PIŠE: Maja Š.
Pišem ovaj članak u duhu trenutnih praznika i danima razmišljam o tome kako ovo vrijeme, koje bi trebalo biti ispunjeno veseljem, ljubavlju i toplinom, mnogima iz zajednice donosi osjećaj izolacije i tuge. Praznici su nam obično predstavljeni kao vrijeme radosti, porodice na okupu i proslava.
Svjetlost lampica, miris kolača u zraku i zvuci omiljenih melodija stvaraju iluziju savršenstva i sreće. Ipak, za brojne LGBTIQ osobe, praznici su daleko od idiličnog prizora koji nam društvo plasira. Umjesto osjećaja pripadnosti, praznični period često donosi bol, stres i osjećaj izolacije. Ovo je stvarnost s kojom se suočava veliki broj osoba iz zajednice ne samo kod nas, već i širom svijeta. Međutim ovo je prilika za sve nas da osvijetlimo neke sasvim nove tradicije koje nadilaze krvne veze i društvene norme.
Izazovi praznične sezone za LGBTIQ zajednicu
Za nas, nažalost, praznici su uglavnom podsjetnik na porodična neprihvatanja ili nelagodne tišine. Ili pitanja poput: „Zašto si još uvijek sam_a?“, „Misliš li rađati?“ ili „Kad ćeš se oženiti/udati?“ koja nose dozu heteronormativnosti i podsjećaju na konstantnu borbu za prihvaćanje. Čak i kada je porodica nominalno prihvatajuća, često se izbjegavaju razgovori o važnim temama, poput identiteta i ljubavi svojih LGBTIQ članova, ili se ignoriše postojanje naših partnera_ki. Ta tiha negacija ostavlja duboke emocionalne ožiljke, čineći da se osjećamo nevidljivim i nepriznatim čak i unutar vlastitog doma.
Neke osobe jednostavno radije ne idu na porodična okupljanja kako bi izbjegle stres i nelagodu, birajući umjesto toga tišinu i samoću. Osjećaj odbacivanja može imati ozbiljne posljedice – u prazničnoj sezoni, kada se očekuje radost i optimizam, osjećaj izolacije može dodatno pogoršati emocionalne borbe, povećavajući stopu anksioznosti i depresije među LGBTIQ osobama.
Pronalaženje snage kroz nove tradicije
Uprkos izazovima, mnogi odlučuju uzeti stvar u svoje ruke i transformisati praznike u trenutke radosti i prihvaćanja. Kreiranjem vlastitih tradicija, izgrađuju nove prostore ljubavi, pripadnosti i slobode da budu ono što jesu. Ti trenuci ne samo da im pomažu da prebrode težak period već im omogućuje da redefinišu pojam praznika i porodice. Jedan od najljepših primjera je stvaranje personaliziranih prazničnih rituala.
Za neke, to podrazumijeva ukrašavanje doma sa svojim partnerima_kama, gdje svaki ukras priča priču o zajedničkim uspomenama. Drugi uživaju u kuhanju omiljenih prazničnih jela, dok treći nalaze sreću u volontiranju ili organizovanju okupljanja sa prijateljima_cama koji su postali njihova odabrana porodica.
Na primjer, za mnoge parove, praznici postaju prilika da se s partnerom ili partnerkom stvori osjećaj doma, čak i ako to podrazumijeva minimalne geste – od ukrašavanja jelke do zajedničkog gledanja filmova ili jednostavne šetnje kroz grad prepun svjetlosti. Ovo su trenuci koji nam daju taj osjećaj radosti i ljubavi, podsjećajući nas da porodica nije uvijek ona u kojoj smo rođeni, već ona koju biramo i gradimo s ljubavlju.
Moja partnerka i ja godinama gradimo svoje male tradicije. Svake godine dodajemo neki novi običaj. Ponekad je to pravljenje kolačića koje nosimo njenoj baki na Božić, priprema vegetarijanskih opcija tradicionalnih jela poput ruske/francuske salate, sarme i slično, a najčešće je to samo kićenje bora, pakovanje poklončića, kako za nas dvije, tako i za naše ljubimce, koje onda za Novu godinu svi skupa otvaramo. Na taj način, svaki praznik postaje poseban i osmišljen baš prema našim vrijednostima i osjećajima.
Prihvatanje kao ključ
Za mnoge LGBTIQ osobe, „porodica“ postaje fleksibilan pojam – zato jako volim pojam odabrana porodica. Odabrana porodica, odnosno krug prijatelja i bliskih ljudi koji nam pružaju ljubav i podršku, igraju ključnu ulogu ne samo u prazničnoj sezoni, već i u našim životima generalno. Predstavljaju istinsku emocionalnu podršku i slobodu da budemo ono što jesmo.
Prihvatanje je ključni element svakog praznika. Bez obzira na to da li dolazi od biološke porodice, prijatelja ili partnera, osjećaj prihvatanja omogućava ljudima da pronađu radost i smisao u ovom periodu. Nažalost, put do prihvatanja često nije lak. Mnogi izbjegavaju direktne sukobe tako što ignorišu identitete LGBTIQ članova svojih porodica, što može biti jednako bolno kao i otvoreno neprihvatanje. Ipak, oni koji uspijevaju pronaći podršku u svojoj zajednici svjedoče koliko su ljubav i solidarnost transformativni.
Kreiranje prostora za sve
I tako su onda praznici su idealna prilika da se podsjetimo da svako zaslužuje osjećaj pripadnosti i radosti. Stvaranje inkluzivnih prostora može napraviti značajnu razliku za LGBTIQ osobe. Porodice koje aktivno rade na prihvatanju svojih članova šalju snažnu poruku – ljubav, prihvatanje i razumijevanje su važniji od bilo koje tradicije. S druge strane, prijatelji i saveznici mogu organizovati praznične proslave ili jednostavno stvoriti prostor gdje će se svi_e osjećati dobrodošlo.
Praznici kao simbol nade
Praznici su ono što od njih napravimo. Oni nisu isključivo vezani za krvne veze ili tradicionalne običaje – to je vrijeme za slavlje ljubavi, zajedništva i nade. Svjetlost prazničnih lampica, simbol radosti i nade, osvjetljava put ka stvaranju novih tradicija, gdje se ljudi osjećaju prihvaćeno i voljeno.
Neka praznici budu prilika za sve nas da transformišemo bol u snagu, izolaciju u povezanost i strah u ljubav. Bez obzira na to gdje se nalazimo i s kim provodimo praznike, svako od nas može pronaći ili stvoriti svoj dom. A dom nije samo fizičko mjesto – to je osjećaj pripadnosti i slobode, osjećaj da si voljen upravo takav kakav jesi.
Jer na kraju, praznici nisu samo period godine – oni su osjećaj, svjetlost i ljubav koju nosimo u sebi i dijelimo s drugima.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
