PIŠE: J. I.
Završavam razgovor sa psihoterapeutom. Dobar razgovor. Možda čak najbolji do sada. Podsjeća na kraj sezone serije ili kraj dijela knjige. Satisfakcija. Ali isto tako znam da gošća stiže. Definicija intruzivnih misli jeste da su one kognitivni konstrukt koji se manifestuje kroz unutrašnje, ponavljajuće, nepoželjne i neprihvatljive misli, slike ili impulse. To joj je vrlo precizan i tačan opis – uvijek je nepoželjna, ali se uvijek i vraća. Pristavljam vodu za čaj i čekam.
Ja: Zdravo, bujrum, bujrum, očekivala sam te.
Intruzivne misli: Zdravo. Zadržala sam se, vrata kao da su bila blokirana, ali su se otvorila ipak.
Ja: Pa, sada si tu svakako… Sjedi, napravila sam nam čaj.
Intruzivne misli: Lijepo, ali zar misliš da će čaj učiniti da se osjećaš bolje?
Ja: Naravno da ne, samo uživam u njemu. Ja sam svakako dobro.
Intruzivne misli: Laž. Nećeš ti nikada biti dobro.
Ja: Ne slažem se s tobom. Već sam napravila ogroman napredak. Već sam u redu.
Intruzivne misli: Napredak? Zar ne znaš da je sve to privremeno? Samo se zavaravaš.
Ja: Nije privremeno. Biće boljih i lošijih dana, svi ih imamo, ali ovaj osjećaj mira je moja istina.
Intruzivne misli: Ti si samo ljudsko biće, kako možeš vjerovati da je promjena moguća?
Ja: Jer vidim i opipavam promjenu. Radim na svojim vještinama komunikacije i sa sobom i s drugima, pa čak i s tobom. Imati povjerenje u sebe je ključno.
Intruzivne misli: I ti ga imaš? Mislim, povjerenje u sebe.
Ja: Da, imam. Sve moje i jeste u mojim rukama.
Intruzivne misli: Baš sve? I to da li ćeš živjeti ili umrijeti? Ti imaš strastven odnos sa samoubistvom.
Ja: Ali taj odnos je moja supermoć. Ja biram da živim.
Intruzivne misli: Dobro hajde, ali i dalje ne biraš baš sve. Nešto su izabrali oni prije tebe. Generacijsku kletvu je nemoguće slomiti. Ništa se tu ne može učiniti.
Ja: Već sam učinila. Uložila sam trud da razumijem prošlost, a ne da je ponavljam. Sve radim drugačije i sjajno je jer je autentično, moje je.
Intruzivne misli: Možda je to samo iluzija. Možda ti to misliš samo sada, ali u budućnosti ćeš se vratiti istim obrascima.
Ja: Pa dobro i da se desi to, razbit ću ih ponovo.
Intruzivne misli: Razbit ćeš ih kao odnos s njom?
Ja: Zar opet moramo o njoj?
Intruzivne misli: Kako možeš nastaviti voljeti nekoga ko više nije tu?
Ja: Zato što su ti osjećaji moji. I to mi niko ne može oduzeti.
Intruzivne misli: Ali te boli što nije tu. Kako ćeš se nositi s tim?
Ja: Boli da, ali mogu živjeti i bez nje. Samo bez sebe ne mogu.
Intruzivne misli: Plašili te da je sretna s nekim drugim?
Ja: Ne, želim joj da bude sretna.
Intruzivne misli: Kako možeš to sebi reći? Da li je to samo površno ili stvarno misliš tako?
Ja: Stvarno je. Željela sam da budemo sretne skupa, ali ako to nije moguće, neka bude s nekim drugim. Naša sreća je važna, bilo gdje da se nalazimo.
Intruzivne misli: Možda si u pravu. Ali šta to znači, da ćeš pustiti ovu novu da ti se približi?
Ja: Već jesam pustila. Koliko ćemo se približiti je nešto sasvim drugo, zavisi od konekcije, osjećaja…
Intruzivne misli: Dobro, dobro, ali kad već pričamo o vezama, sjećaš li se one prve ikada?
Ja: Znala sam da ćeš to spomenuti, ali ja sam već oprostila sebi što nisam brže otišla. Tada nisam znala bolje, sada znam.
Intruzivne misli: Hoćeš mi reći da je ljubav lekcija?
Ja: Umije biti, ali ona nije bila ni ljubav ni lekcija. Ona je samo bila i prošla.
Intruzivne misli: Dobro, ali sve ovo o čemu pričamo je džabe kad nemaš ni neka osnovna prava. Znaš da nikad nećeš moći da živiš potpuno slobodno kao lezbejka.
Ja: Nije tačno. Borimo se za to, čitava zajednica.
Intruzivne misli: Koliko dugo možete tako da izdržite? Možda ćete se na kraju umoriti od borbe.
Ja: Nećemo. Sloboda nije samo odredište, već i put. Svaka sitnica do koje dođemo je korak ka slobodi koja nam pripada.
Intruzivne misli: Je li i umjetnost sitnica?
Ja: Umjetnost nikada ne može biti sitnica.
Intruzivne misli: Čak ni tvoja?
Ja: Pogotovo ne moja. Moja je queer umjetnost. To je još jedna moja supermoć.
Intruzivne misli: Glupost, mnogi ljudi ne shvataju umjetnost toliko ozbiljno. Pogotovo ne tu „marginalizovanu“.
Ja: Pa, pogledajmo primjere kroz historiju. Umjetnost je često ta koji je osvijetlila nepravdu, inspirisala ljude na akciju. Čak i ona koja nije ostavila veliki trag, tiha umjetnost, dirnula je srca pojedinaca i promijenila njihove živote. To se ne smije umanjiti.
Intruzivne misli: Kad već pominješ tihu umjetnost, hoćemo li se barem složiti da je queer umjetnost običan šapat?
Ja: Kakav šapat kad se pod njom planine odronjavaju? Queer umjetnost je povik, vrisak.
Intruzivne misli: Bolan vrisak?
Ja: Vrisak ne mora biti samo bolan, može biti i oslobađajući.
Intruzivne misli: Ti prezireš ranjivost, a stvaranje umjetnosti je traži. Gdje je za tebe oslobađanje u tome?
Ja: Tačno, ali zato me umjetnost uči i ranjivosti. Ako je ranjivost biti ljudsko biće, osjećati, onda smo je pogrešno shvatili.
Intruzivne misli: Dobro superheroino, kad smo već kod puta – popile smo čaj, moram krenuti. Hoćeš se zavaravati da je ovo posljednji put da se vidimo?
Ja: Ma jok, znam da nije. Ali sljedeći put ti neću kuvati čaj. Samo ćemo se sresti u prolazu, prepoznat ću te, ali se nećemo ni pozdraviti.
