Izvor i foto: Klix.ba
Kakva je situacija kad je u pitanju poštovanje LGBTI prava u BiH i da li bismo mogli reći kako se situacija promijenila u odnosu na prije nekoliko godina? Gdje je BiH danas u kontekstu uvažavanja LGBTI osoba, koji su to pomaci napravljeni, te šta je ono na čemu je potrebno dodatno raditi?
Kad su u pitanju osnaživanja prava i rad na vidljivosti LGBTI osoba (lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe), u Sarajevu od 2011. godine djeluje nevladina organizacija Sarajevski otvoreni centar. U pitanju je udruženje koje zagovara puno poštivanje ljudskih prava i socijalnu inkluziju LGBTI osoba i žena u društvu, zalaže se za promjene legislative i politika vlasti u Bosni i Hercegovini, te primjenu postojećih politika kod bh. vlasti i međunarodnih tijela.
Na upit o tome smatraju li kako su se stvari, kad su u pitanju prava LGBTI osoba u BiH maknule s mrtve tačke u odnosu na prije nekoliko godina, Saša Gavrić, direktor Sarajevskog otvorenog centra odgovara: “Sve je pitanje perspektive. Ako uzmemo u obzir da su istospolni odnosi bili kriminalizirani do 1991. godine i da do 2004. nije bilo nikakvog aktivizma za ravnopravnost LGBTI osoba, onda svakako možemo govoriti o napretku”, kaže Gavrić i dodaje kako prava LGBTI osoba postepeno postaju tema bh. institucija, te prestaju biti ignorisana s njihove strane.
Ipak, postoji i druga strana priče.
“Ako pak uzmemo u obzir da su LGBTI osobe, zajedno sa Romima i Romkinjama, najnepoželjniji članovi i članice našeg društva i da prema njima postoji najveća socijalna distanca, a samim tim i mržnja, nasilje i diskriminacija, onda možemo zaključiti da nismo daleko stigli sa borbom za ravnopravnost LGBTI osoba i da smo tek otpočeli i učinili prve, pionirske korake.”
Navodeći konkretne primjere pozitivnih praksi u ovom kontekstu, Gavrić ističe kako je Sarajevski otvoreni centar u proteklih nekoliko godina uspostavio saradnju sa ključnim institucijama – policijom, tužilaštvom i sudstvom.
“Do prije nekoliko godina bilo je normalno da i sama policija diskriminira i omalovažava LGBTI osobu koja je doživjela napad. Danas stvari izgledaju drugačije. Iako i dalje postoje sitni problemi, imajući na umu da policija mora generalno unaprijediti odnose prema strankama s kojima radi, ovaj odnos je puno bolji”, ističe Gavrić i dodaje kako su uspostavili kontakte sa predstavnicima i predstavnicama ministarstava i parlamenata.
“Političari i političarke otvoreno govore o pravima LGBTI osoba i pružaju svoju podršku. Ovaj pozitivan trend se mora nastaviti i stabilizirati, kako bi ubuduće rezultirao konkretnim pozitivnim promjenama kada govorimo o zakonodavstvu, provedbi istog i javnim politikama”, ističe on.
Dodaje kako je najkonkretniji primjer saradnja sa Agencijom za ravnopravnost spolova BiH, Gender centrom RS i Gender centrom FBiH, koje su se obavezale da rade na pravima LGBTI osoba, te da kroz operativne planove za 2016. provode mjere koje se odnose na ravnopravnost spolova, ali i na ravnopravnost LGBTI osoba.
“Prvi put neke institucije u BiH preuzimaju odgovornost, te djeluju konkretno.”
Veliki broj bh. građana i građanki pripada nekoj društvenoj manjini
Gavrić smatra kako nevladine organizacije i njihove aktivnosti igraju veliku ulogu u promovisanju ljudskih prava ne samo u BiH, nego i generalno, budući da je upravo civilno društvo korektivni faktor u svakoj državi.
“Primjerice, da nije bilo udruženja Q od 2004. do 2009. godine o ovoj temi se možda ni danas ne bi govorilo u BiH. Da nije bilo Sarajevskog otvorenog centra, institucije bi i dalje ignorisale svoje obaveze, jer ne bi postojao niko da ih podsjeća na njihove obaveze. Ova dva primjera ukazuju na to zašto je važno da se postiče rad organizacija civilnog društva”, navodi Gavrić.
U kontekstu promicanja ljudskih prava naš sagovornik ističe važnost i javnih ličnosti koje utječu na javno mnijenje, a od kojih su mnogi i sami LGBTI osobe.
“U Bosni i Hercegovini djeluje veliki broj LGBTI osoba. Oni/e su ugledni/e umjetnici/e, novinari/ke, političari/ke, ljekari/liječnice, naučnici/e itd. Njihov ‘coming out’, javno izjašnjavanje o njihovoj seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu ili spolnim karakteristikama može promjeniti svijest. Nadamo se da će u BiH ubuduće biti vise hrabrih javnih ličnosti koje će otvoreno govoriti o svojim LGBTI identitetima i životima”, ističe Gavrić.
Dodaje kako su u ovom kontekstu važne i heteroseksualne i cisrodne osobe koje trebaju biti podržavatelji LGBTI osoba budući da svojim istupima mogu uticati na druge da bolje prihvate ovu društvenu manjinu.
“Svi zajedno moramo shvatiti da veliki broj bh. građana i građanki pripada nekoj od društvenih manjina. LGBTI osobe, nacionalne manjine, osobe sa invaliditetom, povratnici, žene žrtve nasilja u porodici… Svako se može naći u poziciji manjine. Ako se možda mi nećemo naći u toj poziciji, onda možemo dobiti LGBTI dijete ili brata ili sestru ili nam jedan od roditelja može postati osoba sa invaliditetom. Upravo to saznanje mora nas tjerati da budemo otvoreniji prema manjinama, da ih podržavamo i upoznajemo, te da njihova prava i probleme učinimo vidljvim”, zaključuje Saša Gavrić na kraju razgovora za Klix.ba.
Teško je izaći iz okvira uskih pogleda
Iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u BiH za Klix.ba navode kako u pogledu stanja uvažavanja LGBT prava u BiH svakako možemo govoriti o unapređenju u odnosu na period od prije nekoliko godina, pogotovo uzevši u obzir Zakon o zabrani diskriminacije kojeg navode dosta “liberalnim”, kao i Zakon o ravnopravnosti spolova, u koje su uneseni osnovni postulati Evropske unije.
Međutim, ukoliko govorimo o promjeni svijesti i ljudskog mentaliteta u kontekstu razumijevanja drugog i drugačijeg, možda stanje i jeste, uvjetno rečeno, bolje i mirnije nego prije deset godina, no predrasude su i dalje tu.
“Ne bismo rekli da se ljudi plaše drugog i drugačijeg, mislim da je riječ o tome da ljudi još uvijek nisu dovoljno educirani u smislu razumijevanja diskriminacije i ljudskih prava da bi znali kako i na koji način preuzeti te nove standarde i suočiti se sa novim odnosima koje treba uspostaviti kao je u pitanju nediskriminatorska praksa”, navode iz ovog ministarstva i dodaju kako smo kao društvo puni etničkih, nacionalnih i drugih podjela, koje se po inerciji prenose i na druge sfere života.
“Teško je izaći iz okvira uskih pogleda, uski pogled u jednoj oblasti daje isti takav stav i u drugim – etnički, nacionalni, vjerski, rasni, spolni itd. Ako neko po naravi ne razumije različitost u pogledu invaliditeta ili etničke i nacionalne pripadnosti, neće razumjeti ni u pogledu spolnih razlika.”
Promjene u društvu ne smiju doći agresivno, inače su kontraproduktivne
Iz ovog ministarstva navode kako nema spora oko toga da LGBTI osobe zaslužuju zaštitu svojih prava i zabranu diskriminacije, no kako je to potrebno napraviti “korak po korak i bez agresivnog pristupa”. Navode kako svaka zajednica to mora uraditi na onaj način na koji s tim može vladati, te kako “nametanje, forsiranje i agresivan pristup mogu biti samo kontraproduktivni”.
“Mora se stalno govoriti o balansu, jer ako se on poremeti, onda prelazite u agresivnu fazu koja izaziva konfuziju i nered i u čemu se mi najčešće nalazimo. Nekad mi se čini kako ovaj pretjerano liberalni pristup u oblasti ljudskih prava može nanijeti štetu i podebljati promjene, budući da je svaki pristup koji je agresivan i koji nije usklađen i harmononiziran potpuno pogrešan”, navode iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i dodaju kako se promjene prave korak po korak, a ne preko noći, te smatra kako su ljudi prilično nestrpljivi.
“Ne možete vi u jedno društvo koje je takvo kakvo jeste nasilu mijenjati, to ne ide tako, mora se promijeniti svijest, povećati stepen tolerancije i razumijevanja”, navode i dodaju kako je potrebno raditi na umjerenosti, toleranciji, boljem razumijevanju i prihvatanju drugog i drugačijeg.
“Čak i ako se nečemu protivimo, svoj stav možemo da iskažemo kulturno i pristojno. Moramo poštovati drugoga, ali i ta osoba mora poštovati naše pravo da se osjećamo drugačije.”
Tekuća, 2016. godina je jako značajna u kontekstu daljeg napretka protiv diskriminacije, a ključne u smislu završetka određenih procesa će biti 2019. i 2020. godina, kada će BiH imati zaokružen sistem i približno harmoniziran evropski sistem kad su u pitanju ljudska prava.
“U pogledu ljudskih prava i poređenja sa Evropom, nigdje ne cvjetaju ruže i uvijek treba puno raditi. Ljudska prava su neiscrpna, koliko god mi popravljamo, ima njih mnogo koji kvare”, navode iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
Tekst je nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.
