Sanjam mostove, sanjam kolovoze, sanjam šine, sanjam žičana napajanja, sanjam prevozna sredstva od autobusa, do vozova, preko tramvaja, do trolejbusa i sanjam sebe u hodu.
– Da li je to moja želja da se krećem uvijek ?
– Da li je ?
– Ne znam …
Sinoć sam sanjala sebe na kiši sa čudnom kapom na glavi. Kapu sam u toku sna konstantno mijenjala ne bil’ odgovarala. Ali mi ni jedna nije odgovarala. Ni jedna kapa, ni jedan kačket, samo moja kapuljača i kapi kiše koje padoše po meni u hodu, ne hodu, jurnjavi, do busa, pa do voza.
– Idem li gdje ?
– Tako bih voljela da idem.
Tako bih voljela da nisam „zatvorena u 4 zida“ nemogućnosti ove zemlje. Saplićem se, posrćem, padam, pridižem se, ustajem i činim petlju sebi sličnih u ovoj zemlji.
– Gdje smo ?
– Znam odgovor.
U zemlji gdje je uredu imati vjeru, imati nacionalnost, imati opredjeljenje, glas, mišljenje, seksualnu orijentaciju, rod, broj , padež i na kraju i imati sve sto zamislite. Ali bez ali ova prethodna misao ne bih bila kompletna. Ali treba u BiH ispisati na svaku ulicu, sokak, adresu, mjesto. ALI svugdje kao prekriveni grafit, onaj što je sinoć grupa „malih“ ljudi napisala. ALI.
Ne vežem se za mjesta nego za događaje koji su se odigrali na tom mjestu. Ne mogu više glavom kroz zid, a trebam. Moram jer nemam drugog izbora. Neću! Ne želim se predati nemogućnosti da sebe izrazim, dočaram na krivi način ljudima oko sebe. Ima i drugih aspekata mene koji su podjednako bitni kao i taj ALI. Ali, eto, opet to ALI, neka ga, koristan je. Koristan je jer nam nikad ništa nije donio dobro. Navikli smo na zlo i sebe osudili na neprihvaćanje, mržnju i opet zlo. Nit nam je dobro vedro, nit nam je dobro oblačno.
Gledajte me onako kako na Vas ostavim prvi utisak na Vas, gledajte me po mojim „uspjesima“ i „padovima“. Molim Vas gledajte me kao ljudsko biće, čovjeka. Volim te se govori na svakom svjetovnom jeziku različito. Tačno svaka osoba na svijetu zna kako se volim te izražava.
I dalje želim biti osoba, činiti ispravno. Želim i ostaću.
I dalje ću da sanjam mostove, prevozna sredstva, putovanja, imati svoju kapu-kape i uživati u sebi nepodređenoj „nemišlju“ okoline.
Svoj unutrašnji duh ću graditi, radovati se osmjehu i boljem. Nemam drugog izbora.
2.2. 2012.
V.D.
