, a neki nažalost zatvorili. Muzika je počela da gubi svoj smisao u mainstream prostoru, a ako bi želio_la čuti nešto drugo, trebalo je pronaći takvo mjesto, često pod privatim eventima ili s ulaznicama od nekoliko desetina maraka. Sigurnost u izlascima je iščezla, a osjećaj minglanja i upoznavanja raje nestalo, jer svako ima svoj začarani krug i ko je neko da ga prekida. Tijana misli da je do pogoršanja sigurnosne situacije došlo zbog zatvaranja mnogobrojnih lokala, uslijed posljedica panedmije i otežanog poslovanja istih.
“ Zatvaranjem lokala koji su bili LGBTIQ+ okupljališta, mijenjanjem politike poslovanja lokala koji su prestajali da budu friendly mjesta, moj kulturno-zabavni život kao queer osobe našao se na margini. Kao da sam ponovo morala ući u ormar i tražiti svoje mjesto pod suncem. Da li je to posljedica COVID-a ili istovremeno povećavanje homofobije u javnom prostoru, nisam sigurna, no osjećaj sigurnosti i slobode u izlasku koji treba predstavljati prostor za relaksaciju je jednostavno nestao.”
Dijana na tom tragu nastavlja svoja iskustva nakon pandemije i smjene ljudi u kafićima, promjene obrazaca ponašanja i poštivanja ličnog prostora i integriteta.
“U prepunom klubu, gdje su svi jedni na drugima, nisam se baš osjećala prijatno. Nemam prostora ni da sjednem, ni stvarima da ostavim, ni da plešem — a najmanje da izbjegnem onog creepera koji si umislio da sam tu jer mi se baš on dopada.
Brate, nit’ sam te ‘kad u životu vidjela, nit’ želim da mi ulaziš u lični prostor nepozvan.
Ponajmanje želim da me dodiruješ i ližeš uho.”
LGBTIQ+ friendly mjesta su postala duboko skrivena i do njih se dolazi starom metodom od uha do uha, pa ko ima više sreće da uspije doći do jednog takvog mjesta. Zašto su nam bitna LGBTIQ+ friendly mjesta? LGBTIQ+ friendly mjesta osim što su mjesta koja su sigurna za LGBTIQ+ zajednicu, su ujedno mjesta koja su duboko zadržala kulturu ponašanja u izlasku i kulturu vibe-ovanja, druženja i muzike.
Dijana, koja je saveznica LGBTIQ+ zajednice u Bosni i Hercegovini, dijeli svoje iskustvo kao straight žena s queer žurki:
“Kao ‘najstrejt osoba na planeti’,, kako me opisuje jedna prijateljica, uvijek rado izlazim na LGBT druženjima. Nema gasera koji misle da se svijet vrti oko njih (pa i ja), mogu uživati sa društvom uz piće, smijeh i dobru muziku. Isto tako, moja raja iz LGBT zajednica ne moraju svoj identitet skrivati. Ako su s partnerom/kom, mogu se i ponašati u skladu s tim. Ako ne, nekoga će pronaći za sebe.”
S druge strane, Tijana priča svoj osjećaj slobode koju su joj vratile queer žurke.
“Osjećaj kada sam mogla svoju partnericu zagrliti i poljubiti na partiju je izazvao lavinu emocija u meni, od suza radosnica do druge krajnosti ljutnje, zašto nismo svi slobodni i slobodne. Postojanje LGBTIQ+ mjesta je prijeko potreba za zajednicu, gdje se možemo osjećati kao slobodna bića bez glume u ponašanju, oblačenju i ophođenju s drugim ljudima. Straight ljudi koji dolaze na evente LGBTIQ+ zajednice doživljavam kao velike prijatelje, saveznike_ce koji su tu da se osjećam čovjekom, humanizirajući moje postojanje. Raznolikost muzike i žanrova koji se isprepliću na druženjima i horsko pjevanje svih prisutnih, sloboda pristupa za upoznavanje i plesanje se učine tako nestvarnim, kao da sam u nekom filmu,a zapravo nalazim se u stvarnosti gdje imam privilegiju pristupa jednom takvom eventu. No ne bismo trebali osjećati privilegiju, već jednak pristup i izbor mjesta gdje želimo izaći sami, sa svojim partnerom_icom i prijateljima. “
Potreba za ostvarenjem slobode i sigurnosti LGBTIQ+ osoba odražavaju se na društveno-kulturni život i percipiranje događaja, koji krajnji rezultat upravo imaju osjećaj slobode i autentičnog izlaska, plesa i smijeha. Jednostavnije rečeno: LGBTIQ+ događaji su safe space za sve koji vide izalazak kao bijeg od patrijarhalnih normi – doslovno i figurativno. Sloboda i sigurnost nisu privilegija, već pravo svake osobe, bez obzira je li ona dio zajednice ili ne.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
