PIŠE: Jovana Ivetić
Unutar kvir zajednice, tetovaže su nerijetko način da tijelo, koje je stoljećima bilo potisnuto tuđim normama, postane vlastito platno i prostor slobode. Kroz motive i riječi, kvir osobe ispisuju svoju historiju i bore se protiv nevidljivosti.
Kao vid samoodređenja, tetovaže su poput hibrida estetike, ličnih priča i otpora. Ipak, za Veru Kulić, filmsku režiserku i tattoo umjetnicu iz Bijeljine, estetika je zapravo rezultat otpora koji nosi priču u sebi. Svaka tetovaža na njenom tijelu, iako je u datom trenutku nastala iz čisto estetskih razloga, poslije nekog vremena dobila je dublje značenje:
“Zašto sam na podsvjesnom nivou odlučila baš nju da istetoviram i baš na tom mjestu i u određenom periodu života…”
Kvir zapisano mastilom
Kako Vera, kao dio zajednice, ističe, u kvir kulturi tetovaže su bunt, način izražavanja, preuzimanje kontrole i čista snaga:
“Ti odlučuješ šta ćeš staviti na sebe i na koji način ćeš to prikazati. Iako ne moraju biti uvijek, tetovaže doživljavam zacjeljujuće, kako i za klijenta tako i za tattoo majstoricu. Trudim se da u svakoj interakciji sa klijentima dam sve od sebe da tetovažu uradim onako kako oni žele i kako smatram da treba, i da im prije svega obezbijedim da se osjećaju sigurno i mirno sa mnom u tom momentu.”
Anesa Karavdić, tattoo umjetnica iz Sarajeva, poznata kao Cane, kao saveznica dijeli slično viđenje o važnosti tetovaža za kvir zajednicu:
“Tetovaže, bez ijedne riječi, glasno iskazuju značenje i poruke koje ovi ljudi, uprkos izazovima, ponosno nose.”
Umjetnost kao čin solidarnosti
Tokom Mjeseca ponosa, u saradnji s Bh. povorkom ponosa, Anesa je svojim radom učestvovala u akciji prikupljanja donacija za Sigurnu kuću za LGBTI osobe. Za tu priliku pripremila je posebne tetovaže koje govore o pravdi i ljubavi. Osim humanitarnog dijela, za Anesu je bila značajna i prilika da upozna ljude koji su na nju ostavili upečatljiv dojam:
“Osjećala sam zadovoljstvo, jer su mi ti divni ljudi ukazali povjerenje i odlučili da mojim radom šire jasnu poruku o pravdi i ravnopravnosti. To je za mene velika stvar i uspjeh.”
Najtraženiji je bio motiv božice pravde, Temide:
“Time sam impresionirana, jer su svi flešići tipa peace znaka ili smajlija bili cool, ali je Temida motiv s jasnom porukom. To pokazuje koliko je jaka želja i potreba za promjenom u društvu, da pravdu pretočimo u pravo.”
I Jelena Kravljača, članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, podržavajući akciju podrške Sigurne kuće koja osigurava zaštitu i osnaživanje osoba koje trpe nasilje, izabrala je da istetovira Temidu:
“Temida je boginja koja predstavlja univerzalni red i pravdu, često se povezuje s pravom odnosno poštovanjem istog. Način na koji sagledavam pojam pravde jeste upravo ravnoteža, odnosno principi jednakosti i solidarnosti koji pomažu da stvaramo ravnopravnije društvo. Ukoliko ne postoje zakoni koji mogu zaštititi LGBTI osobe ili bilo koju drugu ugroženu grupu, to znači da ipak tu ravnotežu nismo ostvarili_e i da zakon nije jednak prema svim građanima i građankama.”
Lična priča, zajednički otpor
Jelena je kasnije uradila još jednu tetovažu, natpis Sloboda ili ništa, koju u nekoj mjeri vidi i kao lični motiv i kao manifest za zajednicu:
“Obje poruke koje nosim na sebi predstavljaju borbu protiv opresije, međutim, uzevši u obzir političko-ekonomsku krizu koja pojačava već ugrožen položaj svih marginalizovanih grupa, samim tim i LGBTI zajednice borba postaje sve teža. Ona ne znači samo diskriminaciju u različitim aspektima života već i nasilje koje se obnavlja i pojačava čineći živote nemogućim.”
Na pitanje hoće li joj njene tetovaže uvijek služiti kao podsjetnik na trenutnu borbu ili će s vremenom dobiti i nove slojeve značenja, Jelena odgovara da vjeruje u njihovu bezvremenost:
“Pitanje pravde, pravičnosti i jednakosti je značajno za društvene zajednice u kojima živimo bez obzira na period u kome se nalazimo.”
Upravo u tome se i ogleda snaga ove grane umjetnosti unutar kvir zajednice – tetovaže su živi simbol otpora, solidarnosti i slobode.
