Sara Ristić i Amar Bašić su vršnjački savjetnici pri Sarajevskom otvorenom centru. Njih dvoje za naš portal govore o tome kako možemo graditi slobodne i autentične živote i u našoj sredini te zašto je dobro i da budemo tu jedni za druge. Ako želite nešto da pitate, imate dilemu, treba vam savjet ili želite da dođete na razgovor s Sarom ili Amarom potrebno je da se jednostavno javite na email adresu: [email protected].
PIŠE: Matej Vrebac
Kakvo je vaše životno iskustvo i zašto ste vi baš prave osobe za razgovor i podršku LGBTIQ+ zajednici? Šta osobe koje dođu na razgovor s vama mogu očekivati?
AMAR: Vjerujem da mogu ponuditi perspektivu odraslog i aut gej muškarca koji svoje kasne tridesete dočekuje u Bosni i Hercegovini, u višegodišnjoj vezi, sa svim iskustvima i izazovima koje to nosi. Na osnovu vlastitog iskustva autiranja i odrastanja, terapije i otvaranja u lokalnoj sredini mogu reći i posvjedočiti – it gets better. Bit će lakše. Nadam se da moja iskustva mogu pomoći drugima koji prolaze kroz slične procese.
SARA: Kao biseksualna/panseksualna osoba, imam pristup straight svijetu i kvir prostorima – imam tu privilegiju da mogu sakupljati informacije i iskustva sa obje strane (i prostora između). Prestala sam razmišljati o sebi kao anomaliji i u jednom od tih prostora i sad želim tu sposobnost da koristim na način koji može ojačati druge. Također, kao otvorena kvir osoba koja je okružena drugim kvir ljudima i koja je prošla kroz proces outovanja porodici i prijateljima gdje su reakcije bile širokog spektra, mislim da mogu razumjeti mnoge situacije u koje se kvir osobe mogu naći i dati maksimalnu podršku jer šta god neko prolazi u datom trenutku, neko je prošao prije i preživio – bitno je znati da nikad niste sami.
Gdje pronalazite motivaciju za rad budući da vaš rad podrazumijeva umijeće slušanja, empatiju te pružanje podrške i povjerenja?
SARA: Koliko god otrcano zvučalo, motivacija za rad je izuzetno interna jer imam želju i potrebu da slušam ljude, zanimaju me njihovi životi, situacije kroz koje prolaze. Također, znam kako je nemati osobu sa kojom možeš pričati o teškim temama, mnogo cijenim ljude u svom životu sa kojima sam mogla pričati i znam koliko su mi davali snage; voljela bih kad bi barem desetinu te snage mogla prenijeti dalje.
AMAR: Postoji spektar specifičnih, ali ipak zajedničkih iskustava koje proživljavamo kao LGBT+ osobe. Ta iskustva teže možemo podijeliti sa širom zajednicom – čak i s osobama koje su solidarne i pune podrške – jer prosto nemaju iskustvo npr. autiranja, borbe za autentičnost i slobodu i sl. Zato je bitno da, ako smo u prilici, budemo na raspolaganju da pomognemo drugima. Sam razgovor je počesto dovoljan da budemo svjesni i svjesne kako nismo sami i same.
Koje su najčešće potrebe osoba iz LGBTIQ+ zajednice, ali i izazovi s kojima se susreću s obzirom na njihove identitete i okolinu?
AMAR: U moru negativnosti i kakofonije, vrlo često je dovoljno samo čuti da nismo nenormalni i nenormalne, da naša iskustva nisu čudna/bolesna/neviđena/štaveć, te da nismo osuđeni i osuđene na samoću i nesreću. Ne kažem da je lako, ali možemo graditi slobodne i autentične živote i u našoj sredini. Zato je dobro i da budemo tu jedni za druge.
SARA: Mislim da je potreba osoba iz LGBTIQ+ zajednice potreba svake osobe: biti voljen_a, imati podršku (u mnogim aspektima), imati osjećaj sigurnosti. Zbog mnogih faktora: ličnih, porodičnih, socijalnih, ekonomskih itd. osobe u manjinama, kakva je LGBTIQ+ zajednica, imaju dodatne poteškoće da zadovolje osnovne ljudske potrebe. Izazove za osobe u LGBTIQ+ zajednici bih mogla podijeliti na interne (psihološke) i eksterne (porodične, prijateljske, socijalne itd.) – postoji veliko putovanje i proces koji se interno mora proći da osoba prihvati da je ono što jeste, a tek onda (ili najčešće paralelno) se sukobljava sa svim vanjskim uticajima koji u našem društvu, kao i u mnogim nažalost, definitivno nisu blagi.
Zašto je važno njegovati vlastitu autentičnost u društvu koje je opresirajuće, heteronormativo? Kakve savjete imate za zajednicu? Koliko je moguće zaštiti se od homo/bi/transfobije?
AMAR: I sam mogu posvjedočiti koliko smo veliki put prešli i prešle u protekle dvije decenije. Sjećam se vremena kada nismo sa istom slobodom koračali i koračale ovim ulicama. Premda može djelovati da nije dovoljno – jer nije, jer može bolje – valja se sjetiti da smo prešli i prešle veliki put od poluilegale do današnje poluslobode. Samo ako tako nastavimo – autentično, glasno i slobodno – preći ćemo i put od poluslobode do potpune slobode u bh. društvu.
SARA: Zaista mislim da bez vlastite autentičnosti, ljudska duša umire. To se ne desi u jednom trenutku, ali ako vi godinama odbijate ili vas je strah slušati onaj tihi glas u glavi, bivate gori prema sebi, a često se to prebacuje na ljude koje volite koji su bliski. Ovo jeste vezano za seksualnost i rodni identitet, ali je jedna od najvećih lekcija u životu koja aposlutno ne mora biti vezana za našu zajednicu. Imati potpunu zaštitu od homo/bi/transfobije je mislim relativno nemoguće s obzirom na stanje društva, ali bitno je stalno preispitivati je unutar sebe i ubijati je odgovarajućim argumentima jer na taj način je možete razbiti i u drugima.
Imate li nešto poručiti zajednici?
AMAR: It gets better! Bit će lakše!
SARA: Nista sami. Ne prolazite kroz život sami i bez ikoga. Postoje ljudi kojima je mnogo stalo do vas, čak i ako ne znate kome, ali itekako postoje. Problemi koje imate su ljudski problemi koji postoje otkad postoji ljudska rasa i mnogi su prošli i preživjeli ono što vas muči najviše u životu. Proći ćete i preživjeti i vi. Neće biti lagano, ne želim da vas lažem, ali ako ste okruženi ljudima koji vas vole i koje bi volite, bit će lakše.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
