Piše: Mirza Halilčević
Foto: Marija Vuletić
Roditeljstvo je velika odgovornost, prije svih predznaka i struktura. Ono kao takvo igra vrlo značajnu ulogu u formiranju djetetove ličnosti, te je s tim u vezi za pravilan razvoj za dijete bitno da egzistira u prije svega funkcionalnoj porodici. Iako se pojam funkionalnog najčešće dovodi u vezu sa muško-ženskim strukturama roditeljstva, to zapravo uopće ne mora biti slučaj. Disfunkcionalni odnosi mogu se sresti svuda, te prema tome ne postoje iznimke, baš kao ni u slučajevima funkcionalnih odnosa. Heteroseksualni brakovi se nisu pokazali kao univerzalno dobro okruženje za djecu. Nažalost, i u takvim strukturama se bilježe brojni primjeri nasilnog tretiranja djece, slučajevi zapostavljanja, ignoriranja, pa i fizičkog nasilja. Govoriti o zdravim, praktičnim i pragmatičnim pristupima neovisno o strukturama roditeljstva je više nego potrebno. Uporedo s tim jednako je i bitno pružiti otvorenu mogućnost roditeljstva svima koji misle da su za tu ulogu spremni, emotivno, intelektualno, psihološki. U državama u kojima je LGBTI roditeljstvo moguće nije došlo do sveopće homoseksualizacije preko odgoja, kako se to najčešće misli.
U Bosni i Hercegovini društvo, pa ni zakon, ne prepoznaju drugačije bračne zajednice mimo heteronormativnih, što za posljedicu ima činjenicu da se generalno jako malo govori o LGBTI osobama i roditeljstvu. U vezi s tim upravo je i značajan javni događaj organiziran od strane Fondacije CURE, u okviru kojeg je Lamija Begagić, književnica, dijelila svoja autentična iskustva govoreći o ulozi majke, o odgoju, odrastanju, identitetima, drugačijim vidovima roditeljstva, te mnogim drugim aspektima vrlo važnim za sve potencijalne LGBTI roditelje ili one koji o tome prosto žele znati nešto više. Zajedno s njom o sveopćoj važnosti pravilnog razvoja djece govorila je i Zvjezdana Jakić, psihoterapeutica. Događaj je organiziran u prostorijama Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu, u četvrtak, 21. juna.
Potreba je prepoznata iz razgovora i osluškivanja potreba LGBTI zajednice, gdje mnogi pripadnici/e žele da se ostvare kao roditelji/ke, gdje nedostaje informacija o temi, gdje postoji rupa u podacima iz BiH kada se govori o ovoj temi i zbog toga su CURE i odlučile da dovedu osobe koje su upoznate sa tematikom da svoje znanje podijele sa zajednicom, kazala je Marija Vuletić iz Fondacije CURE.
U Bosni i Hercegovini sigurno postoje LGBTI osobe koje razmišljaju o roditeljstvu kao o eventualnoj želji ili LGBTI roditelji koji su se uslijed različitih okolnosti zatekli u heteroseksualnom braku, te oprezno preispituju mogućnost razvoda, samostalnog života ili života u neheteronormativnoj zajednici.
Mislim da je važno pričati o ovim temama, jer generalno kod nas nedostaje platforma gdje bi ljudi dijelili svoje želje i pitanja vezana i uz takozvane alternativne oblike roditeljstva. Ljudi ne znaju kome pisati, obratiti se, tako da sam ja, budući da često pišem o roditeljstvu, ali i pravima LGBTI osoba, dobijala mnogo upita, javljale su mi npr. osobe koje imaju i dugogodišnje odnose sa istospolnim partnerom/icom i silno žele živjeti s njima, ali se plaše ili razvoda ili da bi mogli/e izgubiti starateljstvo nad djecom, što ni ne bi bilo iznenađujuće da se u sudskoj praksi seksualna orijentacija tretira kao minus. S tim u vezi nam svakako nedostaje primjera iz prakse, rekla je Lamija Begagić.
Iako sudovi unutar sistema predstavljaju važnu komponentu, jednako je značajan i svaki drugi angažman koji na afirmativan način otvara prostor za rad i razgovor na ovu temu. S tim u vezi bitno je da i socijalni radnici/ce također nastupaju profesionalno i s izvjesnom otvorenošću, da psiholozi/ginje djeluju jednako senzibilisano, te da u konačnici mediji i civilni sektor prepoznaju važnost ove teme, da je posmatraju sa različitih strana, te da, koliko god je to moguće, o istoj govore objektivno.
Ja sam, recimo, imala iskustva da mi se javljaju osobe, djeca koja su LGBTI, oni koji nisu spremni ili sigurni kako sa svojim roditeljima govoriti o svom različitom seksualnom doživljaju, što je jednako zanimljivo. Nisam baš imala primjere roditelja koji su bili u dilemi kako se autovati svojoj djeci, te je možda zato, između ostalog, i ova diskusija značajna. U svakom slučaju, sa psihološke strane posmatrano, naš seksualni doživljaj ili seksualna orijentacija, predstavlja samo jednu komponentu, samo jedan dio naše ličnosti i kao takav nije definišući. U odnosu na to, za djecu je važno da se nađu u porodici gdje im je pružena ljubav i pažnja, bez obzira na sam format porodice, kaže Zvjezdana Jakić, psihoterapeutkinja.
U svijetu trenutno postoji više mogućnosti za ostvarivanje roditeljstva za LGBTI osobe, od čega je možda trenutno u Bosni i Hercegovini najpristupačnija opcija usvajanja. Sveopći proces usvajanja, iako se čini izuzetno otežanim, kao takav nije nemoguć pa ni za potencijalne LGBTI roditelje. Postoji par oblika usvajanja od kojih je za svaki potrebno proći standardne procedure provjere podobnosti u matičnim centrima za socijalni rad. Moguće je ostvariti potpuno usvajanje ili nepotpuno, od čega je u svakom slučaju za oba oblika potrebno ispunjavanje određenih uslova. Potpuno usvajanje mogu ostvariti bračni partneri, maćeha ili očuh djeteta, ili partneri koji su u vanbračnoj zajednici dužoj od pet godina. Potpunim usvajanjem zasniva se i odnos jednak krvnom srodstvu. Pravo na nepotpuno usvajanje ostvaruju također bračni partneri, jedan bračni partner uz pristanak drugog, maćeha i očuh djeteta koje se usvaja. Osobe koje nisu u braku ili su vanbračnoj zajednici dužoj od pet godina također ostvaruju pravo na nepotpuno usvajanje. Za potpuno usvajanje dijete mora biti najviše staro deset godina, dok je za nepotpuno usvajanje moguće i da dijete bude starije od deset godina, ali ne i od osamnaest, gdje je za ostvarenje samog usvajanja potreban i pristanak djeteta. Za nepotpuno usvajanje potreban je i pristanak roditelja, ako dijete ima roditelje. U slučajevima gdje je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, poslovna sposobnost ili im se ne zna mjesto boravka posljednjih godinu dana, pristanak roditelja se ne traži.
U slučajevima usvajanja ponekad zaista i sreća i dobra volja socijalnih radnika/ca igra veliku ulogu. Postoje primjeri iz prakse, negativni i pozitivni, različite okolnosti, olakšavajuće i otežavajuće, no svakako se čini potrebnim da se trend usvajanja nastavi, te da se u odnosu na to djeci zaista obezbijede prijeko potrebni uslovi za razvoj. U određenim centrima, nažalost, postoje i djeca koja su po prećutnom dogovoru kategorisana kao teško usvojiva djeca, poput djece pripadnika/ca romske manjine. Takvi slučajevi rezultat su socijalne stigme i u to ime jednako je bitno govoriti o LGBTI osobama i pravilnom i zdravom roditeljstvu, te na taj način otvarati prostor za dijeljenje iskustava i primjera pozitivne prakse.
Valja naglasiti da porodični zakon, dakako, ne poznaje istospolnu zajednicu, budući da ne postoji krovni zakon o istospolnom partnerstvu, no, opcija postoji da pojedinac/pojedinka usvoji dijete.
Većina bh. istospolnih parova s djecom, kaže neka neformalna statistika, djecu ima iz prethodnih hetereseksualnih veza ili brakova.
Postoji i mogućnost surogat majčinstva o kojem je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini 2014. donijela fetvu i pritom muslimanskim bračnim parovima kao opciju zabranila surogat majčinstvo bez obzira da li je riječ o unutartjelesnoj ili vantjelesnoj biomedicinski potpomognutoj oplodnji. S tim u vezi postoje i razne etičke i moralne dileme. S druge strane, ni zakon ne prepoznaje surogat majčinstvo kao legitiman i legalan vid ostvarivanja prava na dijete, odnosno, roditeljstvo. Pored navedenih, tu je i opcija inseminacije, osjemenjivanja jajne ćelije doniranom spermom, uglavnom korištena u slučajevima lezbejskih parova, zajedničko roditeljstvo (coparenting), recipročna in vitro oplodnja, također uglavnom podobna za partnerstva gdje oba člana/ice imaju ženske reproduktivne organe. U istoj se jajne ćelije od jednog/e partnera/ice, biomedicinski oplođene, smještaju u maternicu drugog/e partnera/ice.
Roditeljstvo kao takvo i dalje ostaje velika odgovornost. S tim u vezi temu roditeljstva trebalo bi držati otvorenom za preispitivanje i rasprave. Sigurno da postoje i brojni heteroseksualni parovi ili pojedinci/ke, kao i LGBTI osobe, koje nisu sigurni da li je roditeljska uloga odgovarajuća za njih. Što je i uredu. Roditeljstvo bi prije svega trebalo biti svjesni izbor, a nikako pritisak okoline ili ultimativni čin ostvarenja. Upravo je zato i bitno omogućiti izbor svima, pa i LGBTI osobama koji odgovornost pokažu i po potrebi dokažu, te na taj način osigurati da će dijete, pa i buduće generacije odrastati u funkcionalnim sredinama.
