PIŠE: Jovana Ivetić
LGBT+ zajednica na Balkanu se suočava s brojnim pravnim, društvenim i kulturnim poteškoćama koje ometaju njihovo puno učešće u društvu i ograničavaju njihova prava i slobodu. Međutim, svjedočimo značajnim uspjesima u aktivizmu koji stvaraju pozitivne promjene i promoviraju jednakost. I dok aktivizam nema globalni pristup koji odgovara svim temama i pojedincima, bitno je prepoznati uspješno djelovanje.
Aktivizam za prava LGBT+ zajednice obuhvata različite napore, pokrete i kampanje, pri čemu možemo govoriti o dva različita pristupa – makro i mikro aktivizmu. Makro aktivizam, također poznat kao aktivizam velikih razmjera, predstavlja, na primjer, učešće u protestima i zalaganje za promjene vlasti i zakona; dok se mikro aktivizam fokusira na manje, više lične interakcije koje promoviraju društvene promjene.
Djelovanje makro aktivizma
Kada se govori o makro aktivizmu unutar LGBT+ zajednice uglavnom se prvo pomisli na povorku ponosa. Iako je održavanje ove manifestacije ustavom zagarantovano u gotovo svim zemljama regiona, i to pravom na javno okupljanje, ono često nailazi na prepreke.
Na Balkanu, prve Povorke ponosa su održane u Beogradu i Ljubljani, i to 2001. godine, a naredne godine i u Zagrebu. U Podgorici se, na primjer, održala tek dvanaest godina kasnije, a u Sarajevu smo na to čekali_e čak do 2019. godine. Veći ili manji fizički i verbalni napadi su kroz historiju zabilježeni u gotovo svim zemljama, dok se posljednjih godina bilježi veći uspjeh, kako po posjećenosti, tako i po odsustvu nasilja. Jedan od svjetlijih primjera je i Crna Gora, gdje se posljednjih godina povorka ponosa održava uz minimalno prisustvo policije jer nema opasnosti od većih incidenata.
Povodom toga smo pitali Sofiju Kirsanov, članicu Organizacionog odbora Montenegro Pride, kako ona mjeri uspješnost Pridea u svojoj zemlji?
,,Montenegro Prajd je događaj koji iz godine u godinu raste i biva sve uspješniji. Prije deset godina, na prvom Prajdu u Budvi učesnici/ce su bili kamenovani uz prijetnje smrću, dok je prošlogodišnji bio najbrojniji i najveseliji, uprkos kiši i nepovoljnoj društveno-političkoj situaciji, a prošao je bez incidenata, uz veoma malu prisutnost policijskih službenika, u skladu s bezbjednosnom procjenom.
Važno je, ipak, suprotsaviti se utisku da sve teče glatko – Srpska pravoslavna crkva i dalje protestuju protiv održavanja prajda, a visoki državni i lokalni zvaničnici se pojavljuju u sve manjem broju otkada je u Crnoj Gori desnica preuzela upravljačka mjesta. Zanimljivo je da se profil ljudi koji dolaze na prajd značajno diversifikovao destabilisanjem političke situacije: prajd je shvaćen kao simbol otpora fašizmu, retradicionalizaciji i antidemokratskim praksama, simbol slobode i jednakosti, pa su brojni/e građani/ke stali u odbranu tih ideala kroz svoju prvu prajdovsku šetnju. Faktor koji uspijeva da prajd održi respektabilnim i veselim, uspješnim i značajnim događajem su ljudi – aktivisti i aktivistkinje koji/e ulažu ogromne napore, energiju i rad u ovaj događaj. Raduje činjenica da su to mahom isti oni ljudi koji su organizovali i prvi Prajd. To je dokaz da oni ne odustaju u borbi za svoja prava i da im je iskreno stalo do prajda i LGBTQ+ zajednice u Crnoj Gori. Naravno, svake godine se taj tim značajno širi, ali temelj su, uz Organizacioni odbor, zaista organizacije Queer Montenegro, Asocijacija Spektra, Juventas, ali i STANA, Centar za ženska prava i Centar za građansko obrazovanje. U njihovom radu prepoznajem holistički pristup koji uključuje rad sa zajednicom, uspostavljanje i njegovanje saradnje s institucijama, obezbjeđivanje donacija međunarodnih partnera, akcije zagovaranja i aktivistički rad, ali i, ne manje važan, naprotiv, policy, istraživački i naučni pristup LGBTQ+ i rodnim pitanjima. Revnosno, odlučno i neumorno, iskreno, srčano i borbeno predstavljaju LGBTQ+ zajednicu u Crnoj Gori i mislim da ovoj nevjerovatnoj mreži podrške čitava LGBTQ+ zajednica duguje mnogo”, ističe Kirsanov.
Djelovanje mikro aktivizma
Mikro aktivizam ima za cilj podsticanje empatije i razumijevanja kroz, na primjer, razgovore o društvenim pitanjima s porodicom i prijateljima ili korišćenja društvenih medija za dijeljenje informacija i priča koje ohrabruju jednakost. To znači da svako autovanje ili razgovor o ovim temama unutar nečijeg užeg društvenog kruga značajno doprinosi široj borbi. Aktivisti iz Slovenije dobar su primjer rada na podizanju tolerancije i empatije, pa su tako istraživanja javnog mnijenja iz 2022. godine pokazala da oko 70 % stanovništva Slovenije podržava punu ravnopravnost u braku.
Da bismo bliže razumjeli koncept mikro aktivizma, obratili smo se Romanu Kuhar, profesoru sociologije i autoru brojnih studija, istraživanja i izvještaja na temu položaja LGBT+ zajednice u Sloveniji i Istočnoj Europi.
,,Lične priče igraju ključnu ulogu u političkim borbama, često služeći kao najefikasnije sredstvo da se pokaže da se borba ne vodi za posebne privilegije već za osnovno pravo na „dobar život“ – život jednakosti koji svi zaslužuju. Tokom intenzivne reakcije antirodnih pokreta u Sloveniji, svjedočili smo neviđenom broju pojedinaca, koji ranije nisu bili povezani s aktivističkim grupama, koji su se javili u medijima da podjele svoja iskustva. U početku je bilo izazovno pronaći roditelje koji su spremni javno govoriti o svojoj gej ili transrodnoj deci. Međutim, činilo se da je ekstremna i alarmantna retorika koju koriste antirodne frakcije katalizovala promjenu u javnom diskursu.
Zaista, tokom drugog referenduma ovi lični računi su se snažno pojavili, što je otežavalo protivnicima da se suprostave takvim autentičnim i iskrenim narativima. Ipak – nismo dobili taj referendum. Bio je to pravni poraz. Ali društveno, pretpostavljam, ovo je bila pobjeda LGBT+ zajednice. Teško je privući toliku medijsku pažnju kao tada i dugoročno je pomoglo u promjeni umova i srca ljudi. Danas više od 70% građana Slovenije podržava ravnopravnost u braku. Međutim, postoji delikatan balans koji treba održavati u dijeljenju ovih priča. Rizik leži u pretvaranju ovih ličnih priča u spektakle, gdje bi se pojedinci mogli osjećati kao da su izloženi u zoološkom vrtu, a ne da ih čuju i razumiju. Mediji, u potrazi za senzacionalizmom, ponekad mogu da egzotiziraju ove narative za klikove i prodaju, što zahtijeva oprez i razlučivost od onih koji dele svoje priče. Bez obzira na to, pridajem značajnu vrijednost onome što nazivamo „mikro aktivizmom“. Ovaj osnovni pristup je ključan u transformaciji društva iz temelja. Ovi pojedinačni činovi hrabrosti i otvorenosti zajedno podstiču širu promjenu, dovodeći u pitanje društvene norme i utirući put za inkluzivniji i pravedniji svijet”, Kuhar navodi.
Je li važniji makro ili mikro aktivizam?
I makro i mikro aktivizam imaju svoje uloge u stvaranju pravednijeg društva. Dok prvi cilja sistemske promjene velikih razmjera, drugi pomaže u promjeni stavova i ponašanja na individualnom nivou. Progresivne pravne reforme, poput uključivanja rodnog identiteta i seksualne orijentacije kao zaštićenih osnova u antidiskriminaciono zakonodavstvo Bosne i Hercegovine 2015. godine, rezultat je makro aktivizma koji su sproveli aktivisti Sarajevskog otvorenog centra. Ali su isto tako, na primjer, oni koji su učestvovali u kampanji za Coming out day, a koju je Sarajevski otvoreni centar sproveo, iznoseći svoje lične priče dali doprinos humanizovanju zajednice mikro aktivizmom.
Dakle, samo kombinovanje ova dva pristupa može dovesti do snažnog i efikasnog pokreta za društvene promjene.
Strateško planiranje
Na kraju, bitno je i naglasiti da dok su odlučnost i srčanost aktivista neosporno moćni, efikasnost njihovih napora može se značajno odlučiti kvalitetom strateškog planiranja, pri čemu postoji nekoliko ključnih tačaka:
- Definisanje jasnih ciljeva i zadataka, što pomaže aktivistima da osiguraju da su njihove akcije svrsishodne i usmjerene ka ostvarivanju opipljivog učinka, pri čemu se nekada treba i voditi sloganom iz francuskih protesta iz 1968. godine “Soyez réalistes — demandez l’impossible” (“Budite realni – zahtijevajte nemoguće”). Na ovu temu nam je prof. Roman Kuhar dao odličan savjet ,,Uvijek tražite više nego što zvuči izvodljivo u određenom trenutku. Kad god smo pravili kompromis s političkim akterima, odstupajući od naših zahtjeva, od toga nikada ništa nismo dobili. Kada smo tražili sve, na kraju su ipak pravljeni kompromisi, ali smo barem nešto izvukli.”
- Izgradnja koalicija, odnosno identificiranje potencijalnih partnera i saveznika koji dijele zajedničke ciljeve, kako bi potom udružili svoje resurse i mreže.
- Dokumentovanje napretka i slavljenje pobjeda bez obzira koliko male bile jer se na taj način demonstrira vrijednost aktivizma zainteresovanim stranama i pristalicama, i održava motivacija.
- Prilagođavanje promjenama što podrazumijeva i učenje iz neuspjeha.
Uspjesi LGBT+ aktivizma na području kakav je Balkan služe kao podsjetnik na otpornost i odlučnost zajednice i njenih saveznika. Iako ima još mnogo posla da bi se postigla puna jednakost i prihvatanje, ovi primjeri pokazuju da je napredak moguć, koliko god spor bio.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
