PIŠE: Vedrana S. Skopljak
Kako godine prolaze tako ukus postane istančaniji. Doduše, ako tražite partnera/icu, a s životnim iskustvom tačno znate kakvu osobu želite pored sebe, rijetko ko će reći da imate istančan ukus, uglavnom će vas okarakterisati kao muhanatu i tešku osobu. Ne bih da diskriminišem, ali… to ćete čuti od skoro svih osoba bez obzira na identitete (svih političkih, (ne)vjerskih, seksualnih, rodnih identiteta), samo ako im se ukaže prilika. Možda je to do vode koju pijemo na ovim prostorima.
Ali da se vratim na istančan ukus na koji sam mislila.
Nekada sam mogla cijelu noć u radnom dijelu sedmice provesti na partyju, piti razrijeđena pića, miksati alkoholna pića, ostati na nogama do 05:00 ujutru, ne znam kako odspavati, ustati rano ujutro i nastaviti sa svojim obavezama tog dana (na fakultet ili posao), a onda opet navečer isto ponoviti.
Danas, kad sam poprilično odmakla u tridesetim, moja lista zahtjeva da bih negdje izašla se mnogo proširila. Važno mi je da imam mogućnost da sjedim, možda i da pojedem, obuća da mi je udobna, muzika uz koju mogu zaplesati ili zapjevati, pića biram kao da mi od toga zavisi u kojem će smjeru ići ta noć izlaska, a u stvari radi se o tome kako ću pregurati dan poslije. Ne pijem pića iz plastičnih flaša ili tetrapaka, želim da uživam u okusu, ako ću da jedem, sve rjeđe svraćam u fast food-ove, prije bih pojela neku kvalitetnu mezu ili večeru. Iz iskustva sam naučila da se ne trebaju miješati alkoholna pića, a ako sam već toliko odvažna da miješam, uvijek konzumiranje pića počinjem s manjim procentom alkohola i krećem se ka većem. Čak imam i tablete protiv mamurluka koje obavezno popijem prije nego što legnem. I skoro nikad ne izlazim dvije noći zaredom.
Ako živite u Sarajevu i kad navršite tridesetu, bez obzira na seksualni ili rodni identitet, vaše opcije za kvalitetan izlazak se smanjuju. S tim da su šanse obrnuto proporcionalne ako ste LGBT+ osoba u tridesetim, pri tome s istančanim okusom, s motivacijom za društveni život.
Pored ličnih zahtjeva koje dolaze s godinama, za LGBT+ osobe dolazi i onaj glavni koji je u suštini esencijalno i egzistencijalno pravo, a to je pravo na slobodu i mogućnost da budem sigurna dok sam slobodna. Ovo pravo za LGBT+ osobe je ključno bez obzira na godine i status.
A mi ga u Sarajevu, u 2024. godini nemamo.
Je li gore imati pa nemati ili samo nemati?
Ja sam bila sretna, pa sam u vrijeme svoje najveće snage i u vrijeme pronalaska sebe imala mogućnost da imam sigurno mjesto u kojem sam mogla da se ponašam slobodno, da flertujem, plešem, oblačim se kako želim i da se osjetim kao prihvaćena članica zajednice. To je prednost LGBT+ objekata. Mi smo glavni/e, prijatelji/ce i podržavatelji/ice LGBT+ osoba su mogle da dođu, ali mi nismo bili gosti/gošće u nečijem svijetu. Mi smo bili taj svijet. Imali smo i rekreativne sportske aktivnosti, organizovali/e smo okupljanja, učili/e plesati, imali/e timove u odbojci, košarci, fudbalu, imali/e noći kuglanja, dane plivanja, vikende planinarenja i onda odjednom sve to nismo imali/e. Je li to zbog donatorskih politika ili što su se oni/e koji su to organizovali/e umorili ili otišli iz BiH ili nas je COVID pokosio, ne znam.
Danas, kada nemamo LGBT+ klubove, odnosno bilo kakvo LGBTI+ sigurno mjesto (a da nije NVO), imamo par lokala koji kažu da su LGBT friendly. Mogu lokali biti friendly koliko hoće, ali jesu li osobe koje tamo dolaze friendly? Da moje subjektivno životno iskustvo bude potkrijepljeno određenim činjenicama uradila sam desk analizu ili na našem: „pročeprkala sam po internetu“, i kada pokušate istražiti #DruštveniŽivotLGBTosoba na internetu dobijete niz rezultata o neravnopravnom socio-ekonomskom tretmanu, pravima LGBT+ osoba, uzrocima i posljedicama nasilja nad LGBT+ osobama, između ostalog. GPTChat mi daje malo širi uvid o izazovima LGBT+ osoba s kojima suočava cijela regija, a na moje insistiranje dobila sam imena LGBT+ friendly lokala od kojih su dva zatvorena, jedan šoping centar i dva još uvijek rade.
Ne znam kako se snalaze nove generacije, jer nemam uvida u njihov društveni život. Sigurna sam da se snalaze i da pronalaze svoje metode uz određene rizike i barijere, jer sve je bolje nego usamljenost u svoja četiri zida. Ali da li to znači da je danas gore nego što je bilo prije ili da nas jednostavno nije briga. Jesmo li izgubili povezanost i zajedništvo, da smo se uljuljkali u svoje mikro kozmose i idemo kako voda teče? Jesmo li to razjedinjeni/e? Odbijam da vjerujem u to, jer znam kako to ide kad je zajednica razjedinjena – pa imamo cijelu BiH kao primjer.
Poznato mi je da postoje online zajednice, ali to su prostori koji su uglavnom namijenjeni za sparivanje, ne baš za sklapanje prijateljstava. Ti online prostori nisu baš namijenjeni za parove, osim ako ne tražite neke romantične i seksualne proširene mogućnosti. U suprotnom, bit ćete pogrešno shvaćeni.
Nisi zaista sam/a – uvijek postoje istomišljenici
LGBT+ parovi poslije tridesete su ostali/e zapostavljeni i radujemo se svakom kulturnom događaju i manifestaciji koji promovišu LGBT+ prava, poput festivala i povorki.
Na kraju se svodi na to da se možemo žaliti na trenutnu situaciju ili da se angažujemo da promijenimo trenutno stanje.
Nekoliko parova u Sarajevu, koji se nisu prije toga znali/e ili su se površno znali/e imali/e su jednu zajedničku želju. Želimo razgovarati o našim izazovima, kako riješiti egzistencijalna pitanja od toga kako kupiti zajednički stan, kako imati osiguranje zajedničko, kako imati djecu, kako ostvariti prava od zdravstvenog do bračnog, kako se autujemo i kome se autujemo, kako se snalazimo s porodicama u kojima smo odrasli, gdje ljetovati, gdje zimovati, kako rješavamo svađe, kako pokazujemo poštovanje, – želimo se družiti! Želimo govoriti „mi“ kao par, šta mi volimo ili ne volimo (iako nemamo zajedničke profile), a da nemamo osudu s druge strane.
Sarajevski otvoreni centar je prepoznao tu našu želju i realizovao je u stvarnost. Kad ste LGBT+ osoba nemate privilegiju da vaše druženje iz mladosti bude slijed nastavka druženja samo u „proširenom“ izdanju, nego tražite parove s kojima se možete družiti, kao lov na blago. Tako da sa spajanjem LGBT+ parova je bio pun pogodak. I nadam se da je ovo samo početak, krug se može proširiti, pišite SOC-u ili Mateju iz SOC-a. Ovaj tekst je ujedno i zahvala na tako predivnoj inicijativi.
A ujedno je i poruka: PREPOZNAJ – POKRENI – ZAHTIJEVAJ!
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
