Izvor: Crol.hr
Foto: Goodreads
U svojoj novoj knjizi “David Bowie Made Me Gay: 100 Years of LGBT Music” britanski autor Darryl Bullock prati povijest LGBT glazbe, pronalazeći, uz poznate umjetnike poput Eltona Johna ili Boya Georgea, i golemo mnoštvo zaboravljenih, nerijetko i deklariranih LGBT izvođača koji su bili aktivni daleko prije Stonewalla.
Već je 1900-tih u bordelima New Orleansa gej pijanist i pjevač Tony Jackson stekao kultno sljedbeništvo i postao jedan od prvih izvođača čije su pjesme snimljene na ploču. Blues i jazz također su imali svoje queer glasove, od kojih vrijedi istaknuti Ma Rainey i Gladys Jackson, kao i Billyja Tiptona, čija je obitelj tek nakon njegove smrti otkrila da je bio transrodna osoba.
Pedesetih je godina popularan bio crooner Johhnie Ray, spomenut u kultnoj pjesmi “Come On Eileen” engleske grupe Dexy's Midnight Runners, čiju su karijeru uništile optužbe da je pokušao pokupiti policajca na tajnom zadatku misleći da pruža seksualne usluge.
Gej povijest počela je davno prije Stonewalla
Pionir rock'n'rolla Esquerita, ekstravagantni Afroamerikanac, izravno je utjecao na Little Richarda, koji je i sam poznat po ambigvitetnim izjavama o svojoj seksualnosti. U Engleskoj je Noel Coward predvodio skupinu gej kantautora koji su najviše zarađivali od varijetea, dok je od ostatka Europe gej kulturom prednjačila Weimarska Njemačka. Od suvremenih glazbenika navode se kantautor John Grant i country pjevač Drake Jensen.
Bullock u intervjuu za GSN ističe kako je za njega jedan od najzanimljivijih podataka bio to što je velik dio ovih glazbenika bio otvoren oko svoje seksualnosti u godinama prije Drugog svjetskog rata. Čak je i 1910-ih kada se rađao jazz te 1920-ih i 30-ih, za vrijeme Pansy Craze, pomame za drag performansima, i berlinskog kabarea, bilo LGBT izvođača, i to ekstravagantno gej, lezbijskih i biseksualnih umjetnika koji su se ponosili svojom seksualnošću. Gej povijest, odlučan je Bullock, počela je davno prije Stonewalla.
I nakon izdavanja knjige, Bullock nalazi još zaboravljenih gej glazbenika. Navodi, među njima, Arthura Conleyja koji je 1950-ih imao veliki hit “Sweet Soul Music”, nakon čega se autao, odselio u Nizozemsku i tek povremeno nastupao i objavljivao novu glazbu pod drugim imenom.
Otkrio je i gej r'n'b grupu iz istog vremena imena Charlie and Ray koja je objavila devet singlova i imala veoma otkvačene nastupe. Njihove pjesme, kaže Bullock, bile su seksualno ambigvitetne, što je veoma neobično za tu eru u glazbi, kada je većina pjesama imala naslov “I Love You Girl”, ili neku varijaciju na njega.
Važnost utjecaja LGBT glazbenika
Zaljubljenik u glazbu Bullock, odgojen na Beatlesima i Tamla Motownu, tvrdi da je prvi gej glazbenik koji je ostavio dubok dojam na njega bio Tom Robinson. Kada je Bullock imao 14 godina, pokušao se autati svom ocu, koji to nije najbolje prihvatio. Otprilike tada čuo je bijesnu, akustičnu verziju Robinsonove pjesme “Glad to Be Gay” snimljenu za serijal “Secret Policeman's Ball” s čijom se emocijom zaista mogao povezati.
Bullock je neko vrijeme izlazio s djevojkama, pokušavajući se uklopiti, sa 16 je čak bio zaručen, no ubrzo je shvatio da tako dalje ne može. S 20 godina autao se prijateljima koji su to loše prihvatili, no odlučio je da će biti otvoren o svojoj seksualnosti jer svi za nju trebaju znati.
Bullcok tvrdi kako je njegova glavna namjera u knjizi pokazati utjecaj LGBT glazbenika. Esquerita je utjecao na Little Richarda, Little Richard na Davida Bowieja, a Bowie na gotovo sve glazbenike. Ne želi pokazati kako su svi ovi umjetnici bili prijatelji, no smatra da sve ono što umjetnik jest može nadahnuti druge i da je njihov utjecaj na druge generacije izuzetno važan jer nas je doveo do stanja danas, kada su neki od najuspješnijih glazbenika na ljestvicama poput Sama Smitha ili Sie LGBT osobe.
Ipak, Bullock upozorava da to ne znači da je njihova seksualnost izgubila političku moć – sve dok u svijetu postoji homofobija, ne može se reći da je razlog uspjeha ovih zvijezda to što publici nije važno koja je njihova seksualnost. Naprotiv, za LGBT osobe koje žive u sredinama koje ih ne prihvaćaju, LGBT uzori mogu biti upravo ona prijeko potrebna utjeha i poticaj za prihvaćanje vlastite seksualne orijentacije i samoostvarenje.
