Piše: Bojana Vasić
Foto: www.transyouthequality.org/school
Ljudska prava trans* osoba i dalje trpe kršenja u raznim sferama života, pa tako i u obrazovanju. S obzirom da je škola odgojno-obrazovna institucija, za svakog_u učenika_cu je važno da profesori_ce kreiraju sigurno okruženje u kojem će oni_e rasti i razvijati se. Samim time, iako profesori_ce možda nisu svjesni_e prisustva trans* osoba u školi, oni_e trebaju raditi na razvijanju ugodnog okruženja unutar škole, koje će omogućiti trans* osobama da se osjećaju prihvaćeno i da istražuju svoju rodnost.
Međutim, u Bosni i Hercegovini ne postoji formalna obuka za učitelje_ce, nastavnike_ce i profesore_ce o radu sa LGBT učenicima_ama, ali potreba svakako postoji. Sandra Muratović, magistrica psiholoških nauka i profesorica psihologije u Drugoj gimnaziji u Sarajevu, smatra da je potrebno uraditi neku vrstu edukacije iz ove oblasti jer su prisutne brojne predrasude i opće neznanje o ovom pitanju.
“Koliko sam ja upoznata, ne postoji nikakva posebna obuka za učitelje, nastavnike i/ili profesore o potrebama LGBT učenika. Ako se neko sam bavio ovim pitanjem ili eventualno u sklopu fakulteta, onda ima potrebna znanja i iskustvo za rad. Ali prema mojim saznanjima, nema nikakve formalne edukacije ili seminara o ovome. Potreba svakako postoji jer se dosta nastavnika, iako uz položeni stručni ispit, susreće sa osjetljivom tematikom LGBT populacije. Kako je kod nas razgovor o tome još uvijek popriličan tabu, te kako su prisutne brojne predrasude i opće neznanje, mislim da je neophodno uraditi neku vrstu edukacije iz ove oblasti. Ima dosta prosvjetnih radnika koji smatraju da je neheteroseksualna orijentacija poremećaj i nisu spremni mijenjati svoj stav čak i pod uticajem naučnih činjenica, baš kao što je slučaj sa bilo kojom drugom strukom. Pa, imate psihologa koji još uvijek smatraju da je homoseksualna orijentacija bolest. Kada bi se posebno osmislio program inicijalnog informisanja i pažljive edukacije o LGBT osobama, mislim da bi se postiglo mnogo u školama“, objašnjava ona.
U školama se često susrećemo sa rodnom podjelom, od rasporeda sjedenja dječak – djevojčica, preko podjela u grupe za rad, do striktno definisanih toaleta kao muških i ženskih, što može biti stresno za trans* učenike_ce. Zbog toga, ali i zbog prisutnosti predrasuda transfobije kod učenika_ca, odnos nastavnog osoblja je od izuzetnog značaja. Potrebno je kreirati sigurno okruženje za sve učenike_ce, kao i obrazovati ih o trans* osobama, ali i o štetnosti transfobije.
Sandra Muratović objašnjava veliki utjecaj nastavnog osoblja na učenike_ce: “Nastavno osoblje velikim dijelom kreira klimu u razredu po pitanju puno toga, pa i po pitanju stigmatizacije trans* učenika. Ako ja tokom časa makar neverbalno izrazim neku neugodnu emociju prema trans* osobama, to cijeli razred vidi. Oni što već imaju predrasude ojačaju ih odmah, oni koji su možda bili neutralni više inkliniraju stavu kojeg sam pokazala kroz ponašanje, a oni koji su trans* se još više povuku u sebe.”
Škola treba da bude sigurna zona za sve učenike_ce, a njena politika mora biti usmjerena protiv svake dikriminacije. Međutim, koliko god je važna generalna antidiskriminacijska politika škole, toliko je i odnos nastavnika_ce prema učenicima_ama. Nastavnici_ce mogu uz minimalan trud pomoći trans* osobama, kao što je, npr. spominjanje poznatih trans* osoba. Naravno, prije svega, potrebno je da se nastavnici_e ponašaju profesionalno i da ne dozvoljavaju da ih lične predrasude i stavovi ograničavaju u radu sa djecom.
Sandra Muratović misli da je u stvaranju tolerantne i inkluzivne sredine u školama akcenat na individualnom ponašanju profesora_ica: “Mislim da škola kao institucija nema toliki značaj u ovom pitanju koliko ponašanje svakog nastavnika posebno. Uvijek se može iskazati javni stav koji ne mora biti u skladu sa stavovima većine. Želim reći da, ako ste manjina, ne mora značiti da niste upravu. Svako bi trebao, u sklopu svoga predmeta, pokušati razbijati granice među ljudima, pa i po pitanju seksualne orijentacije ili trans* učenika, to nam je osnovni cilj. Lične stavove ipak trebamo ostaviti kod kuće, jer se u školi djeca uče naučnim spoznajama a ne ličnim vjerovanjima.”
