Iako feministička, ženska borba treba biti slavljena i cijenjena svaki dan, ipak mjesec mart nosi neku svoju posebnu simboliku i težinu. Prošle godine sam pisala konkretno o Osmom martu kao danu svih žena, govoreći o značaju datuma i za žene koje ne uklapaju u nama dobro poznato heteronormativne okvire. Ove godine stavljam u fokus feministički i LGBTI pokret, odnosno gotovo prirodno sestrinstvo ovih pokreta i zajedničkim tačkama.
Piše: Amila Husić
Prva zajednička stavka feminističkog i LGBTI pokreta jeste rod i rodni identiteti. Kada govorimo o rodnom identitetu, prva pomisao jeste na LGBTI osobe i zajednicu, zanemarujući činjenicu da svi mi imamo rodni identitet i seksualnost, bez obzira da li smo dio zajednice ili ne. Tome u prilog ide činjenica da su feministkinje prve govorile o rodu, rodnom identitetu i nametnutim rodnim ulogama kao društvenim konstruktima. Kao takvi, skloni su promjenama kroz histroiju, ali i umanjivanju/povećavanju prava ili vrijednosti, bazirajući se isključivo na percipiranom rodu i sposobnostima tumačenim prema u trenutku važećim društvenim normama. Takve norme su uvijek ograničavajuće jer svaka osoba je individua sa svojim posebnim vjerovanjima, osjećanjima, (ne)sposobnostima i preferencijama koje se ne moraju poklapati sa onim što patrijarhalno društvo nameće kao prikladno i prihvatljivo za taj rod – bez obzira da li je riječ o muškom ili ženskom. LGBTI pokret, svojim razvojem, ide korak dalje, aktualizirajući i ostale rodne identitete koje se ne uklapaju u binarni.
Druga poveznica je borba za formalnopravnu jednakost i ravnopravnost. Drugim riječima, pored borbe za promjenu društvenih normi, zagovaraju usklađivanju pravnih normi kao institucionalizacije ravnopravnosti. Za feminizam je to ravnopravnost rodova, jednakost bez obzira na rod koji treba biti prisutan ne samo u društvenom životu, već treba uživati i državnu zaštitu. S druge strane, LGBTI pokret teži ka ravnopravnosti u pravima i obavezama za istospolna partnerstva i zaštitu istih, kao i garanciju zaštite LGBTI osoba od nasilja i diskriminacije.
Treće jeste početni nedostatak intersekcionalnosti u svojoj borbi međusobna isključivost. Na samom početku, feminizam se bavio isključivo političkim pravima povlaštene klase žena, koje su iole imali slobodu i mogućnost da zagovaraju neku promjenu. Čak i danas imamo radikalne feministkinje, često zvane TERF, koje negiraju rodni identitet transsžena. Paralelno, LGBTI pokret koji je prvenstveno nastao kao borba gej muškaraca, isprva odbijajući feminističku podršku ali i uključivanje lezbejki u svoj pokret. Borba za LGBTI prava se još uvijek razvija i postaje sve inkluzivnija, no još uvijek postoji dvostruka diskriminacija biseksualnih osoba, transrodnih osoba i drugih, manje zastupljenih rodnih i seksualnih identiteta.
Budućnost i napredak oba pokreta leži u međusobnoj podršci i solidarnosti. Kako kaže američka femnistikinja, pravnica i profesorica Ann C. Scales: Solidarnost je jedina održiva opcija za progresivne ljude. Solidarnost zahtijeva stalno preispitivanje pitanja i stalno podmlađivanje obaveza i koalicija.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
