U LGBT svijetu leži čarobna rečenica koja mijenja razgovore, odnose i kvalitetu druženja sa osobama iz okoline. Ta rečenica je tako lijepo složena, uredna, skladna i po nekom zakonu bontona isklesana da prereže nevidljive vene, da sruši zidove, intimu, integritet, privatnost i osobu koju pitaju – Smijem li te nešto pitati? Na Balkanu, gdje se ne postavlja pitanje smijem li te pitati nego se o svemu priča o hemeroidima, sekretu iz menstruacije, sporoj spermi, pokvarenim zubima, u detalje o kamenjima u žuči, ma sve se pretrese tako da rijetko, rijetko šta je zapravo i tabu tema. U zapadnom svijetu se ne ulazi u tuđu gušteraču, žuč, zube, menstruaciju, iscjedak, gnoj, sekret i sve ostale bizarnosti koje se uz kafu kod nas lagano dočaravaju i opisuju.
I tad te pitaju – Smijem li te pitati? – Jebo te život a šta to dosad nisi?! Kad tamo ono što sve zanima – Jesi li peder?
Sad idem u duboku analizu pitanja za dozvolu pitanja.
Smijem li?
Ta rečenica je zlokobna, sluti na nešto. Sigurno ne pitamo – smijemo li pitati kakva ti je probava; jesi li povratila kad si stigla kući; koliko krvi ide tebi kad imaš one dane; jesu li to tvoji zubi; gdje si nabavila grudnjak; s kim si to pričao na telefon; ko ti je ona, ko ti je ova; šta će ti to; otkud tebe; kad ćeš se ženiti, udavati, roditi i umrijeti… Nema tu nikakvog ‘smijem li’!
Te:
To ‘te’ tebe izdvaja od društva, ako je pitanje postavljeno u okruženju sa više ljudi, a i ako ste sami, odvojeni, opet se to ‘te’ odnosi samo na tebe. To pitanje ima rezervaciju i nije općenito – te, tebe, tvoje. Za tebe je to pitanje ne za mene, ne za druge, ne za bilo koga već samo i isključivo za tebe.
Nešto:
Šta je nešto? Šta je toliko sveto na Balkanu pa da mora biti nešto? Jasna su mi intimna šaputanja kad se nakon par pića opustimo pa izađe pitanje koje nikad ne bi postavili nikome, ali tad pitamo i sebe i druge. Ali usred trijeznog razgovora, usred bijelog dana ili crne noći da padne to ‘nešto’? Šta bi moglo biti toliko ružno da ga moramo naglasiti s tim da je to nešto? Nešto je, daleko, ono tamo iza brda, nešto nema početak i kraj i ima predznak crnila u sebi, jada i nesreće – Nešto. Jer kad kažemo ‘nešto’ mi otvaramo prostor u tom ‘nešto’ za svašta!
Pitati:
Zašto ikoga pitati? Jednostavnije je upakovati pitanje u razgovor. A ne, ne. Ovo pitanje je kompleksno, značajno i definira te. Pitati za nešto ovakvo nije isto kao pitati – da li prdiš; jel imaš menstruaciju redovno? Ma neeeee!!! Ovo pitanje je ekskluzivno, mudro i prepuno otkrića za osobu koja već unaprijed zna šta si, ali ne može da odoli porivu da vidi tvoju reakciju kad te pita konačno – nešto.
LGBT pitanje je:
Smijem li te nešto pitati?
Smiješ me pitati – rekla sam. A pomislila – Zar je tako loše pa pitaš smiješ li, i još to zoveš ‘nešto’?
Ali za kraj, veće je pitanje – smijem li ja tebi odgovoriti?
Piše Hainsia Olindi
