Tuzlanski otvoreni centar, pored Sarajevskog otvorenog centra najaktivnija organizacija civilnog društva posvećena LGBTI osobama u Bosni i Hercegovini, u decembru obilježava pet godina postojanja. Mali ali odlučan tuzlanski tim jačao je polako, najprije radeći bez sredstava, volonterski, snalazeći se ponajviše zahvaljujući vlastitom entuzijazmu i resursima prijateljskih organizacija civilnog društva koje su „uskakale“ kad je bilo potrebno. Od prošle godine mogu se pohvaliti vlastitim uredom i sve boljom saradnjom s tuzlanskim javnim institucijama. Obilježavanje godišnjice većinom će se odvijati online, kako to već uslovi pandemije nalažu, a mi smo obljetnicu iskoristili za razgovor s Dajanom Bakić, izvršnom direktoricom organizacije zahvaljujući kojoj su Tuzla i njena okolina u posljednjih pet godina postali makar malo bolje mjesto za život LGBTI osoba.
Piše: Tamara Zablocki
Upitana šta smatra najvažnijim dosegom u prvih pet godina organizacije, Bakić odgovara kako je najvažnije da – postoje. „LGBTI osobe iz naše okoline prepoznaju TOC kao siguran i svoj prostor u kojem mogu biti slobodne sa svojim identitetima, razgovarati s osobama sličnim sebi, razmijeniti iskustva, te nam se obraćaju za razgovor i podršku. To nam je najvažnije, da je TOC zaista prostor slobode za LGBTI osobe. Zbog toga postojimo. Također, mi smo prva adresa na koju se LGBTI osobe iz Tuzle i okoline obrate za pomoć kod svakodnevnih problema o kojima straight ljudi sa svojim privilegijama ne moraju uopšte razmišljati. Recimo, nedavno nam se obratila lezbejka koja je u potrazi za friendly ginekologinjom ili ginekologom koji je neće osuđivati ili diskriminirati prilikom pregleda kada kaže da je imala seksualne odnose, ali ne s muškarcem već sa ženom.“
Tuzlanski otvoreni centar je tu prvenstveno da LGBTI osobe uveže i osnaži, te učini vidljivima u javnom prostoru stvarajući tako i nove norme življenja u Tuzli, ali naša sagovornica ističe da je, upravo zbog problema s kojima se LGBTI osobe susreću pri pokušaju da obave i najbanalnije svakodnevne stvari, za poboljšanje kvalitete njihovog života ključna saradnja s lokalnim javnim servisima, te u posljednje vrijeme upravo u to ulažu najviše napora. „Recimo, zato je važna saradnja koju imamo s Domom zdravlja u Tuzli, njegovom ginekološkom službom i Centrom za mentalno zdravlje, a nije nevažno ni što je u pitanju javna ustanova u kojoj LGBTI osobe ove usluge dobijaju besplatno, te se ne pravi razlika među ljudima u zavisnosti od njihove platežne moći.“
Prilagođavanje uslovima pandemije
Uslovi pandemije ove su godine zahtijevali da im se i TOC prilagodi, te se veliki dio rada organizacije odvijao u virtuelnom prostoru i na društvenim mrežama. A samo nekoliko dana prije nego što je proglašena pandemija, uspješno su organizovali_e šesti Međunarodni festival queer filma i umjetnosti Merlinka u Tuzli. „Festival je odlično prošao, bio je jako posjećen, naročito završni party koji je, slobodno mogu reći, bio najbolji event u Tuzli u posljednje vrijeme i motivirao nas da organizujemo još puno sličnih događaja kojima ćemo izvući LGBTI osobe iz „svoja četiri zida“ ali i stvoriti savezništva s našim straight prijateljima_cama. No, pandemija nas je zaustavila u tim planovima“, kaže Dajana.
Svjesni_e da se u novonastalim okolnostima, zatvorene u četiri zida, LGBTI osobe mogu osjećati još izolovanije i trpjeti psihički pritisak, naročito ako su primorane biti s porodicom koja ih ne prihvata, te osluškujući trenutne potrebe tuzlanske LGBTI zajednice, TOC je nastojao adresirati ove probleme. „Druženja su zajednici najviše nedostajala i da bismo to nekako nadoknadili, organizovali smo online verzije nekih naših tradicionalnih aktivnosti koje su se prije dešavale uživo, recimo Queer kafu, premda je i to ponekad bilo teško jer LGBTI osobe u svojim domovima često nemaju taj sigurni prostor u kojem mogu slobodno razgovarati“, napominje. Nemogućnost druženja uživo TOC je nastojao premostiti i dajući LGBTI osobama prostor za objavljivanje priča kojima je proslavljen Coming Out Day, te kreativnih sadržaja objedinjenih u publikaciji Queer umjetnost u samoizolaciji. Na istom tragu, trenutno rade na stvaranju knjige u kojoj će biti sabrane životne priče LGBTI osoba iz cijele BiH.
Ulazimo u javne ustanove
Od početka djelovanja, cilj TOC-a je decentralizacija aktivizma i stavljanje fokusa na lokalnu zajednicu jer, kako navodi naša sagovornica, ljudi prvenstveno žive u lokalnim zajednicama, u njima ostvaruju svoja prava i koriste lokalne servise. „Mislimo da je važno istovremeno raditi na optimizaciji javnih servisa, zakona i njhove implementacije kroz saradnju s institucijama, te na senzibiliziranju i osnaživanju samih LGBTI osoba da ravnopravno učestvuju u rješavanju problema u zajednici“, pojašnjava. Implementirajući regionalni projekt Pristup pravdi za LGBTI osobe u Tuzlanskom kantonu, zahvaljujući kojem je nastala neformalna mreža podrške sačinjena od resornih institucija i organizacija civilnog društva posvećenih ljudskim pravima, TOC kroz potpisane sporazume odnedavno sarađuje i sa Centrom za kulturu Tuzla, javnim RTV servisom RTV7 Tuzla i Univerzitetskim kliničkim centrom Tuzla.
„Time smo se obostrano opredijelili za rad na edukaciji, informisanju, upućivanju na usluge, kreiranju zajedničkih programa i inicijativa koje za cilj imaju dobrobit LGBTI osoba, ali i edukaciju i senzibiliziranje zaposlenih u tim institucijama. Ulazimo u javne ustanove, a namjeru da sarađuju s nama iskazali su i Centar za mentalno zdravlje Doma zdravlja Tuzla, Tužilaštvo Tuzlanskog kantona i Centar za socijalni rad. Jako nam je značajno da smo naišli na otvorenost institucija jer nam je ravnopravan pristup i tretman LGBTI osoba u javnom prostoru i javnim servisima, te širenje sigurnog i slobodnog prostora na taj način, iznimno važno. Danas – sutra, kad bilo koja LGBTI osoba dođe u matičnu službu, Centar za socijalni rad ili bilo koju drugu javnu ustanovu i outuje se, mora moći računati na to da je referent_ica zbog toga neće tretirati drugačije“, pojašnjava Dajana Bakić.
Podrška javnih institucija počela je podrškom Grada Tuzla u čijim su strategijama za razvoj grada i za mlade, zahvaljujući naporima Tuzlanskog otvorenog centra, danas uključene i potrebe LGBTI zajednice. „Bila je to prva ustanova koja nam je 2017. otvorila svoja vrata. To, da je jednu LGBTI organizaciju podržao jedan nivo vlasti bio je historijski čin u BiH. Gradsko vijeće Tuzle zatim je, usvajajući Strategiju za mlade Grada Tuzla, jednoglasno usvojilo i naš prijedlog za formiranje mreže podrške LGBTI osobama i rad na edukaciji, informisanju i senzibiliziranju javnih institucija, koji je u njoj sadržan. S podrškom ljudi koji kreiraju uslove življenja ovdje možemo biti jako sretne_i“, navodi Bakić.
Tuzlanske vrijednosti antifašizma i solidarnosti
Tuzla je u kontekstu BiH specifična po podršci koju iskazuje LGBTI zajednici ali i općenito ideji pluralističkog društva, a tome svjedoči i podatak da su u minuloj predizbornoj kampanji svi kandati za gradonačelnika i kandidatkinja za gradonačelnicu Tuzle na pitanje da li bi podržali održavanje povorke ponosa u Tuzli odgovorili ili da bi podržali ili da bi prihvatili njeno održavanje. „Jedan kandidat je čak odgovorio kako je on sam bio na hadžu, ali da to ne mijenja činjenicu da živimo u demokratskoj državi i da se prava moraju poštovati, te ne bi sprečavao održavanje povorke ponosa iako ona možda nije u skladu s njegovim uvjerenjima. Dobro je znati da imamo podršku na različitim stranama političkog spektra i to jeste nešto što je specifično za Tuzlu“, navodi Bakić i kroz smijeh dodaje da je ljudi često pitaju koja je „tajna“ tuzlanske otvorenosti.
„Otvorenost Tuzle prema ovim pitanjima vjerovatno ima veze sa specifičnim tuzlanskim identitetom koji se gradio kroz historiju. Mi smo odrastali uz narativ da je ovo prostor slobode iz kojeg su kretale revolucija i pobune. Imamo jako izražen antifašistički identitet, a uz njega i vrijednosti solidarnosti, ravnopravnosti, jedinstva, bratstva, sestrinstva, drugarstva. Antifašistička historija je ovdje prisutna u javnom prostoru, ti narativi su prisutni u kulturnom životu grada. Na tim vrijednostima smo odgajani i one se reflektuju i kroz naš aktivizam i općenito naše bivstvovanje u kojem smo otvoreniji_e za različitosti i naprosto za diskusiju. To je jako važno za LGBTI osobe jer je nužno da ljudi koji upravljaju novcem nas poreskih obveznica_ka i odlučuju o uslovima u kojima ćemo živjeti, o tome koliko ćemo se sigurno osjećati i kakvu ćemo vodu piti, najprije priznaju da LGBTI osobe postoje. Kada LGBTI organizacija dobije sredstva iz budžeta Grada Tuzla ili kada smo uključeni u strategije razvoja grada ili kada gradonačelnik otvoreno kaže da u Tuzli niko ne smije biti diskriminiran ili šefica neke službe kaže da su vrata svakoj LGBTI osobi uvijek otvorena, to je znak da te ravnopravno tretiraju i da te ne prati stigma Drugog i drugačijeg koja dovodi do diskriminacije i nasilja. Naprosto, priznat si kao građanin ili građanka“, pojašnjava.
Tek smo na početku
Bakić, ipak, napominje da koliko god LGBTI osobama vjerovatno jeste lakše živjeti u Tuzli nego u nekim drugim mjestima u BiH, još uvijek se ne osjećaju u potpunosti sigurno ni u javnom prostoru, ni u svojim porodicama koje su još uvijek često homofobne i ne pokazuju razumijevanje za njihove identitete. Analize i Rozi izvještaj Sarajevskog otvorenog centra također su pokazali da LGBTI osobe u Tuzlanskom kantonu doživljavaju nasilje u porodici i u školi. U tom smislu, Tuzlanski otvoreni centar je tek na početku i gaji ambiciozne planove za širenje područja djelovanja.
„Kontinuirana borba s neprihvatanjem društva je još uvijek aktuelna. Osim toga, premda nailazimo na otvorenost rukovodstava javnih servisa, još uvijek se dešava da službenici_e koji_e direktno rade s korisnicima_ama diskriminiraju LGBTI osobe, zbog čega se oni_e plaše obraćati im se ili prijavljivati nasilje i diskriminaciju ako bi se pri tome morali_e outovati. Zato je unapređenje direktne komunikacije MUP-a, Centra za socijalni rad i drugih ustanova s LGBTI osobama svakako nešto na čemu namjeravamo dodatno raditi. Želja nam je također u narednom periodu registrovati slučajeve diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje jer je prikupljanje podataka od LGBTI osoba nužno da bismo ih kasnije mogli koristiti u procesima zagovaranja izmjena politika i praksi institucija pravde“, navodi Dajana, napominjući da u skladu s tim planovima namjeravaju širiti i vlastiti tim.
„Jačanje našeg tima značilo bi i bolje pružanje usluga koje su LGBTI osobama potrebne, npr. pravne ili psihološke pomoći. Osim toga, cilj nam je širiti i prostor TOC-a kako bi on mogao primiti sve LGBTI osobe koje ga smatraju svojim sigurnim prostorom, te nastaviti osvajati javni prostor jer se događajima i kampanjama koje organizujemo općenito senzibilizira naš životni prostor. Namjeravamo se dodatno posvetiti potrebama transrodnih osoba, prvenstveno kroz edukaciju zdravstvenih radnika_ca za rad s transrodnim osobama. Na kraju, najvažniji je feedback koji dobijamo i da volimo to što radimo“, zaključuje kroz smijeh.
