Izvor: Crol.hr
Foto: Chelsea Manning/Twitter
Najveća zviždačica u američkoj povijesti čije je objavljivanje povjerljivih dokumenata o ratu u Iraku oštro podijelilo društvo po prvi je put, nakon što ju je Barack Obama u januaru ove godine pomilovao, razgovarala s medijima. U intervjuu za ABC News odgovorila je na pitanje tko je ona, opisala je svoje zatvorsko iskustvo i razjasnila zašto je objavila tajne spise.
Sa samo 25 godina, tada poznata kao Bradley Manning, ova vojnoobavještajna analitičarka za vrijeme dok je služila u američkoj vojsci u Iraku naišla je na videozapise i dokumente koji bacaju drugačije svjetlo na američke vojne pothvate na Bliskom istoku.
Među ostalim, radilo se o snimci američke vojske koja bombardira iračke civile, među kojima su ubijena i dva novinara Reutersa, spisima o zatočenicima koji se zatvaraju bez suđenja, mogućoj američkoj potpori talibanima.
22 optužnice i prijetnja zatvorskom kaznom od – 136 godina
Manning tvrdi da je osjetila odgovornost prema javnosti da pokaže kako u ratu ništa nije jednostavno, ne postoje dobri i loši momci, već je stanje potpuno kaotično. Za nju su, kaže, takvi spisi prestali biti samo statistika, a postali ljudi, odnosno ljudske žrtve. Obratila se, tako, tada relativno opskurnoj stranici WikiLeaks s preko 700.000 klasificiranih dokumenata, koji su objavljeni i vrlo brzo začeli najveću zviždačku krizu u američkoj povijesti.
Manning je optužena ne samo za špijunažu nego i za surađivanje s neprijateljem jer su objavljeni dokumenti pronađeni kod Osame bin Ladena, no ona tvrdi kako ni u jednom trenutku nije vjerovala da bi njezin čin mogao ugroziti američku sigurnost. Kritizirana je i zbog toga što je zaobišla standardne procedure prijavljivanja uočenih nepravilnosti nadređenima.
Presedan je bila reakcija vlasti – protiv Manning podignute su 22 optužnice, mogla je dobiti 136 godina zatvora. Prije suđenja provela je devet mjeseci u samici u Quanticu, pod izlikom da je to za njezinu vlastitu sigurnost. Osuđena je na 35 godina zatvora, presedan u takvoj vrsti slučajeva jer su zviždači prije nje dobivali tek jednu do tri godine zatvora. Njezini odvjetnici vjeruju kako je kazna bila namjerno preuveličana kako bi se poslala poruka svim drugima koji bi se namjeravali upustiti u takve akcije.
Kako je za vrijeme boravka u zatvoru Manning mnogo tvitala o svemu – od povjerljivih dokumenata do omiljenih pjesama – stjecala je sve veću podršku. Javnost se vrlo brzo polarizirala oko njezina slučaja – neki su je smatrali junakinjom, neki veleizdajnicom.
Manning tvrdi da joj, za vrijeme sedam godina u zatvoru, nije toliko teško padao nedostatak slobode, koliko činjenica da je kao trans osoba bila zatočena u muškom zatvoru Fort Leavenworth, gdje su je odbijali priznati kao ženu i gdje joj, posljedično, nisu željeli plaćati hormonsku terapiju.
Pomilovanje u zadnji čas
U njezinu je obranu stao Chase Strangio, odvjetnik Američke unije za građanska prava, i izborio se za to da počne primati hormonsku terapiju, žensko rublje i kozmetiku. U intervjuu je Manning zamoljena da objasni zašto bi hormonska terapija trebala biti plaćena novcem poreznih obveznika, na što je odgovorila da ona zasigurno jest dio zdravstvenog osiguranja jer sprečava da trans osobe naprosto raskidaju svoja tijela na komadiće u zbunjenosti i bijesu što se ne nalaze u pravom tijelu.
Ipak, borba je ostavila traga na psihološkom stanju Chelsea Manning pa je pokušala počiniti samoubojstvo. Kad se oporavila, poslana je u samicu uz objašnjenje da remeti red u zatvoru, gdje je ponovno pokušala počiniti suicid. Njezini odvjetnici jedini su izlaz našli u pisanju tadašnjem predsjedniku Baracku Obami.
U emotivno nabijenom pismu Manning je molila Obamu za pomilovanje koje joj je on, na veliko iznenađenje njezinih odvjetnika, u zadnjim danima drugoga mandata odobrio. Od 28 godina koje je još trebala odslužiti ostala su samo još četiri mjeseca u zatvoru i Manning je umjesto 2045. iz zatvora izašla 17. svibnja 2017.
Obama je objasnio kako vjeruje da je Manning odslužila dovoljnu kaznu, a kako joj je svakako u prilog išla i činjenica da joj je suđeno, da je na sudu priznala krivnju za dio optužbi i da se ispričala uz tvrdnju da nije ni u kojem trenutku imala namjeru ugroziti nacionalnu sigurnost. Njegovoj su odluci zasigurno doprinijele i njezine objave u kojima je tvrdila kako se u to doba borila s traumama zbog svoje transrodnosti koje su značajno utjecale na njezino ponašanje i moć prosudbe.
K tome, njezini odvjetnici ističu da dokumenti koje je pustila u javnost nisu ugrozili američku sigurnost.
Chelsea Manning danas je slobodna osoba. Na pitanje tko je ona, heroina ili izdajnica, odgovara jednostavnim – to sam samo ja. Kroz suze zahvaljuje Baracku Obami za jedino što je željela – drugu priliku. Priliku, prema intervjuu sudeći, da se posveti borbi za prava trans osoba, zviždača i reformiranju zatvora.
