Iako smo procesom evolucije stekli sposobnost društvene empatije, zanimljivo je koliko smo i dalje brzi u osudi drugih ljudi. Naša osuda dolazi iz predrasuda, stereotipa i naučenih obrazaca. Sve navedeno zapravo potiče iz manjka znanja, nespremnosti na edukaciju, ali i usvajanja društvenih normi bez ikakve selektivnosti ili kritičkog razmišljanja. Usuditi se izaći iz kutije standardnog u koju nas je društvo ubacilo je izuzetno odvažan i težak čin. Postavlja se pitanje šta bude nakon toga, kako društvo reaguje i s čime se te osobe suočavaju.
Piše: Admir Adilović
Naša tijela su naši mali hramovi. Oni u kojima boravimo svaki dan, postojimo, volimo, bojimo se, rastemo, prelazimo prepreke… Tijelo je zapravo veliki dio onoga što mi jesmo, i upravo zbog toga moramo imati punu autonomiju nad njim, kao i pravo izbora. Tjelesne karakteristike nikada ne smiju biti odrednica za sve druge identitete koje živimo. Pri samom rođenju društvo nas strpa u kutiju, odredi sve naše snove, želje, ljubavi, jednostavno stvori plan našeg života, a sve zbog genitalija. Mnogo puta sam se zapravo pitao kada postajemo svjesni sebe, kada osjećamo povezanost sa našim tijelom i kako tada reagujemo. Neki od nas prihvataju nametnute norme i s time se osjećaju ugodno, drugi ipak ne. Shvatam koliko je zapravo prihvatanje sebe bitno u procesu iskrenog i srećnog života. Kada se prihvatimo, mnogo lakše dišemo, bivamo i biramo ono što je bolje za nas. Tjelesna autentičnost predstavlja jedno od najbitnijih aspekata rodne nebinarnosti.
Jedan od najvećih stereotipa sa kojima se susreću rodno nebinarne osobe jeste upravo fizički izgled. Rodno nebinarna osoba ne može biti svako, to su osobe koje su pola feminine i pola maskuline. Zapravo većina muškaraca mora biti više feminino, dok žene moraju biti maskuline. U protivnom nisu dovoljno nebinarne. Rodno nebinarne osobe jednostavno moraju da izgledaju drugačije, izazovno i pomalo extra. Zapravo ne moramo, mi rodno nebinarne osobe možemo da izgledamo i ponašamo se kako god želimo. Možemo da imamo brade, duge kose, duge nokte i našminkana lica, a možemo da imamo i ništa od navedenog. Zapravo biramo ono što je nama autentično i s čime se mi najbolje osjećamo.
Zanimljivo je kako nas društvo gura u neke nove kalupe kada izađemo iz jednih. Ne postoji kalup rodne nebinarnosti, postoji samo autentičnost, iskrenost i osjećaj mira. A mir nam često prekinu stereotipi koji jasno kažu da rodno nebinarne osobe moraju proći neku vrstu tranzicije kako bi bile ono što jesu. Bitno je napomenuti da ukoliko želimo možemo da prilagodimo svoje tijelo svojim osjećanjima, ali ukoliko ne želimo, onda ne moramo. Naše fizičko tijelo prilagođavamo unutarnjem osjećaju.
Rodno nebinarne osobe ne mogu biti hetero, moraju biti na spektru seksualnosti. Zapravo rodno nebinarne osobe mogu biti bilo koje seksualnosti, bilo to hetero, gej, pan, bi. Sloboda bivanja je značajan dio ovog identiteta. On nas ne definiše na neki zaseban način, već nam daje prostor da se izrazimo sa svim identitetima koje posjedujemo.
Društvo nas od malena uči što je dobro, a što ne i već kao mala djeca stvaramo svoj moralni kompas. U momentu izgradnje sopstvene ličnosti naš kompas doživljava rekalibraciju, dobija novi set uputa i nadograđuje ih s vremenom, znanjem i životnim iskustvom. Tako je i sa našim identitetima. Pri rođenju nam ih stvaraju ljudi iz okoline, a kasnije ga sami rekonstruišemo i pronalazimo ono što nam najviše odgovara. Rodno nebinarne osobe često se nalaze u problemu zbog svog načina izražavanja u želje da ih se oslovljava sa zamjenicama koje im najviše odgovaraju. Umjesto razumijevanja i prihvatanja, dobijamo odbojnost, neprijateljsku nastrojenost i razna opravdanja zašto to nije moguće. Kada bi svi uložili truda u prihvatanje i izgovaranje novih zamjenica koliko se troši na opravdanja zašto to nije moguće, odavno bismo bili društvo za stoljeće u kom živimo. Sada to sigurno nismo.
Rodno nebinarne osobe postoje samo u filmovima, u američkim serijama i zapravo je taj identitet proizašao iz gej lobija kao i za maskuline lezbejke i gej muškarce. Eh koliko sam samo puta ovu rečenicu čuo… Prvenstveno je bitno da znamo da nijedna LGB osoba ne mora biti i rodno nebinarna. Ova dva identiteta zapravo nisu uzajamno povezana. Seksualnost i romantična privlačnost su jedna grupa identiteta, dok je rod zasebna. Rodno nebinarni identiteti postoje od davnina, dokaza je mnogo kroz historiju, samo se imenovanje i rad na vidljivosti pojavio u skorije vrijeme. Izaći iz ormara nije lako, posebno kada rijetko ko može shvatiti naš identitet. Vidljivost i reprezentacija su izuzetno bitni, jer uz pomoć njih vršimo edukaciju, senzibilizaciju i osnaživanje. Da, postojimo u filmovima i serijama, ali postojimo i u stvarnosti.
Mi smo vaše komšije_nice, vaša djeca, roditelji, prijatelji_ce, radne kolege_ice, možda smo vam i konobari_ce. Zasigurno smo veliki dio društva, društva kojeg konstantno mijenjamo i učimo da nije ok da nas gura u kalupe, ma koliko ih prije toga ušarenili.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
