Objašnjavati sebe i sopstveni identitet svijetu je itekako iscrpna borba bez kraja, ali interni monolozi i samointerogacije koje prođemo dok ne dođemo do svog EUREKA momenta su posebna priča.
PIŠE: Ena Šehić
Živjeti u binarnom svijetu, opsjednutom etiketama i zvučnim alarmima na svaku ličnu proklamaciju identiteta je, u najmanju ruku, tragikomično. Prevaziđoh koncept žurki za otkrivanje roda bebe prije rođenja iste, koordiniranja boja na osnovu spola ili roda, pa nekako pređoh i preko naših malignih izraza kao što su “muškarača” i “tetkica”. Ali moja najveća borba nastane kada ljudima kažem – zovite me imenom. Neću ona, ono, on, oni ili neke vrste neozamjenica, hoću da me se oslovljava imenom.
Ukoliko vam je ovo i dalje nepoznata ili konfuzna tematika, onda je upravo zbog toga nužan današnji dan – Međunarodni dan nebinarnih osoba.
Međunarodni dan nebinarnih osoba se slavi 14. jula od 2012. godine. Ovaj datum je izabran jer pada na sredinu između Međunarodnog dana žena (8. marta) i Međunarodnog dana muškaraca (19. novembra). Danas se često u društvu tretiraju nebinarne osobe kao novi trend koji je nastao iz zapadne kulture opsesivne identitetom. Međutim, nebinarne osobe su prepoznate i dokumentirane širom svijeta. U Indiji, nebinarne osobe su spomenute u hinduističkim tekstovima koji datiraju preko 2000 godina unazad, a mnoge kulture, poput nekih autohtonih američkih naroda, Havajaca i Tahićana, imaju historiju uključivanja trećeg roda u svoje društvene uloge. Iako neke zemlje, poput Australije, Njemačke, Indije i Kanade, zakonski prepoznaju nebinarne osobe, ne postoji takvo pravno priznanje u Bosni i Hercegovini.
Raznolikost rodnih identiteta obuhvata mnoštvo identiteta koji se protežu izvan binarnih konstrukcija muško-žensko. Njihova iskustva dovode u pitanje krute granice koje su dugo definisale naše shvatanje roda, pružajući svježi pogled na samoprihvatanje i lični identitet. Binarne podjele su dugo vladale našim razumijevanjem roda, ali sve više postajemo svjesni da svijet nije crno-bijeli. Postoje ljudi koji ne pripadaju isključivo muškom ili ženskom rodu, već se identificiraju izvan binarnih kategorija. Oni su nebinarne osobe.
Nebinarni identiteti izazivaju uobičajena očekivanja i pretpostavke društva o rodu. Oni nam pokazuju da rod nije čvrsto određen, već je složen i individualan doživljaj. Nebinarne osobe nas uče da je samoprihvaćanje ključno i da svaka osoba ima pravo definisati svoj identitet na način koji odgovara njihovom unutrašnjem doživljaju. Izvan binarne podjele postoji prekrasan spektar rodne raznolikosti. Osobe se mogu identificirati kao androgine, bigenderne, genderqueerne, agenderne, neutrois i mnoge druge identitete. Njihova raznolikost obogaćuje naše društvo i pruža nam mogućnost da shvatimo koliko je rodnost fluidna i raznolika.
Tu se sada budi glavno pitanje: Čemu poseban dan za nebinarne osobe?
Jedan od osnovnih ciljeva Međunarodnog dana nebinarnih osoba je podizanje svijesti o postojanju i iskustvima nebinarnih osoba. Pruža nam priliku da se obrazujemo, kako bismo bolje razumjeli izazove i poraze koji oblikuju njihov život. Uzimajući vremena da se upoznamo s nebinarnim identitetima, možemo ukloniti štetne stereotipe i predrasude, otvarajući put za empatiju i prihvatanje. Možemo raditi na procesu osvještavanja na par načina, a najbolje vam to mogu objasniti kroz nešto što nazivam “sveto trojstvo solidarnosti”:
Empatija, razgovor, podrška
Najčešći propust koji primjetimo u našem društvu, kada je u pitanju prihvatanje različitosti ljudskih bića, jeste manjak empatije za nešto što se ne tiče nas lično. Nevažno da li pričamo o LGBTIQ+ zajednici, drugim manjinama, ratovima koji se vode daleko od nas ili porodičnoj situaciji komšije_inice, postoji tendencija da se okrene glava na tuđe iskustvo. Dakle prvi korak moramo napraviti, a to je raditi na našoj empatiji i emotivnoj inteligenciji. Tek kada shvatimo da diskriminacija, patnja i bol manjine je zapravo bol svih nas, tada možemo da radimo na kreiranju sigurnog prostora i za “nove” identitete kao što su nebinarne osobe. Kada prevaziđemo emocionalni zid stvoren transgeneracijskim stanjem uma “šta će mahala reći”, možemo krenuti na naredni korak.
Koliko puta smo se pronašli_e da nam ponestane tema za razgovor na kafi, na puš pauzi, u autobusu ili u redu za papire u općini? Ovo je odlična prilika da se poslužimo onime što najbolje poznajemo, a to je ćaskanje i “mahalanje”. Bilo kakav razgovor ili spomen nebinarnog identiteta u svakodnevnom okruženju može da podstakne prilike za preispitivanje, učenje i interesovanje za ovaj zanemareni identitet. Na primjer, zašto ne upitati naše sagovornike_ice “kako to da ne postoje termini koji su rodno neutralni u našem jeziku?” ili “koliko bi nam tek trajalo vađenje ove dokumentacije da smo rodno nebinarne osobe?” Kroz diskusiju ćemo krajnje doći i do finala tj. podrške. Empatišemo, suosjećamo, pokrećemo razgovore i gradimo kapacitete da budemo istinski saveznici_ce.
Svakodnevne situacije su one gdje često zaboravimo kako je živjeti “van kalupa” i gdje istinski možemo empatisati sa drugačijima od nas. Vaša svakodnevnica je nekome luksuz.
Sretan nam dan nekonformizma crno-bijelom životu!
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
