RAZGOVARALA: Vanja Šunjić
„Svemirko“ je pseudonim Marka Vukovića, muzičara i producenta porijeklom iz Đakova sa zagrebačkom adresom. U prošlosti je objavljivao pod raznim pseudonimima, od kojih su vjerovatno najpoznatiji „Kimekai“ i „Nikonar“, ali projekt „Svemirko“ je nešto sasvim novo i drugačije. Vuković je odlučio da napravi određenu količinu fantastičnih pjesama, od kojih je većina završila u debitantskom albumu “Vanilija”, a onda su uslijedili albumu „Tunguzija“ i „Skalamerija“ koji su zaokružili ovu trilogiju, u izdanju labela „više, manje zauvijek“, pokrenuvši autentičan muzički val koji podsjeća na novi talas poslije novog talasa.
Iako ga dugo nije bilo u Sarajevu, Svemirko će nastupiti na ovogodišnjem, 4. izdanju festivala Kvirhana u subotu, 8. juna, a uoči samog nastupa uspjeli smo da mu postavimo nekoliko pitanja.
Imam sam malu kreativnu blokadu budući da razgovaram s frontmenom svog najdražeg benda, a s druge strane vas nisam pustila bar pola godine kako bih ostala objektivna, pa ne znam odakle da počnem. Mislim da je najbolje da krenemo od onih velikih pitanja, koja su suštinski isprazna, poput onoga šta je Tebi muzika? Ili, kako gledaš na Svemirka s vremenskim odmakom od „Zbogom proleteri“ do danas?
Za mene je muzika umjetnost i vještina. Također i emocija. Ima i svoju biznis stranu. Trudim se da odnos umjetnosti i biznisa bude uvelike na strani umjetnosti. Svemirko kao projekt ide skroz solidno kroz godine. Napreduje, iako sporim tempom. Gledam sa skeptičnim smiješkom u prošlost.
Primijetila sam da veliki broj muzičara_ki mlađe generacije svoje bendove naziva projektima. Imam dojam da je ranije bend bio sveta krava, nešto u šta se ne dira, nešto u kamen uklesano, dok su projekti fluidni, prolazni, promjenljivi… kako gledaš na to?
Projekti postoje odavno, neki su ga čak nosili i u nazivu (Alan Parsons Project). Svaki bend je zapravo projekt, samo je pitanje koliko ljudi aktivno sudjeluje u kreativnom procesu. Za slučaj Svemirka, sudjelujem samo ja. Zato je projekt puno točniji naziv. Bend mi je nekako više za skupine muzičara koji podjednako sudjeluju u kreativnom procesu. Dođe ti na isto, mislim da je samo više pitanje stava.
Možemo li tu terminološku odrednicu pripisati sukusu vremena, tranziciji i neoliberalnom kapitalizmu u koji smo zapali? Kako se Svemirko snalazi u svemu tome?
Mislim da se može pripisati najviše vremenu i tehnologiji. Danas se sve više ljudi okreće samostalnom komponiranju i produkciji jer je puno lakše tako napraviti stvar. Imaš komp, virtualne instrumente i rokaš.
Međutim, prije to nije bio slučaj. Morao si ili pisati note ili imati ljude koji bi svirali stvar u realnom vremenu i onda zapamtiti ili eventualno snimiti na neki kazić.
Kad smo kod vremena, uticaja društvenih mreža, kako se Svemirko odupire marketingu i influenseraju? Imam dojam da je vaš reach potpuno organski.
Naš reach je uglavnom organski, što ne znači da je manje ili više vrijedan od drugih. Treba znat radit i PR, društvene mreže, itd. Mi to jednostavno ne znamo i nemamo nekog tko bi nam pokazao. Na kraju krajeva, ni ne interesira nas baš.
Mislim da veliki uticaj na to ima i autoironija s kojom se konstantno poigravate. Kako ostati autentičan seljak iz Đakova, a ne biti banalan?
Ne znam, mi smo totalno ozbiljni oko svega. :I
Je li Ti seosko porijeklo pomoglo da napokon upoznaš Ženu od vanilije?
Nije. Žena od vanilije je samo ljubavna pjesma, ona ne postoji ni na selu ni u gradu. 🙂
Vaš zvuk u velikoj mjeri karakteriše revival osamdesetih i snažan ex-yu lirski senzibilitet koji se jasno razvija u trilogiji albuma Vanilija, Tunguzija i Skalamerija. Iako su pomalo različiti, ipak isto vajbaju. Planirate li neki iskorak u ovom polju?
Ne znam, vidjet ćemo kako mi dođe. Nemam baš puno izbora. Mislim da su kreativne rezerve potrošene. Ne znam kud bih se okrenuo točno i u kojem žanru. Mislim da je to i nebitno, puno bitnije je da su pjesme dobre. Ionako ih se može napraviti u kojem god žanru. Nisam fan moderne pop produkcije, u trap se ne razumijem, rock mi je dosadan. Stvarno nemam pojma.
Svemirko i svoju i estetiku, u dobroj mjeri temelji na osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Šta Ti znači taj period i zašto si fasciniran njime?
Osamdesete su za mene zlatna točka muzike i muzičke produkcije. Bez obzira na žanr. Mislim da je tu pop muzika posebno dosegla svoj plafon. Puno stvari je utjecalo na to, poput razvoja tehnologije i konkurencije.
Možeš li se zamisliti da stvaraš u osamdesetima, ili je bolje danas, kada je to što radite svojevrsna atrakcija, a ne mejnstrim, u vremenu individualizma, odnosno slobode, prava i društvene emancipacije pojedinaca koje su u esenciji ideologije liberalizma i kapitalističke demokratije?
Ne mogu se zamisliti da radim u 80-ima jer sam ipak previše razmažen modernom tehnologijom. Također, ne bih mogao funkcionirati u sustavu izdavača, velikih studija itd. Ne bih se također složio da živimo u doba slobode, prava i ostalog, ali to je već neka druga priča.
Samo se Peki Peletu ukazala prilika za saradnju sa Svemirkom u singlu Nosi me na duši. Zašto? Jeste li pokupili dio njegovih obožavateljica? Ko je bolji frajer?
Peki i ja smo surađivali na toj stvari jer smo dobri frendovi, to je naša zajednička stvar, da ne kažem naša duša!
Mislim da nismo pokupili, njegove obožavateljice su nepotkupljive. Peki je ofc puno bolji frajer od mene!
Budući da ste postali već stalni gosti u Sarajevu, šta očekujete od ovog nastupa? Daću Ti ekskluzivu da je ovo najbolji mogući prostor gdje možete svirati i spremi svilenu košulju.
Pa ne mogu reći da smo stalni gosti u Sarajevu, nije nas dugo bilo. Svakako bi voljeli doći češće!
Očekujemo spajanje neba i zemlje te masovnu histeriju.
Što se tiče svilene košulje, vidjet ćemo, mislim da imamo spremno nešto drugo. 🙂
Za kraj, mali set blic pitanja… Znaš li šta znači bujrum?
Guglao sam, znam!
Šta za Tebe predstavlja Sloboda?
Kad ken*am u šumi. 🙂
Koliko je Svemirko queer bend i šta Tebi lično znači queerness? Koliko se može artikulisati kroz muziku kao medij?
Pa Svemirko je nimalo queer bend, mi smo svi heteroseksualni. Gledajući po definiciji, queer označava skupinu ljudi koja nije heteroseksualna ili cisgender. Tako da u tom slučaju mi nismo queer, ali podržavamo pravo queer osoba na normalan život sa punim pravima i bez nasilja.
Queerness se dosta može artikulirati ubacivanjem poruka kroz muziku, iako to nije nešto što preferiram. Volim da muzika ostane muzika.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
