Hajde da stvari sagledamo iz drugog ugla. Istorijski gledano, gej je dugo vremena bio tremin koji je uključivao širok spektar nenormativnih seksualnih subkultura i ekspresija roda, i ono što danas zovemo transrodnost je takođe imalo svoje mjesto u okviru ovog termina.
Sjetimo se da su 1969., pobuna i otpor drag kraljica i lezbejki i gejeva iz Kristofer strita pretvorile policijsku raciju kluba Stonewall Inn u prkosni čin gej oslobođenja. Dvadeset godina nakon toga, queer politike uključuju transrodnost, kao još jednu verziju antiheteronormativnosti. Verzija queera iz 90-ih stopila se u posljednje vrijeme sa LGBT zajednicom – skraćenica za lezbejke, gej, biseksualne i transrodne – a trans osobama bilo je značajno u političkom smislu biti dio te koalicije. I dalje je tako.
Trans osobe nisu uvijek bile dobrodošle u LGBT pokretu. Ali su gejevi i lezbejke svakako dobrodošli_e u našem.
Sve vrijeme, međutim, mnogi_e netrans gejevi i lezbejke, gledali su na transrodna pitanja kao marginalnija, devijantnija, manje vrijedna i manje važna. Neki_e od njih nas vide kao prijetnju njihovom shvatanju sebe i svog bića, pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema nama i odbacuju nas kao uvrnute, bolesne ili zavedene.
Slovo T je tako oduvijek imalo nategnut odnos sa LGB, nikada više nego 2007., kada je gej kongresmen Barni Frenk, uklonio beneficije za trans osobe iz predloženog federalnog Zakona o zabrani diskriminacije prilkom zapošljavanja. Bio je to razdoran, kratkovid potez kojim se Frenk stavio na pogrešnu stranu. Poslije tog šamara, ja i mnogi drugi_e, skoncentrisali smo se primarno na trans pitanja, ali smo i dalje bili otvoreni_e za sve saveznike_ce.
Trans pokret je otad krenuo krupnim koracima stavljajući akcenat na svoje specifične probleme. Na primjer, naš uticaj na uklanjanje poremećaja rodnog identiteta iz Dijagnostičkog i Statističkog Priručnika Američkog Psihijatrijskog udruženja; ukidanje zakona kojim se zahtjeva sterilizacija, kao cijena koju je trebalo platiti za vladino priznavanje promjene roda; rad na donošenju zakona koji štite trans osobe, kao što je Argentinski zakon o rodnom identitetu, koji prihvata rodno samoodređivanje bez zahtjeva i preduslova kao što je prethodna medicinska intervencija.
Stvari su poprimile neočekivani obrt od opozivanja vojnog propisa Don’t ask, don’t tell i od kada je Vrhovni sud doneo odluku u vezi sa Zakonom za odbranu gej braka. Mnogim gejevima i lezbejkama, transrodna prava sada izgledaju kao sljedeća velika borba za jednakost, i ovi saveznici_e sada prilaze ovoj našoj priči. Dok god mi koji_e stvarno živimo svoje trans živote određujemo pravac sopstvene borbe, pozdravljam i radujem se podršci drugih u okviru našeg pokreta.
Suzan Strajker, vanredna profesorica rodnih i ženskih studija Univerziteta u Arizoni i upravnica njegovog Instituta za LGBT studije, kourednica je izdanja TSQ: Transgender Studies Quarterly, koji treba da izađe u proljeće 2014. (Duke University Press).
Prevod: MJ
Izvor: www.nytimes.com
Tekst preuzet sa www.transserbia.org
