Priredila: Nikolina Todorović
KENTAURU
Reci, da li ćeš doći i leći opet
pored mene, mek kao mahovina;
lomiti prste bijele poput slonovače
utopljen u vlastite nemire?
Ovdje ti je možda vjetar preblag,
ili se kočija nedovoljno ljulja,
ipak bilo bi lijepo da ostaneš.
Jer kad odeš predugo te nema,
a od čekanja se zazidam u dane
i odviše tratim noći na gramofon
i djetinje sanjarim o nama
kako pijemo čaj i igramo dame
na obali rijeke Jangce.
Iz prve zbirke, Priručnik za levitiranje (Stolac: Slovo Gorčina, 2013.)
OPROŠTAJ
I tako sam te danas napokon
počistio iz stana.
Jer kada si pošao nisi pokupio
sve što ti pripada
―ostala je prašina
i ja sam te disao danima,
odbijajući da te usisam
i konačno pustim tvome
mjestu, tvojoj zemlji,
nesigurnostima . . .
Naprotiv, lijepio si mi se za stopala
dok bih poslije tuša
iz ormara izvlačio čist veš;
čekao si, tako disperziran,
neko odvažnije raspoloženje,
da te nosnice prežale,
da se oproste od tvoje
kože koju si odbacivao
kao Ivica mrvice kruha,
vlakno po vlakno.
[O, kako neobično ljudi u naš život ulaze
―čitavi, postojani kao
obli riječni kamen,
a iz njega izlaze polako,
rastvoreni,
uporni kao prašina koja se
vraća svaki puta
kada ju pometemo;
izmili niotkuda,
valjda iz prisjećanja.]
Ostali su bijeli podovi,
nijemo cvijeće na dasci,
hrpe knjiga po svemu kao krtičnjaci,
duplja gdje je bilo tvoje ime što se
odlomilo,
u koju ću naseliti vjeverice
i sve zaboraviti.
Iz drugog rukopisa, Odjezd (Prvi puta objavljeno na portalu Strane, 25.06.2017.)
PRST KOJI NE POMIČEŠ
Malo koga zanima
sumnja suncokreta
što se na sunčevu
povjetarcu okreću.
Netko im je rekao
Nomen est omen,
i još im je rekao:
Vjeruj!
A oni žive tragičnom
sudbinom uljarica.
Ispod sjemenja
pak ostane konkava
prazna kao moja žila
na vratu s koje si
sklonio svoj prst
i crn pust trag uzda
kojim si se igrao
konjanika.
Omen est vix nomen.
U šta vjeruješ ti,
bljedunjav tamo i
žilav kao vitica loze
u juli, dok pokušavaš
zaspati na boku i
umjesto grlu i govoru
poklanjaš svoju tišinu
slabinama?
Dok ja i
suncokreti čekamo
povratak prsta
pokraj usta
iz kojih će poteći
―ulje.
Iz drugog rukopisa, Odjezd (Prvi puta objavljeno na portalu kvir udruženja Okvir, 2017.)
