Na štokholmskoj Paradi ponosa smo se susreli sa Alexandrom Bardom, članom kultne grupe Army of Lovers, te iskoristili priliku da razgovaramo s njim. On je, zajedno sa Birgittom Stenberg, svojim nevjerovatnim govorom podrške otvorio Pride park u kojem su se tokom pet dana Pride sedmice održavali razni događaji.
Osim što se bavi muzikom, Alexander je i predavač iz oblasti socijalne teorije i filozofije, aktivista za ljudska prava, pisac, a zarađivao je i kao seksualni radnik u mladosti
Lgbt-prava.ba: Prošli ste put od seksualnog radnika, preko muzičke ikone do osobe koja se bavi i aktivizmom i socijalnom teorijom. Šta je to što povezuje sve čime ste se bavili?
Moja žudnja za avanturom i moja radoznalost kada se radi o kulturnim preferencijama i stilovima života različitih ljudi.
Lgbt-prava.ba: Koji lični identiteti su Vam važni? Kako lično pozicionirate sebe kroz prizmu ideološke i političke svijesti i situiranog znanja koje (mozda) jedino i imamo?
Da budem iskren, nisam toliko zainteresiran za vlastito određenje. Vjerujem u slobodu ljudskih tijela i umova. No, ne pretplaćujem se ni na narcisizam savremenog društva. Filozofski pozicioniran između svojih heroja Jacquesa Lacana i Gillesa Deleuzea, vjerujem da je pronalazak nove zajedničke metafizičke arene ono što je danas najvažnije. Takva metafizika bi počela sa slobodnim tijelima i umovima kao početnom tačkom. Ovo vjerovanje na primjer objašnjava moje učešće u The Syntheist Movement koje je ujedno i tema za moju četvrtu knjigu na kojoj trenutno radim sa Janom Söderqvistom.
Lgbt-prava.ba: Kako razmišljate o seksualnosti? U čemu je njen potencijal? Može li ona da bude mjesto otpora za osobe koje su beznadežno uronjene u zadane društvene strukture?
Senzualnost je čak važnija od seksualnosti, ali seksualnost mora biti oslobođena jer je to društveno područje koje je najviše kontrolisano i u koje najviše zadiru (centri) moći savremenog društva, poput vlada, korporacija, tradicionalne religije, itd. Stoga seksualno oslobođenje nije važno samo za seksualne slobode svih, već i za slobode uopće. Ukoliko nam nije dozvoljeno da spavamo sa osobama koje volimo, onda niko u društvu nije slobodan.
Lgbt-prava.ba: Opišite nam svoj život u okviru Army of lovers? Šta vas je inspirisalo da pišete pjesme i osmišljavate legendarno blasfemične i vedro lucidno ironične spotove poput Obsession, Judgment day, Crucified i drugih?
Army Of Lovers je stvorena čisto radi zabave. Bili smo djeca u klubovima u kasnim 1980-im koji su željeli da se zabavljaju koliko god je to bilo moguće. Ipak, nakon što je bend postao iznimno uspješan politička važnost projekta je brzo rasla i danas, u 2013 godini, rekao bih da je glavni razlog ponovnog okupljanja benda akutna politička nužnost. Masovna diskriminacija LGBT osoba u Istočnoj Europi je posebno učinila okupljanje Army of Lovers neophodnim.
Lgbt-prava.ba: I za kraj, recite nam šta biste poručili LGBT osobama i aktivistima_cama koje žive i zemljama u kojima je homoseksualnost, kao i svako drugo odstupanje od heteronormativnosti, zakonom kažnjena (zatvorom, pa i smrću). A ako pisani zakoni ne kažnjavaju homoseksualnost i drugačije rodne identitete, kažnjavaju ih nepisani zakoni neke kulture, poput balkanske. Kako djelovati u takvim okolnostima?
Borite se za pravo da volite koga god volite! I ujedinite se sa svim drugim snagama koje se bore za istu stvar. Borba za pravo da volite je najvažniji politički projekt u svijetu današnjice. Stoga se pridružite što više festivala i parada ponosa možete, i provjerite na primjer Rainbow Riots na facebooku, globalnu inicijativu za progresivnu borbu za LGBT prava.
