Izvor: H-Alter
Piše: Ivan Grgurić
Foto: Pixabay
Poznat je stav mnogih religijskih zajednica koje koriste vjerska uvjerenja kako bi se suprotstavila LGBTIQ+ pravima, i u mnogim državama javno iskazuju svoje nezadovoljstvo istospolnim brakovima, istospolnim partnerstvima, Istanbulskom konvencijom, razvojem rodnog identiteta itd. Projekt Religion ≠ Hate, koji provodi udruga Platypus iz Zagreba unutar Erasmus+ programa, poslužio je kao mjesto okupljanja pedesetak mladih iz šest zemalja (Hrvatska, Gruzija, Grčka, Italija, Malta i Jordan), koji su se okupili u Karlobagu od 21. do 30. rujna 2018., kako bi raspravljali i učili o tome što doista religija govori o LGBTIQ+ osoba, sa stajališta kršćanske i islamske teologije.
Egzegeza, odnosno načini tumačenja Biblije i Kur’ana, kao i druge discipline ima različite škole i pravce – neki su konzervativniji, a neki liberalniji. Najveća poteškoća modernog razumijevanja vjerskih stavova temeljenih na svetim knjigama jest što seksualna orijentacija nije postojala kao takva u starovjekovnom Bliskom istoku. Mali je broj citata i u Kur'anu i u Bibliji i tiče se gotovo ekskluzivno muške homoseksualnosti. Ovdje Najveća poteškoća modernog razumijevanja vjerskih stavova temeljenih na svetim knjigama jest što seksualna orijentacija nije postojala kao takva u starovjekovnom Bliskom istokupostoji niz problema interpretacije, te se često može egzeget pitati tiče li se neki citat homoseksualnosti ili nečega drugoga. Primjerice, priča o Sodomi i Gomori se često uzima kao dokaz da Bog strogo kažnjava homoseksualnost i ostale seksualne devijantnosti. Međutim, priča o Sodomi i Gomori se referencira u drugim dijelovima Biblije, primjerice kod proroka Ezekiela, koji tvrdi a je grijeh Sodome i Gomore, zbog kojega ih je Bog uništio, nije homoseksualnost ili seksualna izopačenost već negostoprimstvo prema strancima (Abrahamu i anđelima).
Drugi citat iz Starog zavjeta koji se često koristi kao argument o homoseksualnosti kao grijehu je iz Levitskog zakona koji jasno i izričito govori o “lijeganju dvojice muškaraca na način kako to čine žene”. Također, Levitski zakonik proglašava izopačenošću ne samo istospolne seksualne odnose, već i jedenje škampa i miješanje tkanina na odjeći. Umjesto shvaćanja riječi izopačenje (abominacija) kao nečega protuprirodnog, možda je bolje shvaćati taj izraz kao protivno kulturi židovskog naroda. Međutim, Levitski zakonik je jedini dio Biblije koji se ne čita na euharistiji, jer je odbačen kao zakonik isključivo načinjen za Židove te stoga ne vrijedi za kršćane.
U Novom zavjetu Apostol Pavao u nekoliko poslanica osuđuje sodomite i one koje vrše istospolna seksualna djela. Međutim, treba uzeti u obzir da su homoseksualci i biseksualci u tadašnje doba živjeli drugačije te se razlog zašto ulaze u spolne odnose s istim spolom shvaćao drugačije. U grčko-rimskom svijetu su uobičajeni istospolni seksualni odnosi bili između odraslog, uglavnom oženjenog, muškarca i adolescenta – često roba ili prostitutke. Tadašnji biseksualci i homoseksualci su gotovo uvijek bili oženjeni i imali obitelj – uključujući i poznatije povijesne ličnosti kao Aleksandar Makedonski ili rimski car Hadrijan. Isključive istospolne veze temeljene na ljubavi između dvoje muškaraca i dvije žene su tada bili nepoznanica. U antičko doba se kao izvor homoseksualnog ponašanja nije smatrala ljubav između partnera već višak strasti. Stoga se citati Apostola Pavla mogu čitati kao osuda požude i seksualnog iskorištavanja dječaka od strane starijih muškaraca, a ne kao osuda vjernih istospolnih parova čija se veza temelji na ljubavi. Za Bibliju je također važno napomenuti da Isus nikada ne spominje homoseksualnost.
Kur’an preuzima neke priče iz Biblije, uključujući i priču o Sodomi o Gomori te islamska egzegeza ima iste probleme u interpretaciji tih priča kao i kršćanska egzegeza.
Manje je poznato da i muslimanske izvorne knjige i Biblija spominju ono što bi danas nazivali transrodnošću. Primjerice, u Hadisu, knjigama o životu i djelu Proroka Muhamenda spominje se da je u kućanstvu proroka Muhameda bio i jedan mukhannathun, što je vjerojatno bila trans* osoba (Sunan Abu-Dawud, Knjiga 32, Broj 4095). Dotični je mukhannathun čuvao žene proroka Muhameda jer se od mukhannathuna očekivalo da nema seksualne želje prema ženama. Islam je kroz povijest bio vrlo tolerantan i uključiv prema trans* osobama i u nekim muslimanskim školama smatraju da je Islam postao neprijateljski prema trans* osobama zbog utjecaja kršćanstva.
Ovo djelomično objašnjava zašto su muslimanske zemlje s najvišom razinom zaštite i prihvaćanja trans* osoba vrlo konzervativne zemlje s jakim antizapadnim elementima poput Islamskih republika Irana i Pakistana, a ne puno umjerenije i sekularnije zemlje poput Turske, Azerbejdžana i Tunisa. Iran ima drugi najveći broj operacija promjene spola na svijetu, nakon Tajlanda, i iranski mule su izdale proglas da je transrodnost u skladu s islamskim naukom.
I dok Isus ne spominje homoseksualnost, vjerojatno se dotiče trans* i interseksualnih osoba u Evanđelju po Mateju. Dakako, Isus ne koristi te termine već termin eunuh. U odlomku 19:3-12 Isus govori o tome kako je Bog stvorio ženu i muškarca kako bi ih spojio u jednu zajednicu – brak. Odmah nakon toga govori da postoje osobe na koje se to ne odnosi, a to su eunusi. Isus govori o tri vrste eunuha – oni koji su rođeni kao takvi, oni su takvima učinjeni od drugih ljudi i oni koji su to postali radi kraljevstva nebeskog – i time prati rabinsku tradiciju podjele eunuha na sunčeve, od čovjeka napravljene i nebeske eunuhe.
Katolička crkva koristi ovaj citat kako bi opravdala celibat svojeg klera – eunusi koji su to postali jer su se posvetili kraljevstvu nebeskom, mada su židovski glavari svećenički bili oženjeni. Međutim, manje je poznato da su u doba Isusa Rimskim carstvom bili rašireni trans* svećenici majke rimskih bogova Kibele, koja je sama bila interseksualna osoba s oba spolovila. Eunusi koje su takvima učinili drugi su kastrirani muškarci, ali ostaje pitanje tko su to eunusi koji su takvi od rođenja – po svom opisu to bi mogle biti i trans* i interseksualne osobe. Važno je napomenuti da Isus ne dijeli eunuhe na one “dobre”, na primjer celibatne svećenike, i one “loše”, na primjer oni koji su takvi od rođenja, poput interseksualnih i trans* osoba. Eunusi su izuzetno važni za povijest kršćanstva jer je općeprihvaćeno da je prvi preobraćenik na kršćanstvo bio etiopijski eunuh (Djela apostolska 8). Iako se ne spominje kojoj od tri vrste eunuha je etiopijski eunuh pripadao, zanimljivo je da je moguće da je prvi preobraćenik na kršćanstvo bio pripadnik LGBTI+ zajednice.
Većina sudionika dolazi iz zemalja gdje većinska religija zauzima važnu poziciju u društvu te ima tvrdolinijaški odnos prema LGBTIQ+ pitanjima. Ovo su crkve stroge apostolske tradicije, sa sporim prihvaćanjem i nedostatkom rasprave. Nasuprot njih postoje crkve i vjerske zajednice koje imaju namjeru prihvaćanja seksualnih razlika, koje prihvaćaju pozitivnu egzegezu, a neke od njih blagoslivljaju istospolne brakove i prihvaćaju istospolno orijentirani kler. U toj skupini prvenstveno treba spomenuti britanske i američke Kvekere – vjersku zajednicu koja je kroz povijest bila predvodnica u mnogim progresivnim pokretima, poput ukidanja ropstva i jednakosti žena. Britanski kvekeri su još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća u knjizi Towards Quaker View of Sex pozitivno govorili o ljubavi istospolnih parova te su danas jedna od rijetkih vjerskih zajednica koje vrše gay brakove.
Hrvatska je zemlja u kojoj dominira Katolička crkva, čija interpretacija biblijskih priča je izuzetno konzervativna. Zbog toga je u hrvatskom društvu općeprihvaćeno da kršćanstvo i LGBTI prava ne idu zajedno te je borba za prava LGBTI osoba često dio borbe za sekularizaciju društva. Međutim, kada se malo dublje uđe u tematiku lako se pronađe bogatstvo različitih interpretacija biblijskih priča i Isusovog nauka, mnoge od kojih vrlo pozitivno govore o vjernim istospolnim zajednicama temeljenim na ljubavi i osobama koje se ne uklapaju u tradicionalnu podjelu na muškarce i žene.
Iz toga se da zaključiti da ne postoji diskrepancija između kršćanstva i LGBTI+ prava, ali zato postoji diskrepancija između LGBTI+ prava i nekih kršćanskih tradicija. Problem je što u te tradicije spadaju i dvije najveće – pravoslavna i katolička, kao i najbrže rastuća kršćanska grupa, a to su evanđeoski kršćani.
