Razgovarala: Jadranka Ćuzulan
Foto: nbcnews.com
Razgovarali smo sa tri psihologinje koje su u svom radu imale iskustvo savjetovanja LGBT osoba. Zanimalo nas je na koji način se psiholozi_ginje osposobljavaju za rad sa LGBT osobama, da li je ta tema uopće obrađena, i na koji način, u njihovom formalnom obrazovanju. Psihologinje su također govorile o tome da li postoje i da li su potrebne grupne edukacije za psihologe_inje, i grupne radionice za LGBT osobe. U intervjuu koji slijedi možete pročitati i više o njihovim iskustvima pri radu s LGBT osobama.
Belma Žiga, diplomirana psihologinja, je kognitivno-bihejvioralna psihoterapeutkinja. Radi kao psihoterapeutkinja u Fondaciji Krila nade. Tokom rada u ovoj fondaciji stekla je iskustvo u savjetovanju LGBT osoba, najviše u vezi diskriminacije sa kojom se susreću. U prostorijama Sarajevskog otvorenog centra vodila je radionicu (samo)osnaživanja u okviru koje su LGBT osobe mogle dobiti uvide o različitim perspektivama outovanja, informacije o tome gdje mogu dobiti adekvatnu psihološku pomoć i na koji način se nositi sa svakodnevnim stresom.
Sandra Muratović, magistrica psiholoških nauka,također je kognitivno-bihejvioralna psihoterapeutkinja. Predaje psihologiju u Drugoj gimnaziji u Sarajevu i obavlja kognitivno-bihejvioralnu psihoterapiju u Psihološkom savjetovalištu ABC. Njeni profesionalni kontakti sa LGBT osobama se odnose i na rad u školi, gdje adolescenti često prvi put prepoznaju svoju seksualnu orijentaciju, ali češće na psihoterapijski rad kada LGBT osobe traže savjet ili pomoć radi nekih problema koji nisu povezani sa seksualnom orijentacijom.
Zvjezdana Jakić, diplomirana psihologinja, je geštalt i psihodramska psihoterapeutkinja. Direktorica je i psihosocijalna savjetnica u Asocijaciji za podršku osobama koje žive sa HIV/AIDS-om APOHA. Više od 5 godina radi s LGBT populacijom u okviru svog angažmana u organizacijama civilnog društva XY i APOHA.
LGBT.ba: Na koji način ste ste educirale o LGBT temama? Da li ste tokom formalnog obrazovanja imale priliku da nešto naučite o tome?
Belma Žiga: Ni tokom formalnog obrazovanja, studija psihologije, ni kasnije u edukaciji za psihoterapeute_kinje nije bilo posebne edukacije o pitanjima specifičnim za LGBT klijente_ice. Psiholozi_ginje i terapeuti_kinje se najčešće sami educiraju, prateći novu literaturu. U novijim knjigama razvojne psihologije ima više informacija o seksualnoj orijentaciji gdje se ističe da homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja bolest i gdje se naglašava važnost uticaja homofobije i stigmatizacije na mentalno zdravlje LGBT osoba. Ali takvih informacija je malo, ne ulazi se u detalje niti se pažnja obraća na pitanja kao što je coming out ili specifična pitanja psihološke podrške LGBT klijentima.
Sandra Muratović: LGBT osobe su za mene pripadnici manjine i iz toga se javio interes za probleme sa kojima se te osobe svakodnevno susreću. Sa druge strane smo svi svjedoci kako okolina ekstremno nehumano reaguje prema LGBT osobama, što mi je dalo dodatni motiv da se bolje upoznam sa svim faktorima koji se tiču ove populacije kako bih mogla da vladam informacijama u razgovoru sa osobama koje imaju predrasude prema LGBT osobama. Najbolji način borbe protiv predrasuda jeste skupljanje naučnih istina, činjenica, znanja. Emocije i vjerovanja u ovom slučaju iskrivljuju stvarnost.
Zvjezdana Jakić: LGBTQ tematika je ono sa čim sa se susrela u svom radu kao psihologinja, prvo volonterski, pa onda i profesionalno u Asocijaciji XY i Asocijaciji APOHA (Podrška osobama koje žive sa HIV-AIDS-om, među kojima ima i pripadnika LGBTQ populacije). Išla sam na radionice, kongrese, treninge kod nas i u Evropi, te sam se i na taj način više i bolje upoznala sa ovom tematikom.
LGBT.ba: Da li je potrebno organizovati edukacije za psihologe_inje o LGBT temama?
Belma Žiga: Smatram da je potrebno organizovati edukaciju za psihologe_inje o LGBT temama. Kolegama_icama je važno prezentirati standarde rada sa LGBT klijentima_icama kao i rezultate posljednjih istraživanja. Studije pokazuju da LGBT klijenti_ce nešto više u prosjeku traže psihološku podršku i da im je važno da terapeut_kinja poznaje LGBT pitanja. Dosta kolega_ica radi sa LGBT klijentima_icama. Do sada su sami prikupljali informacije ili su se tokom edukacije za psihoterapeute organizovali kraći treninzi za polaznike.
Sandra Muratović: Možda bi se mogle organizovati edukacije iz pojedinih oblasti, npr. o problemima sa kojima se djeca u pubertetu/adolescenciji mogu suočavati ako prepoznaju da su LGBT, kako se postaviti ako dođe do maltretiranja djeteta u školi/van škole ili na radnom mjestu radi seksualne orijentacije. U svakom slučaju, potrebne su neke posebno osmišljene, tematske radionice/edukacije. Homoseksualna orijentacija je kao psihički poremećaj izbačena iz priručnika za psihičke poremećaje prije više od 30 godina, tako da nema smisla educirati psihologe o nekim osnovama.
Zvjezdana Jakić: Mislim da bi bilo više nego korisno da se iskustva i pozitivne prakse u radu sa LGBTQ populacijom prenesu na kolege psihologe_inje. Možda je najbitnije ispitati naše lične stavove ili moguće predrasude o ovoj kao i o mnogim drugim temama (o kojima se baš ne priča otvoreno) prije samog rada sa tim ljudima. Zato mislim da su ovakve edukacije potrebne i korisne.
LGBT.ba: Koje su specifičnosti rada sa LGBT osobama?
Belma Žiga: Specifičnosti rada sa LGBT klijentima bi se mogle svesti na pitanja diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i/ili internalizirane homofobije. Ukoliko seksualna orijentacija, ni sva povezana pitanja sa tim, nisu u fokusu klijentovih problema/pitanja, tada je terapijski proces sličan kao sa heteroseksualnim osobama. Odnos klijent – terapeut, struktura i organizacija psihoterapijskog procesa, tehnike koje se koriste, te principi etičkog kodeksa su isti za sve klijente. U psihoterapijskom radu sa LGBT klijentima seksualna orijentacija se ne stavlja u fokus terapije pod cijenu drugih važnih pitanja, ali se ne smije ni zanemariti/ignorisati u individualnoj konceptualizaciji.
Sandra Muratović: Zavisi o kakvom radu govorimo. Ako govorimo o edukaciji, nema specifičnosti jer nema razlika između ljudi u sposobnostima pamćenja, učenja i mišljenja po pitanju njihove seksualne orijentacije. Međutim, u terapeutskom radu se može očekivati da je osoba imala negativna iskustva sa okolinom radi svoje seksualne orijentacije. Slično kao i bilo koji drugi pripadnik manjina, moguće da su takva iskustva ostavila posljedice na samopoštovanje, samopouzdanje, probleme sa raspoloženjem, anksiozne smetnje, te to treba provjeriti.
Zvjezdana Jakić: U našem društvu se ove osobe nalaze na margini, puno je predrasuda i diskrimincije okrenuto prema njima. Bitno je shvatiti njihovu osjetljivost, ali i snagu koju imaju u sebi. Razumijevanje i prihvatanje ovih osoba kao jednako važnih i jednako bitnih članova društva je početna osnova u radu. Nakon toga je poželjno raditi na jačanju ličnih kapaciteta. Ovdje je jako bitan individualni pristup. S obzirom da su ove osobe često sklone samostigmatizaciji, zbog predrasuda u društvu, potrebno je raditi i na njihovom prihvatanju sebe. Nisu sve osobe iz ove populacije iste (kao i generalno ljudi), te je zbog toga individualni pristup jako bitan. Pored navedenog, mislim da svi oni koji razumiju ljudsku prirodu generalno, vole ljude i imaju volju i želju da se dalje usavršavaju u pozivu psihologa i psihoterapeuta mogu da rade bez problema sa LGBTQ osobama.
LGBT.ba: Postoji li potreba za organizovanjem grupne psihološke podrške za LGBT osobe?
Belma Žiga: Postoji potreba za više vrsta podrške LGBT osobama. Grupna psihološka podrška je dobar način da se mlade LGBT osobe uvjere da nisu same u teškoćama kroz koje prolaze. Dešava se da se LGBT osobe suoče sa gubitkom svog socijalnog kruga. U tom slučaju se savjetuje kreiranje novog socijalnog kruga. U tom slučaju aktiviranje u nekoj od LGBT friendly organizacija, kroz volontiranje ili neki drugi angažman, bi također bilo od pomoći.
Sandra Muratović: To trebate pitati LGBT osobe, da li je njima potrebna grupna podrška. Mislim da je prije potrebna globalna edukacija na svim nivoima o LGBT osobama, da se ljudi educiraju i senzitiviziraju po pitanju LGBT osoba. Ako ništa, da se predrasude malo umanje.
Zvjezdana Jakić: U toku mog rada u gore pomenutim organizacijama imam iskustvo grupnog rada sa ovom populacijom. Uglavnom su bile u pitanju antistres grupe za tereneske radnike (muškarci) iz ove populacije. Naučila sam i ja puno od njih prilikom tih seansi, a i oni su dobili nešto korisno za sebe. Tako da mislim da ove grupe uvijek mogu biti pozitivne (jer grupa predstavlja ogledalo vanjskog svijeta). Svi članovi jedne grupe imaju neka slična, ali i puno različitih iskustava. Na ovaj način mogu biti adekvatna podrška jedni za druge (svojim primjerom i sl.). Cilj svake psihoterapije i savjetovanja je da osobe sa kojima se radi postanu svjesne svojih potencijala, te u skladu s tim žive jedan sretan i kvalitetan život po njihovoj mjeri.
LGBT.ba: Kakvo je vaše iskustvo rada sa LGBT osobama? Koji su njihovi najčešći problemi u našoj sredini?
Belma Žiga: Najčešći problemi LGBT osoba u našoj sredini, a prema mom iskustvu, su povezani sa diskriminacijom koju trpe LGBT osobe i problemima koji proizilaze iz toga. Ti psihološki problemi su najčešće povišena anksioznost i depresivno reagovanje. Mnogo LGBT osoba prolazi kroz unutrašnju internaliziranu homofobiju te imaju teškoća da se outuju prvo sebi pa zatim i drugim osobama. Poteškoće se nalaze i u ostvarivanju i održavanju partnerstava što je povezano sa pritiskom da se ostaje u tajnosti.
Sandra Muratović: Ljudska priroda je takva da rijetko prihvatamo one koji po bilo čemu odudaraju od većine. Problemi sa kojima se LGBT osobe često susreću su neprihvatanje seksualne orijentacije od strane okoline, vjerovanje ljudi da se radi o nastranosti poput pedofilije a ne seksualnoj orijentaciji, odbijanje i prijetnje najbližih, čak i istjerivanje iz kuće… Okolina obično ne prihvata LGBT osobe, posebno u manjim sredinama što često motivira ljude da sele u veće gradove ili da čak odlaze iz naše države. Ljudska je priroda takva da svi manje-više imamo potrebu za pripadanjem, ali ako vas okolina odbacuje, potreba nije zadovoljena i moguće su frustracije. Često su LGBT osobe bile fizički i/ili mentalno maltretirane, posebno u adolescenciji.
Zvjezdana Jakić: Tokom mog rada sa ovom populacijom imam iskustva u individualnom, grupnom i savjetovanju parova (kako hetero tako i iz LGBTQ populacije). Ono što je za mene bilo najinteresantnije je spoznaja da nema suštinske razlike u radu sa parovima bilo koje populacije. Svaki par je specifičan, ali ako ih npr. veže ljubav i razumijevanje velike su šanse da će lakše prevazići trenutne probleme (hetero ili LGBTQ par). Moje iskustvo u radu sa ovom populacijom je više nego pozitivno, ali kao i kod svih drugih osoba pristup i rezultati su individualni. Kao što sam već i spomenula, njihovi problemi su stigma i diskriminacija od strane najbližih i sredine, te samostigmatizacija ili pretjerano samoisticanje (svakako me niko ne prihvata i ne razumije). Kroz jačanje ličnih kapaciteta i samopouzdanja, ove osobe , kao i svi ostali ljudi, mogu postati sretni i ostvariti sebe na način koji je u skladu sa njihovom prirodom.
