PIŠE: Amila Husić
85,600,000
Samo da se broji do 85,6 miliona zahtijevalo bi skoro tri godine brojanja. 85.6 miliona ljudskih života je odnijela HIV epidemija od njenog početka 1981. godine – ne uključujući nedijagnosticirane osobe i osobe koje su zbog bolesti oduzele vlastiti život. Bila je potrebna gotovo decenija da se ova epidemija ozbiljno shvati i adekvatno adresira na višim nivou, usprkos tome što je jedna od najrazornijih u historiji ljudske vrste, prvenstveno zbog prvobitnog etiketiranja HIV/AIDS-a kao “gej kuge”.
Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS ili SIDA) je prvi put prepoznat kao nova bolest 1981. godine kada je sve veći broj mladih gej muškaraca podleglo neuobičajenim oportunističkim infekcijama i rijetkim malignitetima. Retrovirus, koji se sada naziva virusom humane imunodeficijencije tip 1 (HIV-1), naknadno je identificiran kao uzročnik onoga što je od tada postalo jedna od najrazornijih zaraznih bolesti koje su se pojavile u novijoj historiji. HIV-1 se širi seksualnim, perkutanim i perinatalnim putem. Međutim, 80% odraslih osoba dobije HIV-1 nakon izlaganja na površini sluzokože, pa se AIDS smatra prvenstveno spolno prenosivom bolešću.
Usprkos znatno umanjenim brojkama oboljelih, boljem razumijevanju bolesti te unapređenoj prevenciji i liječenju, HIV je i dalje tabu tema koju okružuju mnogi mitovi. Razbijmo nekolicinu:
- SIDA je “pederski rak” i samo gej muškarci obolijevaju jer je to Božija kazna
Iako su muškarci koji spavaju sa muškarcima u nesrazmjerno većem broju zaraženi i izloženi mogućnosti zaraze, HIV nikako nije ograničen samo na LGBTI osobe. Svako – bez obzira na seksualnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje ili druge faktore – može dobiti HIV. Nazivanje HIV-a “gej” ili “kvir” bolešću je medicinski netačno i služi samo za održavanje štetnih stereotipa o osobama koje žive sa HIV-om i članovima LGBT zajednice.
- U monogamnoj sam vezi, ne mogu oboljeti od HIV-a jer smo partner/ka i ja negativni
Bez obzira na to što ste u monogamnoj vezi, i dalje je važno da se testirate na HIV. Prema posljednjim procjenama, 68% novih HIV transmisija među gej i biseksualnim muškarcima događa se u kontekstu primarne veze.
- Ne mogu dobiti AIDS od oralnog seksa
Iako je vjerovatnoća zaraze HIV-om oralnim i vaginalnim seksom znatno manja u odnosu na analni, ipak postoji mogućnost prenosa. Šanse su još veće ako postoje posjekotine ili čirevi u ustima ili na desnima, koji se mogu pojaviti čak i pranjem zuba.
- HIV se prenosi dodirom, ili pukim bivanjem s inficiranom osobom
HIV se prenosi seksualnim, perkutanim i perinatalnim putem. Prostije rečeno, prenosi se tokom seksualnog odnosa, krvlju i s majke na dijete (tokom trudnoće i fazi dojenja). HIV nije prenosiva preko kože u širem smislu niti putem zraka.
- HIV je smrtna kazna
HIV je danas već lječivo, ali dugotrajno medicinsko stanje. Osoba koja danas živi sa HIV-om može očekivati da će voditi dug i zdrav život ako dosljedno uzima lijekove. Na početku epidemije HIV-a i AIDS-a, lijekove za HIV je bilo teško uzimati i imali su iscrpljujuće nuspojave. Do danas, kreirani su lijekovi (poput PrEP-a) sa manjim brojem nuspojava i koji su daleko lakši i sigurniji za upotrebu.
Stigmatizacija bolesti i održavanje mitova u vezi AIDS-a ne utiče samo na HIV pozitivne osobe iz zajednice, već sve zaražene osobe i opću populaciju koja zbog dezinformacija može doći u rizične situacije. Upravo zbog stigmatizacije, propuštena je prilika da se ranom prevencijom zaustavi širenje HIV-a do epidemijskih razmjera, a nastala panika je umanjila dostupnost i kvalitet medicinskog tretmana oboljelih, istovremeno pojačavajući postojeću homofobiju. Stigma i diskriminacija odgađa dijagnozu i liječenje, kako zbog straha od primoranog outovanja i traženja pomoći, tako i zbog diskriminatorne politike unutar zdravstvenih sistema. Između ostalog, zbog percepcije HIV/AIDS-a kao isključivo “gej” bolesti, u mnogim zemljama i dan danas je darivanje krvi zabranjeno gej muškarcima – bez obzira na njihovo zdravstveno stanje.
Sami počeci HIV epidemije su zabilježene ogromnom dozom diskriminacije i stigme, a mnoge poznate ličnosti, jednako iz LGBT zajednice i saveznici/e, su javno zagovorale za destigmatizaciju i preusmjeravanje sredstava na medicinsko istraživanje bolesti i kreiranju preventivnih tretmana i lijekova. Preokret u generalnom stavu prema HIV izazvala je fotografija jednostavnog rukovanja. No, kada opće voljena princeza Dijana se rukuje sa osobom koja je HIV pozitivna, za šta se smatralo da je prenosivo dodirom, zaista je promijenilo stav šire zajednice prema HIV-u.
Intersekcionalnost stigme i diskriminacije koja okružuje AIDS i HIV zahtijeva višestruki pristup, od obrazovanja i adekvatnog medijskog pokrića, do reformi politike i podrške zajednice. Podsticanje empatije, razumijevanja i inkluzivnosti, možemo prekinuti lance stigme i diskriminacije. Kolektivnom akcijom i nepokolebljivom posvećenošću možemo utrti put pravednijem i suosjećajnijem društvu, u kojem se svaka osoba, bez obzira na seksualnu orijentaciju ili HIV status, tretira s dostojanstvom i poštovanjem. U svakom slučaju, prevencija kroz redovitom testiranje i vođenju brige o svom seksualnom zdravlju je najbolja zaštita. Više informacija o testiranju za HIV i njenom medicinskom tretmanu možete pronaći ovdje.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
