Izvor i foto: Crol.hr
Kad malo dijete počinje izražavati želju da se odijeva kao suprotni spol, roditelji to nikako ne smiju zabranjivati ni činiti da se dijete zbog toga osjeća loše. Ne smiju ga ni ignorirati, ali ga trebaju držati “u realitetu”. Tako savjetuje dr. Nataša Jokić-Begić, klinička psihologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Ona je za Jutarnji list govorila o transrodnosti u djece, temi koja je još uvijek društveni tabu. Prokomentirala je i siječanjsku naslovnicu National Geographica, s devetogodišnjom Avery Jackson, transrodnom djevojčicom iz Kansas Cityja, koja je izazvala niz reakcija diljem svijeta:
“Ova je naslovnica u svakom slučaju iznimno važna. Važna je za sve transrodne osobe, a osobito zato što otvara osjetljivu problematiku transrodnosti u dječjoj dobi i sve kontroverze koje ona nosi”, kazala je.
Roditeljska borba koja je trajala godinama
U Hrvatskoj se o transrodnosti kod djece već dulje dosta govori, o toj temi organizirani su stručni skupovi, sazivane sjednice saborskih odbora, a sve zahvaljujući obitelji jednog transrodnog djeteta iz unutrašnjosti Hrvatske, koja je odlučila okrenuti nebo i zemlju ne bi li pomogla svojem djetetu, piše Jutarnji.
Njihov, danas 21-godišnji sin rođen je kao djevojčica, a od najranijeg djetinjstva govorila je roditeljima da je dječak te se veoma rano tako počela odijevati i ponašati. Otrpjela je sve brutalne napade vršnjaka i okoline te su roditelji shvatili da nije riječ ni o kakvoj fazi, da moraju pomoći svojem djetetu. Promijenili su joj ime u rodno neutralno, odveli je nizu stručnjaka, dobili potvrdu da je dijete “zarobljeno u pogrešnom tijelu” i podvrgnuli je hormonalnoj terapiji
U isto vrijeme krenuli su u pravnu bitku jer su željeli da u djetetovim dokumentima bude naveden njegov stvaran rod, angažirali su odvjetnike, dizali tužbe. Objašnjavali su koliko te mlade osobe pate jer ne mogu službeno biti ono što jesu, s kakvim se depresijama bore.
Roditelji su željeli da do 16. godine, kad im dijete mora izvaditi osobnu iskaznicu, na njoj ne piše spol: žensko. Imali su podršku pravobraniteljstava, osobito onog za djecu, niza udruga, saborskih zastupnika i, prije svega, struke. Uspjeli su uvjeriti tadašnjeg ministra zdravstva Darka Milinovića da promijeni zakonodavstvo i donese pravilnik po kojem osoba koja živi u drugom rodu i ima potvrde stručnjaka može administrativno promijeniti spol i bez operacije ako to potvrdi Nacionalno zdravstveno vijeće.
Znakovi da je dijete doista transrodno
Međutim, vodio ga je akademik Željko Reiner i to vijeće nikad nikome nije dopustilo ovakvu promjenu. Roditelji nisu stali, predali su tužbu Ustavnom sudu. Na proljeće 2014. godine Ustavni je sud odlučio u njihovu korist: tada već punoljetan, taj je mladić bio prva osoba koja je, bez kirurškog zahvata, u dokumentima promijenila spol.
Stručnjaci kažu kako je upravo to put koji bi trebali odabrati roditelji transrodne djece, s mnogo pažnje i mjere, bez zabrana, ali i bez bezuvjetnog podržavanja. Dr. Jokić-Begić kaže kako relativno velik udio djece, njih nekoliko postotaka, u ranom djetinjstvu izražava ponašanje karakteristično za suprotni spol, no većina njih na neki način “preraste” transrodnost do polaska u školu. Kada dođu do puberteta, udio transrodne djece izražava se u promilima.
Kad malo dijete počinje izražavati želju da se odijeva kao suprotni spol, savjetuje dr. Jokić-Begić, roditelji to nikako ne smiju zabranjivati ni činiti da se dijete zbog toga osjeća loše. Ne smiju ga ni ignorirati, ali ga trebaju držati ‘u realitetu’, što znači da mu vrlo iskreno trebaju objasniti što će mu se događati:
“Ako izađeš odjeven kao djevojčica, vršnjaci će ti se smijati, vjerojatno će ti se rugati, susjedi će te gledati čudno. Neće te zvati ženskim imenom. Okolina se neće ponašati kako ti očekuješ samo zato što ti to želiš”, kaže i objašnjava da, ako unatoč svemu, želja djeteta ne prođe do puberteta, odnosno do 9. ili 10. godine, već postaje sve izraženija, uz sve jači osjećaj nesreće i depresije zbog biološkog spola i sve snažniju zabrinutost zbog promjena koje pubertet nosi (grudi ili mutacija, primjerice), to su jasni prediktori da je dijete doista transrodno.
Operaciju promjene spola HZZO tretira kao “estetsku”
Tad roditelji trebaju potražiti pomoć stručnjaka, odnosno odvesti ga multidisciplinarnom timu stručnjaka – endokrinologu, psihologu, psihijatru – koji je u Hrvatskoj ekipiran.
Pokaže li i obrada stručnjaka da je riječ o transrodnom djetetu, ono počinje primati terapiju kojom se zaustavlja početak puberteta.
“Takvu terapiju prima dvije godine, tijekom kojih se radi temeljita priprema djeteta, roditelja, šire obitelji i okoline. Ako je želja i dalje jaka, dijete počinje primati hormone drugog spola kako bi počeo pubertet roda u kojem živi”, pojasnila je dr. Jokić-Begić.
Kaže da takvu tranziciju u Hrvatskoj prolazi desetak djece, a sve korake definira poseban protokol. Ističe kako su dosadašnja iskustva dobra te da i tranzicije prolaze jako dobro zbog temeljite pripreme okoline na kojoj se insistira.
Pojašnjava i kako nakon punoljetnosti osobe mogu i na kiruršku promjenu spola, koja se izvodi mnogo lakše ako nikad nisu prošli prirodni pubertet, no kirurška operacija u Hrvatskoj se još ne izvodi.
